-May dolazi posjetiti Poncha u bolnicu......
Poncho: ej
May: ej...pa kako si ti....? Kako se osjecas danas?
Poncho: Supeer!!
May: iii
Poncho: POGLEDAJ!!!
-Tad Poncho otkrije svoje noge..i pomakne malo desnu....
May: Nemogu vjerovati!! Poncho koja vijest!!!!
Poncho: Ni ja....ali reagirala je.....
Ubrzo ce me pustiti uz kucnu njegu.....Imat cu njegovateljicu...Tocnije terapeuta.....
Sad pocinju vjezbe..jer ja se žarko zelim opet vratiti na noge.......
May: Koja radost...........ali kako???..
Poncho: Ne znam ...ni meni nije jasno.....ali jedno znam.....Moram dat sve od sebe da opet brzo stanem na noge.....
May: Volim kad si tako optimističan.............Uspjet ćeš..ja znam da hoćeš......
-Grli ga....
Poncho: I kako je proslo sinoc.??
May: nevjerovatno....bilo je wow!!!
-Tad mu je pricala svoje dozivljaje....
Poncho: A ostali ...? hoce doci???.....................Je li Ani tu???
May: NE.....nije tu............(rekne smijesuci se)Ani je sa Rodrigom
Poncho: A taj osmijeh!!????..
May:...
Poncho: Reciii..
May: Znaš ......sinoć su cijelo večer bili zajedno......
Poncho: Ko??
May: Pa o kome pričamo............Ani i Rodrigo.......
Poncho: (začuđeno) zajedno???!
May: Daaa...Rodrigo je bio na koncertu...a poslije su plesali....
-Poncho je samo šutio...
May: (sva sretna) Tako su dobar par!!!
Poncho: PAR!!!!?
May: Da!!..Nisu još ništa rekli,ali to se vidi...........Baš si pašu......
Jutros ju je opet zvao i otišla je
-Poncho j tad postao nervozan.....Osjećao se nekako čudno...IZDANO...
Nije to više mogao ni slušati....
May: SAVRŠEN SU PAR!!!
Poncho: DOBRO DOBRO DOBRO......Promijenimo temu...a dečki??
-May ga pogleda čudno....
May: Neznam... valjda su doma..nismo se vidjeli od sinoć......
Nego Poncho..ima još nešto.....
Poncho: Reci..
May: Dul!!!....Dul je otišla... !!!! Neznam gdje je.
Ništa nam nije javila samo je nestala... Ormar joj je prazan.....
Poncho: Da otišla je!!!!
May: Ti znaš!??...
Poncho: Da.....rano jutros je dolazila....bila je kratko.
Otišla j kući kod svojih. Da ih malo posjeti..
SJEĆANJE
-Poncho se budi..
Poncho: Ej...otkud ti ovdje ovako rano...
[You must be registered and logged in to see this link.]Dul: Došla sam se pozdraviti...
Poncho: Šta? Ideš negdje??
Dul: Da...idem malo do mojih....
Poncho: a je li......i ja bih volio...ali na žalost sad nemogu........
Dul: Kako se osjećaš danas?
Poncho: Super...
-Tad joj je pokazao da može pomaknuti nogu.....bili su sretni......
Dul: (grli ga) joooooj...napokon....ne znaš kako sam sretna......
Poncho: Dul ..uspio sam...USPIO SAM...moći ću hodati uz Božju pomoć...
Dul: Naravno da hoćeš.....Život je pred tobom.......
-Tad su se pogledali.....
Poncho: Falit ćeš mi!!!
Dul: I ti meni!....
Poncho: Imaš mi još nešto reći??.........
Dul: Paaaa
Poncho: Reci slobodno! Iako znam šta je u pitanju....
Dul: (začuđeno) Znaš!!!!
Poncho: Pa da.... Neboj se.... .ti znaš da te puno volim.
Sad na ovom odmoru uživaj..jer to ti je potrebno Dul
........iiiiiiiiiii znam da su nam se osjećaji promijenili..o tome si htjela razgovarati..Jesam li u pravu...?
Dul: (iako je pokušavala nije mogla zaustaviti suzu koja je lagano klizila niz njen obraz)
Jaaa
Poncho: (tiho) malaaa.(briše joj suzu) nemoj plakat......vrijeme je učinilo svoje.......
To što više nećemo biti cura i dečko ne znači da se ne volimo.............
Volimo se.....punooo...Nadam se da ćeš naći čovjeka koji će te biti dostojan..
Zapamti Dul...TI VRIJEDIŠ ZLATA!!!...ja sam te izgubio....onoga dana kad sam otišao....
....................Ali takav je život .............takva je sudbina!!!.......
Dul: (grli ga) Poncho....
Dul: Uvijek ću biti tu......za tebe ..UVIJEK...kao stariji brat......
-Dul mu se lagano nasmije.....
Dul: Znaš..bojala sam se tvoje reakcije..................ali jednostavno je morao doći ovaj dan..
Morali smo ovo riješiti...Sad mi je puno lakše.......
Poncho: Aj Ardilla!!!....
KRAJ SJEĆANJA
May: Poncho!! Jesi tuu??? Nešto si se zamislio??
Poncho: aaa Ma ništa....
May: Znači Dul je otišla kući??
Poncho: Da..pa kako vi neznate..Nije vam rekla??
May: Ne..ništa nije rekla.... (zamislila se) Ne znam šta joj je da samo tako odjednom ode,,,
Poncho: A ništa...možda se stvarno poželjela svojih....
May: Možda....
-Ani je sam u stanu dolazi Ucker......................
Ucker: Ćao!!
Ani: Ćao bebee..uđi...
Ucker: A ostali??
Ani: May je kod Poncha....
Ucker: I DUL????????????????
Ani: ...........Dul.......nije tuu
Ucker: Kako misliš nije tu????
Ani: Neznam...........nije tu ............nema joj robe...otišla je.........
Ucker: OTIŠLAA!!!!1
-U stan ulazi May...........
May: ej!
Ani: Ej...i Poncho!!!
May: Nećete vjerovati.....................Poncho je pomakao nogu................
Ani i Ucker: MOLM!!!
May: Da.. uskoro će kući...inzistira da ga doktori puste na kućnu njegu......
Imat će terapeuta......i treba raditi neke vježbe..................
Ucker: Napokon dobra vijest!!!...........I DUL!!!!????????
Gdje je otišla?
May: Dul je otišla kad svojih kući.......rekao mi je Poncho.....
Ani: Ne kontam to njeno iznenadno putiovanje......Je li sve u redu sa njenima ili šta??
May: Jest jest.......otišla ih je malo posijetiti......
-Ucker je samo šutio.....
Ucker: Dobro cure.......vidimo se...Moram na predavanje.....
Ani i May: CAO
Ani: Šta je sad njemu???...čudan je...Zar ne??
May: Neznam..(pokušava slagati) meni izgleda normalno...