Solo en tu abrazo yo me puedo ser feliz

***
U glavi mi se vrtjelo tisuću pitanja.Poncho mi nikad nije spominjao da ima nekog,pa mi je sve to bio vrlo čudno.

Moje misli prekinuli su Lidia i Marco koji su došli u dnevni boravak.

Lidia:Ej,što je bilo???
Dulce:Ma ništa..Ovaj,vidla sam mamu.
Lidia:Bila je tu????
Dulce:Da,izgleda.....
Lidia:Vrlo loše.
Marco:Znajte,ja sam uvijek tu..I pomoći ću vamkako god mogu.
Lidia:Hvala puno.Sutra dolaze mamini najnoviji nalazi pa ćemo razgovarati s liječnikom i vidjeti kakva je situacija.
Dulce:O Bože!!!Bojim se!!
Lidia:I ja!!!!

Zagrlila sam Lidiu i zaklopila oči.Pokušala sam zamisliti svijet bez mame.Ne!!Ona koja je uvijek bila tu uz mene,s kojom sam prošla i najljepše i najtužnije životne trenutke..Nje možda više neće biti..Strah me nadvladavao nanoseći modrice mojoj duši,još veće od..Znate već čijih...

***
Došao je i taj drugi dan.Mami sam predstavila Marca kojoj se na prvi pogled i nije svidio zbog velike sličnosti sa Chrisom.No,on je za mene bio samo prijatelj i tako sam ga gledala,kao prijatelja i šefa.Nisam htjela ponovo ispasti naivna,ali vjerovala sam mu.Znam da samo želi pomoći.

Otišli smo na pregled i po nalaze.

-->A onda je došao taj trenutak.Trenutak kad je za mene cijeli svijet stao,kad su mi potonule sve lađe <--

***
Doktor:Gospođice Lidia,mogu razgovarati sa vama??
Lidia:Naravno.Evo tu je i moja sestra Dulce koja se vratila iz Španjolske.
Doktor:Onda ću razgovarati sa obje.Molim vas,uđite u ordinaciju.

Dok smo bile u ordinaciji,mama je šetala bolničkim vrtom zajedno s Marcom.Počela je shvaćati da je zaista vrlo simpatičan i drag čovjek.

A u ordinaciji...
Dulce:Neeeee..Lažete neeeeee...Samo mjesec dana..života???????????

--------------------------------------------------------------------------------

***
Ovo je bio jedan od najgorih trenutaka u mom životu.Mislila sam da je moj život završio ,da za mene više nema spasa.Čim sam to čula,odjurila sam van iz bolnice.Put me vodio,nisam ni znala kud idem,samo sam htjela pobjeći od svega.Ljudi su me čudno gledali,pošto sam plakala, al mene nije zanimalo.

Nakraju sam završila....na groblju...Točnije,na Chrisovom grobu.Došla sam tamo i počela još jače plakati prisjećajući se svega.Posebice ljubavi koju sam osjećala prema njemu.Čak sam i razmišljala da možda da nije bilo sve ono s Chrisom,mama ne bi tajila bolest i na vrijeme bi se izlječila,a ovako..

Umrijet će..Nema nade...Nema spasa....Došao je-
KRAJ!!!!!

***
Dulce: Bože,uzmi mene..Uzmi mene!!!!Samo ne nju!!!!!

Ove sam riječi ponovila valjda tisuću puta.Plakala sam kao kišna godina i jednostavno se nisam mogla smiriti.

Kad odjednom:

-Dulce!!!!!

Okrenula sam se i vidjela poznato lice...
-Mabel??????

--------------------------------------------------------------------------------

Da,bila je to Mabel.U početku me bilo strah kako će ona reagirati kad me vidi ,no ona nije progovorila ni riječi.Naprotiv,zapalila je svijeću,pomolila se i otišla.Nisam imala izbora.Odmah sam požurila da je sustignem.

Dulce:Mabel,čekajte!!Zašto se onako otišli?!Bez pozdrava!
Mabel:Dulce,ja te nakon onog više ne mogu ni u oči pogledati!
Dulce:Ali Mabel..
Mabel:Ne trebaš mi govoriti.Mogu samo zamisliti kako si patila kraj mog si..

Nije ni dokraja izgovorila,a već je briznula u plač..Nisam ju mogla takvu gledati.Ona nije ništa kriva!!

Dulce:Mabel,nemojte zo govoriti!!Vi i Leon niste ništa krivi!

Zagrlila sam je,te sam kroz taj zagrljaj osjetila koliko me ona voljela i zapravo,koliko me još voli...

Mabel:Dulce moja,ja..
Dulce:Što kažete da malo prošećemo???
Mabel:Ako imaš vremena,nemam ništa protiv....

Nakraju smo gotovo cijeli dan provele skupa razgovarajući o svemu mogućem.Rekla mi je da se rastaje od Leona što me posebno pogodilo.U očima joj se vidjela patnja i bol,ali ipak i dalje je izgledala božanstveno i mladoliko.Bilo je tužno slušati je,no,također se kroz sve što je rekla mogla vidjeti velika želja za boljim životom,puno nade i vjere.To me posebno oduševilo,i nisam mogla a da joj se jednostavno ne divim...Nismo spomomenule samo jednu temu...

Pretpostavljate??? Da,Chrisa!!!

Došla sam kući navečer,i odmah na ulazu ugledala zabrinuta lica Lidie i Marca koji su bili spremni zvati policiju.Rekla sam im za Mabel,doduše govorila sam Lidiji pošto ju Marco nije ni poznavao..Bila sam sva rastresena,nisam znala što ni kako,čak mi se činilo da imam vrućicu...

Dulce:Mama spava???
Lidia:Da,ne zna ništa!!
Dulce:I?Koliko je još..ostalo???
Lidia:Kao što je doktor rekao,mjesec dana,a možda i manje...
Dulce:O ne!!!!

Plakale smo,obadvije,bol nas je slamala,kockice našeg života polako su se rušile..

din don
Dulce:Ko je sad?
Lidia:Valjda tata!Idem otvoriti!!

Tata???Kraj svih tih problema uopće sam i zaboravila na njega i na to da je on ostao ovdje u Mexicu..
Enrique:-Dulce????
Dulce:Tata!!!!!!!!!!

Počela sam plakati još jače i on sa mnom...Svi smo plakali.Čak je i Marco ispustio suzu..Bili su to veoma potresni trenutci za nas..A onda evo još jednog udarca života...

Dulce:Kako ćemo joj reći??
-Ne morate mi reći ,sve sam čula!!

Okrenula sam se i vidjela mamu kako nas promatra i shvatila sam da je prisluškivala cijelo vrijeme...

Ovo sve ne može biti istina!!!Da se bar mogu probuditi u nekom drugom svijetu!!!!

***
Iz dana u dan život mi zadaje bolne udarce koje bi mogla usporediti sa probijanjem tisuće i tisuće noževa u leđa.Moj život sastoji se od svakodnevne patnje,i ne znam kako se izvući,kako naći načina da stvari krenu na bolje...

Kad je moja mama sve čula,u našoj je kući zavladao brodolom..Znali smo kakve ćemo boli još proživljavati,no nažalost,morali smo se pomiriti sa tim...A ja sam samo htjela da sve krene u pozitivnom smjeru,da konačno budem sretna....

**nekoliko tjedana poslije**

-Lidia:Dulce Mama te želi vidjeti!!!

Bližio se kraj.Mami je dan prije pozlilo,i znali smo da je sve gotovo.

Potiho sam ušla u maminu sobu.Bila je sva blijeda,nije imala kose,bila je, da se moram tako izraziti, "u raspadnom stanju"..Čim sam je vidjela,počela sam plakati.Nisam se mogla suzdržati...

A onda,slijedili su jedni od najdirljivijih trenutaka u mojem životu..

-Dulce,saslušaj me!!

Dulce:Mama,nemoj se naprezati!!!

-Ne,moram ti reći sve prije nego odem..

Dulce:Mama..

-Pssst..Došlo je vrijeme da predam dušu Bogu..Ali prije toga,želim ti reći neke stvari..Slušaj me dobro!!

Dulce:

-Znam da si mnogo patila,i znam da još patiš,ali znaj,da poslje kiše uvijek dolazi sunce!!!Nikad nemoj odustajati,uvijek vjeruj u sebe i sve će biti dobro!!!Ja odlazim,ali imaš tatu,Lidiu,Marca,koji je ovih tjedana
napustio posao radi tebe ..a i ..ne zaboravi na Poncha..Nisam ga uspjela po posljednji put vidjeti,ali taj dečko ti je mnogo pomogao isto kao i njegova sestra i vjerujem da te neće napustiti....

Dulce*:Ahh..kad bi znala da smo Poncho i ja u svađi zbog gluposti...

-Dušo,i ti ćeš biti sretna..I ja to znam!!!!!!A i osim toga,od sad ćeš imati svog anđela čuvara-mene..Obećaj mi da ćeš uživati u životu!!!!

Dulce:Maaaaaaaaamaaaaaa.....

-Obećaj mi..

Dulce:Obećajem!!!

-Volim te...


..par sati kasnije....

Raj je dobio još jednog anđela...

Plakali smo svi,sve je bilo puno tuge i jecaja,mama je umrla....Obećanje moram ispuniti ako ne već radi sebe onda radi nje...Bila je jedna predivna,energična osoba i zaslužila je pokoj vječni.....


Sljedeći nastavak:

***
tin ton
Dulce:Poncho?????
Poncho:Dulce,oprosti mi!!!!!!

"Pismo anđelu"

-napisale Dulce i Lidia Savinon-

-pismo pročitano na pogrebu-

Lidia:

..Mama..tako divna,kratka i slatka riječ..Riječ velikog značenja koju svako majčinsko uho voli čuti, pa tako si voljela i ti,anđele moj..Oduvijek si bila moj poticaj u životu,moja zvijezda pratilja koja mi je osvjetljavala i najtamniji put..Bez tebe, tvoje ljubavi i zagrljaja život bi mi bio prazan i neispunjen..Ti si mi davala energiju kao nitko drugi,tvoje je srce kucalo samo za tvoje najmilije,a među njima sam bila i ja...Obožavala sam svaki tvoj pokret,smijeh,plač,sve tvoje....

Nikad neću zaboraviti kako si me korila kad bi dobila jedinicu u školi,a opet kako bi obje skakale od sreće kad bi ju ispravila..Ili kad sam pekla svoj prvi kolač pa mi je zagorio..A ti si umirala od smijeha..Još ne zaboravljam tvoje lice kad si okusila taj kolač..hehe...Za svaku prolivenu suzu,bila si moj rupčić..Tješila me,govorila da će sve biti bolje...

Jednostavno-bila si mi sve...

I znam-ti ćeš uvijek živjeti u nama i uvijek ćeš biti tu za nas..Mamice,volim te....Počivaj u miru,zauvijek!!!!!!

Dulce:

Kad pogledam u nebo,vidim milijun i miljun zvijezda..No,znam da je samo jedna koja sjaji najvećim sjajom i zrači prekrasnom svjetlošću,a to si ti,mama...Kao što je i Lidia rekla,uvijek si bila naš vodič,a znam da ćeš to biti i dalje..Da ćeš naš pratiti na svakom koraku naše životne staze...I jednom,kad i mi odemo u nebo,ponovo ćemo biti zajedno,svi na okupu...

Prije svoje smrti rekla si mi da nikad ne smijem odustati i da moram biti sretna i čvrsto ti obećajem,ovdje pred svim ljudima,da ću živjeti svaki dan kao da mi je posljednji..Smijati se,uživati,radovati svakom novom danu koji mi je poklonio dragi Bog..Znam da će biti još tuge i patnje,ali sve ću to preživjet zbog volje za životom koju si mi dala upravo ti mama..Ali,obećajem još nešto;Neće proći ni sat kad se neću bar na trenutak sjetiti tvojih predivnih dijamantnih očiju,punijih usana,duge crne kose,a prije svega tvoje plemenitosti i dobrote....Uvijek ćeš biti dio mene,jedan dio mog srca,duše,utrobe..

Nebesa su dugo čekala ovakvog anđela poput tebe da zajedno svirate pjesme ljubavi,a te će note zauvijek odzvanjati u mom srcu...

Te amo
mi angelito hermoso....

Taj dan nam je obilježila tuga i žalost.Ja ni sama nisam znala kako dalje.No,moram,vrijeme je da riješim mnoge stvari.Ali jedno sam znala,ostajem u Mexicu.

***
Enrique:Ako vam što zatreba,tu sam.Uvijek za vas.Idem sad.
Lidia:Hvala,tata.Idem te otpratiti.

I tati je mamin pogreb teško pao.Iako su bili rastavljeni,on ju je jako volio i ona je obilježila velik dio njegovog života.

Marco:Dulce,možemo razgovarati??
Dulce:Naravno.Zapravo,moramo.

Marco,ja..
Marco:Znam što ćeš reći.Ostaješ ovdje??
Dulce:Da,ali ne želim da ispada da sam te vukla za nos i da si napustio posao zbog mene,a tada me ni nisi znao tako dobro..
Marco:Ej,smiri se.Ja sam došao u Mexico.Svojom voljom.I trebao bi tebi biti zahvalan što si mi uopće dala prilku da odem i da te bolje upoznam.
Dulce:Ali,napustio si posao zbog mene ..
Marco:Nisam..Sa kolegama se čujem svaki dan..A i osim toga,sutra se vraćam kući...
Dulce:Bio si uz mene u najtežim trenutcima..Hvala ti..

Zagrlila sam ga čvrsto jer sam trebala neku zaštitu i sigurnost.
Marco:Sve će biti dobro..Idem sad malo prileći..Ako mogu..
Dulce:Što uopče pitaš,naravno..

U ovih par tjedana jako sam se zbližila sa njim.Postali smo pravi prijatelji..

Lidia:Evo me.Išla sam otpratiti tatu.Gdje je Marco??
Dulce:U sobi..
Lidia:Aha,u redu.Ovaj,idem i ja..ja..uu sobu..
Dulce:Što ti je??
Lidia:Ništa,ništa..Idem se odmoriti..Bye
Dulce:Bye

Bila je nekako nervozna.Nisam znala zašto,ali u tom trenutku nisam mogla o ničem takvom i misliti..

tin ton

Dulce:Ah,to je sigurno tata..Stalno zaboravlja stvari..

***
Dulce:Poncho???
Poncho:Dulce,oprosti mi!!!
Dulce:Poncho!!
Poncho:Saslušaj me!!Bio sam na pogreb tvoje mame,i May isto,ona je u hotelu..Molim te oprosti mi...
Dulce:Kako si znao???Za ..mamu..da je umrla??
Poncho:U Madridu sam već neko vrijeme.May i ja smo u hotelu i htjeli smo te posjetiti ali nismo htjeli biti smetnja zbog svega sa tvojojm mamom.
Dulce:Poncho,uđi!!!..Razgovarat ćemo!!!

Došlo je vrijeme za jedan dubinski razgovor.Iskreno,htjela sam znati sve što je radio ovo vrijeme,ko je Blanca ,sve..

Da samo znate kako mi je srce počelo kucati kad sam ga vidjela..Da li to znači samo jedno????



Sljedećei nast:
Dulce: Poncho,ne idi..Trebam te!!
Poncho:Dulce...

***
Lidia:Marco,nemoj se vratiti!!-poljubi ga-

***
Razgovarali smo dugo,pričala sam mu o svemu sa mamom a i on meni o tome što je radio ovih par tjedana..

Poncho:Pa,sad kad je završio pogreb i sve to.Idem u Madrid..

Dulce: Poncho ne idi!!!Trebam te!!

Poncho:..

Dulce:Znam da te djevojka čeka ali ostani bar još malo..

Poncho:Ček ček..Koja djevojka??

Dulce:Pa Blanca..

Poncho:Blanca??

Dulce:Javila se tvoj mobitel kad sam te zvala..Bilo je to prije par tjedana kad sam ti se htjela ispričati..I rekla ti je ljubavi..

Poncho:Hahah..Pa to mi je daljna rođakinja..To ona meni od milja tako..Hehe,sjećam se da je rekla da je neko zvao pa poklopio..

Dulce:Ahh..oprosti onda...

Poncho*:Kako bi mogao imati drugu kad mi se..sviđaš ti..

Dulce:I ostaješ??Zapravo,ostajete-ti i Maite??

Poncho:Ako ti tako želiš..Ostajemo..

Dulce:Hvala ti..

Trebala mi je utjeha..A sa Ponchom sam uvijek osjećala sigurnost i zaštitu..Zagrlila sam ga čvrsto i zaspala na njegovom ramenu..

Ujutro sam se probudila u svom krevetu.Poncho me odnio jer me nije htio buditi.Bila sam presretna što ostaje u Mexicu..

Pogledala sam na sat i već je bilo 9,a u 10 polijeće Marcov avion...Ustala sam se i otuširala na brzinu,a onda sam spustila na donji kat kuće da bi pomogla Marcu da se spravi..

No,kad sam stigla,čula sam razgovor Marca i Lidie.Odlučila sam malo prisluškivati da vidim o čemu se radi...

Lidia:Marco,nemoj se vratiti!!-poljubi ga-
Marco:A ljubavi,pođi sa mnom!!!
Lidia:Ne mogu!!Ne mogu napustiti seku u ovakvoj situaciji...

Ostala sam u šoku...Marco i..moja sestra????

***
Slušajući njihov razgovor pala mi je na pamet jedna brilijantna ideja.Vratila sam se natrag u svoju sobu i nazvala Poncha.

Poncho:Halo??
Dulce:Dobro jutro.Spavaš??
Poncho:Ei!!Ne,budan sam već neko vrijeme..Zašto??
Dulce:Trebam te!!Hitno je!!Dođi čim prije!I May!!
Poncho:Nešto se dogodilo?
Dulce:Ma čut ćeš.Samo požuri,jer vremena nema.
Poncho:Okej,dolazim..

Nadala sam se da će Poncho pristati na moju ideju,zapravo njemu bi to išlo na ruku.

Marco je već spakirao stvari i malo prije nego je trebao krenuti na aerodrom,došli su Poncho i May..

Lidia:Poncho??May??
Dulce:Ne čudi se!!Poncho je već jučer bio tu.
Lidia:A da?
Dulce:Nije to sad važno,reći ću ti odnosno o tome ćemo u avionu!!
Poncho:Gdje??

Dulce:Lidia,dođi trebam te nešto...

Marco:Ljudi,meni uskoro avion polijeće..
Poncho:Pa??

Nisu se podnašali još od onog dana.

Ali,vratimo se mi na moju ideju.Pogađate o čemu se radi???

Dulce:Bez svađe.Marco,kad ide sljedeći let za Španjolsku??
Marco:Za 3,4 sata...


**nekoliko sati kasnije**

Sve je ispalo baš onako kako sam željela.Svih pet bili smo u avionu.Vrijeme je bilo za povratak u Madrid.

A to sam i htjela..Razloga ima mnogo..

Prvo,nisam htjela da radi mene Lidia ne bude sa Marcom,drugo-Poncho i May će se vratiti kući,i treće -i ja sam htjela ponovo u Madrid koji je za mene bio utočište,mjesto gdje sam zaboravila na sve nevolje i svu patnju....

Prije puta oprostila sam se tatom,ali i on sam često poslovno putuje u Španjolsku.

Došlo je vrijeme da ispunim obećanje koje sam dala mami i-konačno budem sretna....

**dva tjedna poslije**

Prva dva tjedna bila su "uhodavajuća",svi smo tek privikavali na novi način života.Lidia i ja smo radile u Marcovoj tvrtci,moja sestra je i živjela sa Marcom u njegovom stanu dok sam ja bila sa May i Ponchom.
Bilo nam je super,bili smo odlična ekipa,a i Poncho i Marco su se konačno "skompali".Sve je teklo u najboljem redu.Konačno,nakon dugo vremena.

A sad ide najbolje i najljepše poglavlje ove moje priče.

Dulce:Eii...

Poncho:Ej,kako je bilo na poslu??

Dulce:Dobro,ali i naporno.Šogor mi ne popušta ništa..

Poncho:A gospođica je mislila da će imati privilegije??

Dulce:Ma ne.Nema ih ni Lidia,a kamoli ja.

Poncho:Hm,što kažeš da ti i ja odemo na jednu večericu??

Dulce:Ček ček ti to mene zoveš na spoj??

Poncho:Pa..moglo bi se reći

Dulce:Nemoj mi se sad crveniti..Ovo je malo iznenadno,ali tako je i sve u mojem životu-iznenadno..Ugl.oke pristajem,e sad ako ne nađem ništa prikladno za odjenuti-gotov si!!

Poncho:Ma ok.Al samo da znaš,meni si i ovako lijepa.

Dulce:

I tako sam se ja spremala nekih 2 sata dok konačno nisam našla savršenu modnu kombinaciju
Klikni

Dulce:I???
Poncho: Idemo!!!

Što reći??
Odveo me u valjda najelitniji restoran u Španjolskoj,bilo je predivno..
Razgovarali smo o svemi i svačemu,jeli specijaltete,pili ukusno crno vino...
Sve je bilo tako opuštajuće pogotvo nakon napornog radnog dana...

Poslje smo šetali gradom.Zvijezde su već obasjale nebo i sve je bilo tako romantično..a pogotovo događaj koji će uvijek imati važo mjesto u mom srcu..

Poncho:Dulce,moram ti nešto reći..
Dulce:Pa reci
Poncho:Dugo sam čekao ovu priliku i danas sam je odlučio iskoristiti..
Dulce:??
Poncho:Dulce,od prvog dana kad sam te ugledao osjetio sam neku privlačnost i kemiju ali tada si bila udana i nisam ništa ni namjeravo pokušavati.Onda je došlo ono razdoblje o kojem nećemu pričati,a nakon toga jedno od najljepših..Bilo je to kad si došla u Madrid.Kako smo se samo zabavljali.I kad si konačno zaboravila na patnju,sestra ti je rekla šokantnu vijest o tvojoj mami.Tada smo se i posvađali, ali znaj svaki dan ,svaki sat ,sam mislio na tebe zato jer..jer te volim..Zaljubljen sam u tebe,ti si u trenu postala glavna tema mojih misli,moja bit života..Volim te Dulce!!!!

Morao sam ti to reći,morao sam to izbaciti iz sebe..Oprosti ako misliš da..

Dulce:Poncho??


Poncho:I znaš da..
Dulce:Poncho!!
Poncho:Ja te stvarn..
Dulce:Kvragu,pa daj zašuti!!!!

Poljubila sam ga da strastvenije nisam mogla..Da,bio je to jedan divan poljubac pun nježnosti i ljubavi jer..I ja volim njega..
Dulce:Volim te!!

***
Bili su to predivni trenutci sreće,ljubavi,nježnosti,poljubaca i zagrljaja.Tek sam tada shvatila kako sam bila zatreskana u Poncha .Uživali smo skupa,držali se za ruke,šetali gradom...Sve je bilo tako romantično.

Poncho:I..želiš li biti moja djevojka?
Dulce:Zar to već nisam?Hehe

Tada me poljubio tako strastveno da sam se zamalo ugušila.No,uživala sam u svakom trenutku provedenom sa njim.Ta je večer bila poseba za mene.Kad smo se vratili u stan prepustili smo se nježnosti.Predala sam mu se cijelim svojim tijelom i naravno dušom.Vodili smo ljubav sa toliko ljubavi koja je gorjela u nama i svakim dodirom i poljupcem ta vatra je bila sve jača.Moje tijelo uz njegovo pristajalo je savršeno.Sreća je pucala na sve strane.Da,konačno.Nakon toliko nesreće i patnje,u mom je životu konačno zasjalo sunce.

Poncho:Kako se osjećaš??
Dulce:Kao u sedmom nebu.

Ti trenutci provedeni sa njim...činilo se sve poput raja..Nadala sam se da pakao više neće pojaviti.

Jutro koje je bilo pred nama proveli smo zajedno,a već popodne svima smo objavili da smo skupa.Sve se vratilo u normalu.Dugo je vremena trebalo,ali za ovakvu radost isplatilo se čekati i-trpjeti.

**sadašnjost** - 2 godine poslije

Poncho:Ljubavi,što radiš?
Dulce:Ei,upravo završavam priču.
Poncho:Kakvu priču??
Dulce:Čitat ćeš.Priča je o mom životu.Sad slijedi kraj.
Poncho:A onda VAS neću ometati-miluje njen trbuh-:Ali došao sam samo vidjeti kako je moja ženica,buduća mamica?
Dulce:Odlično smo.Ade sad,pusti da dovršim priču.
Poncho:Samo jedan beso.
Dulce:Evo..mwa..a sad..mrrrš
Poncho:Jaja,evo idem..

Heehe,dakle gdje sam stala..Aha,slijedi završetak...

Dragi moji,bilo bi to sve o meni i mojem životu.Nadam se da vam nisam bila prenaporna sa svim tim životnim tragedijama,ali htjela sam vam pokazati koliko život može biti težak,no unatoč tome ne smijete nikada odustati boriti se jer..Život je borba.Samo ako idemo pravilnim putem možemo uspjeti.Vi ste možda očekivali da neće biti još kraj već da će se pojaviti još neka treća osoba koja će poput negativki u sapunicama razarati našu vezu (jaja),ali bilo je i ovako dosta patnje..Od dana kad smo prohodali,Poncho i ja smo bili sretniji nego ikad,a nakon godinu i pol smo se vjenčali.Sad smo u sretnom braku i očekujemo bebu..Sve je savršeno ( moram tri puta pokucati da se ne ureknem-dajte i vi)....

Što se tiče ostalih..

Marco i Lidia su zaručeni i uskoro će doći njihov "veliki dan".
Moj tata nas često posjećuje a u posao mu napreduje odlično.
May je upoznala nekog mladića a predstavit će nam ga na vjenčanju Marca i moje sestre..Baš me zanima kog je ona upecala.
Svi su ostali sretni i ugl. žive u miru,čak sam čula da se i Anahi udala.Ne zanima me previše,ali neka joj je sa srećom!!!!

Sve teče u najboljem redu,život mene i mojih bližnjih koančno se vratio u normalu.Nekoliko puta godišnje posjećujem Mexico,mamin grob, a uvijek svratim i kod Mabel.

Sad slijedi još jedno novo životno poglavlje-majčinstvo.Nadam se i vjerujem da ću biti dobra majka i da ću svoje dijete naučiti kako vjerovati u život i kako koračati putem dobra.

Hvala vama svima koji ste čitali moju priču,i zapamtite:NIKAD NE PRESTAJTE VJEROVATI U SEBE!!!!

Volim vas sve,
vaša Dulce

~FIN~

**nekoliko mjeseci poslije**

-epilog-

Evo mene još malo.Nadam se da vam ne dosađujem ali želim vam samo u par rečenica reći što se sve dogodilo u međuvremenu.

Znači,rodila sam prelijepu djevojčicu kojoj je Poncho dao ime Luna Maria.Ne znam gdje je mu je to palo napamet,ali meni se svidjelo i tako smo odabrali ime našoj curici.
Lidia i Marco su se vjenčali.Vjenčanje je bilo predivno sa otprilike 100 uzvanika.Sve je bilo kao iz bajke.
Što mislite tko je ulovio buket???
Aha..pogodili ste-May.Haha,ona se spetljala sa nekim zgodnim macanom.Uff..da ga samo vidite....

I da,rode su se očito nastanile u našoj obitelji jer je i Lidia trudna....

Da,tako je to....Eto,javila sam vam se malo.....

Nadam se da uživate,i da ste sretni kao i ja...
Društvo,čujemo se
Adio :* :*