ENCUENTRO CON EL PASADO

CAPÍTULO 31

Sunčeve zrake su se odbijale na prozorima, najavljujući dolazak novoga dana.
Flor je otvorila oči, uzbuđena, kad je čula kako joj tata i stric Giovanni pjevaju Sretan rođendan. Diego je nosio pladanj sa ukusnim doručkom, dok je Giovanni držao neke pakete.
Diego(ljubi je u čelo) – Sretan rođendan, živote
Flor(grli ga) – Hvala tata
Giovanni: Sretan rođendan, pile prekrasno
Flor: Hvala striče
Diego: Dobro... Što želiš uraditi prvo? Doručkovati ili otvoriti darove?
Flor se nestašno nasmiješila i zatim se bacila na paketiće.

Dva sata poskije, najmlađa Bustamante uživala je u okrepljujućoj kupki, dok su njen tata i stric razgovarali u Diegovoj sobi.
Giovanni: Diego, ne možeš to uraditi, lud si
Diego: Nisam lud. Nikada u životu nisam bio tako siguran u nešto
Giovanni: A što ako pogriješiš?
Diego: Nešto mi govori da ne griješim
Giovanni: Želim ići s tobom
Diego: Ni ne sanjaj. Na prvom mjestu, Flor ne može ostati sama u hotelu, i na drugom mjestu, ovo je nešto što moram i želim uraditi sam
Giovanni: Samo te molim da ne radiš ludosti. Misli na Florenciu i Robertu. Bi li ih volio izgubiti?
Diego: Naravno da ne. I ne brini se više. Znam što radim. Čuvaj mi kćerku(izlazi iz sobe)
Giovanni se bacio na krevet, zabrinut i nervozan.
Giovanni: Nadam se da ne griješiš brate

Ušao je u mjesti pregledavajući pažljivo svaki kutak. Uspomena na njegovo djetinjstvo u „Paredes Blancas“ je opet oživjela, primijetivši sličnost između ta dva mjesta.
Na jednoj klupici, odurnog vrta, dvije djevojčice od nekih 13 ili 14 godina su razgovarale. Njihova su lica bila blijeda i tužna.
Jedna od njih je ustala i približila mu se
Gabriela: Diego?
Diego: Gabriela(ljubi je u obraz) – Kako si?
Gabriela(tužno) – Možeš zamisliti. Dođi, nemamo puno vremena, vratit će se domalo
Diego: Gdje je?
Gabriela: Na ručku
Diego i djevojka su sjeli kraj druge djevojčice. Imala je oči natečene od plača, lice joj je bilo vlažno. Sa suznim očima je pogledala Diega.
Diego: Ti si Rocio?
Rocio je kimnula u tišini. I sa knedlom u grlu, po prvi put progovorila.
Rocio: Kako je Matias?
Diego: Jako dobro. Na dobrom je mjestu i dobro je zbrinut. Moja najbolja prijateljica je ravnateljica toga doma, i budi uvjerena i da će ga jako dobro čuvati i dati mu puno ljubavi
Rocio se gorko nasmiješila.
Rocio: To je jedino što je htjela moja sestra, da Matias ima ljubavi, i da bude daleko od toga...(suzdržava suze) od toga čudovišta
Diego: Rocio, znam da ti je jako teško, ako želiš razgovarat ćemo drugi put, ne želim te pritiskati
Rocio: Ne. Ne možemo više gubiti vrijeme. Neću dopustiti da taj idiot opet uradi nekoj djevojčici to što je učinio mojoj sestri.
Diego: Ni ja to neću dopustiti, kunem ti se. Taj će nesretnik trunuti u zatvoru
Rocio: Mogu li te nešto pitati?
Diego: Naravno
Rocio: Zašto te toliko zanima?
Diego: Jer je taj kreten učinio isto sa mojom djevojkom prije 9 godina
Rocio(iznenađena) – Roberta? Ti si Robertin dečko?
Diego(iznenađen) – Kako ti znaš za Robertu?
Rocio: On je rekao Belen. Rekao je da je to već prije učinio i da nitko nije mogao ništa dokazati(plače) – Čak se uspio riješiti njene kćerke kao što će učiniti sa Matiasom
Diego: Njene kćerke? Roberta je rodila dječaka
Rocio: Ne. On je rekao da je bila djevojčica, i da se pobrinuo da nestane, kao što će učiniti sa Matiasom. Moja je sestra bila užasnuta. Više je nije bilo strah što bi mogao učiniti njoj, ali beba... nije htjela da naudi njenom djetetu. I ako je bio u stanju to učiniti jednom, opet bi učinio isto.
Diegove oči su se ispunile suzama. Bio je utučen. Vidjevši stanje te djevojke i otkrivši Ferralinu zlobu, uvjerio se potpuno: Robertino dijete je bilo živo.
Rocio: Diego, jesi li dobro?
Diego(uznemiren) – Roberta je mislila da je dječak. Lagali su joj
Rocio: Diego, on je uvijek pričao o djevojčici. Ne vjerujem da je mrtva
Diego(još uvijek šokiran) – Ni... ni ja
Gabriela: Rocio, nestaje nam vremena
Rocio(vadi mobitel iz džepa) – Ovdje je. Nije najbolje kvalitete, ali savršeno se vidi trenutak u kojem joj prijeti da će ubiti njenu bebu ako otvori usta
Diego(uzima joj ga iz ruke) – Kunem ti se da će taj tip trunuti u zatvoru
Rocio(stišće njegovu ruku, plačući) – Hvala, Diego. Poljubi mi nećaka za mene
Diego(smiješi se) – Hoću. Obećavam ti
Diego se oprostio od djevojčica, i kad se udaljavao, okrenuo se prema njima
Diego: Gdje ručaju čuvari?
Gabriela: Diego, mislim da nije dobra ideja...
Rocio(pokazuje) – U ovoj blagovaonici. Oni ne jedu isto smeće kao mi
Diego(prisjeća se sa gorčinom) – Naravno da ne
Sa čvrstim i odlučnim korakom, krenuo je prema mjestu. Njegova razumna strana mu je govorila da mora biti smiren. Ali savršeno dobro je znao da se neće moći suzdržati kad ga bude imao pred sobom.

CAPÍTULO 33

Ušao je u mjesto obuzet duhovima prošlosti. Svaka prokleta uspomena iz „Paredes Blancas“ se vraćala u njegove misli. Bilo je previše krhotina, previše boli. I još je falilo najgore...
Na jednome kraju blagovaonice, čovjek je pričao na telefon dok je praznio tanjur tjestenine.
Na jednom stolu, okrenut leđima Diegu, prokleti je nesretnik uživao u mesu sa pečenim krumpirom, koje je nestrpljivo jeo. Tiho mu se približio.
Diego: Izgleda da se napokon opet susrećemo
Ferala se okrenuo. Njegovo je lice bilo pomalo naborano zbog godina, linije grublje. Ali njegove oči, njegov katastrofalni pogled se održao netaknut. Promatrao ga je nekolike sekunde, zbunjen, dok nije reagirao i ironično mu se nasmijao.
Ferala: Ali vidi koga to ovdje imamo... Dieguito Bustamante
Diego: Ja nisam Dieguito... nisam više bespomoćni dječak kojeg si udarao i kažnjavao neumorno
Ferala: Vidim. I također vidim da ti je išlo jako dobro, dobro si obučen. Pljačkaš banke?
Diego(smije se sa dosadom) – Na tvoju nesreću, ne. Poduzetnik sam. I imam puno novca i puno moći. Sada ja tebe mogu zgaziti kao prokletog žohara.
Feralin podrugljivi osmijeh se izbrisao. Dok je gledao kako čuvar koji je razgovarao na telefon napušta blagovaonicu.
Diego(sarkastično) – Što je sad? Bojiš se ostati sam sa mnom? Nemoj mi reći da me se plašiš?
Ferala(nervozno) – Što želiš Bustamante? Zašto si došao?
Diego: Da te uništim. Da gledam kako patiš i da te ponižavam kao štakora dok me moliš za milost
Ferala: Što je s tobom? Što si umišljaš?
diego(uzima ga za košulju, nasilno) – Pitat ću te samo jednom. Gdje je Robertina kćerka?
Ferala: Što?
Diego: Nisi me razumio?
Diego ga je snažno udario u trbuh, bacivši ga na pod. I zatim ga opet snažno udario nogom. Uzimajući ga za kosu, približio mu se.
Diego: Pitat ću te još jednom, gdje je Robertina kćerka? Što si učinio sa tom djevojčicom?
Ferala: Ti si lud...
Diego(vuče ga nasilnije) – Nemoj da gubim strpljenje. Kad te samo pogledam i sjetim se što si učinio Roberti i toj djevojčici, dođe mi da te ubijem udarcima. I vjeruj mi, ne bi mi smetalo platiti milijune za jamčevinu samo da te ubijem. Nitko me ne bi zatvorio jer sam ubio prokletog silovatelja djevojčica.
Ferala: Smatraš se tako moćnim?
Diego: Ne smatram se. Jesam. I nikada nisam koristio svoju moć, ali u ovome mi je trenutku drago da to mogu uraditi.(udara ga šakom) . Tako da mi reci već jednom gdje je ta djevojčica?
Ferala: S njom je
Diego: To je laž (opet ga udara)
Ferala(bolno) – Ne, kunem ti se. Vidio sam je. Ne znam kako je dospjela u Robertine ruke, ali s njom je
Diego: Dobro me slušaj nesretniče, savršeno dobro znam da Roberta misli da je rodila dječaka i da se rodio mrtav
Ferala: Da, to je istina. U to smo je uvjerili. Ali ona ima tu djevojčicu. Vidio sam je
Diego: želiš da te ubijem, zar ne? Odgovori mi nesretniče, želiš umrijeti?
Ferala: Ne, ne. Kunem ti se. Ja
Diego: Što si učinio sa djevojčicom kad si joj je oduzeo?
Ferala: Predao sam je Dunoffici
Diego: Dunoffici?
Ferala: Da
Diego: I što je ona uradila sa djevojčicom?
Ferala: Smjestila ju je u „Paredes Blancas“
Diego(iznenađeno) – Što?
Ferala: Da. Kunem ti se
Diego: Ako saznam da me lažeš, kunem ti se Bogom da ću te ubiti
Ferala: Ne lažem ti. Istina je
Diego ga je pustio, udaljavajući se
Diego(sarkastično) – Hvala na informaciji. Budi siguran da ćemo se opet vidjeti.

CAPÍTULO 34

Zabava je počela. Flor se živahno igrala sa djecom u ogromnom igralištu. Diego je pažljivo promatrao svaku djevojčicu iz sirotišta.
Giovanni: Što ti je?
Diego: Misliš da je neka od njih?
Giovanni: Ne znam. Možda su je usvojili
Diego: Istina. Moram pregledati registre iz toga razdoblja
Giovanni: Reći ćeš Roberti?
Diego: Ne znam. Ne želim joj davati nadu. Možda mi je taj nesretnik lagao i uradio je nešto djevojčici
Giovanni: Misliš da ju je ub...
Diego: Ni ne govori. Kunem ti se svojom kćerkom, ako joj je taj tip naudio, ubit ću ga.
Giovanni: Diego, moraš se smiriti. Ne možeš reagirati kao danas. Taj te tip može prijaviti
Diego: Hahhahh, prijaviti me? Sa videom koji je snimila Belenina sestra i DNK nalazom koji će dokazati da je Matias njegov sin, taj će prokletnik trunuti u zatvoru.
Giovanni: Pretvaraj se, dolaze Roberta i Mia
Roberta se približila Diegu, dajući mu lagani poljubac u usne.
Roberta: Flor se baš zabavlja
Diego(grli je) – Da. Mislio sam da će joj više nedostajati njeni prijatelji
Roberta je tužno spustila pogled. Diego je to primijetio, ali zvuk njegovog mobitela ga je natjerao da se javi
Diego: Hola?... Sofia, kako si ljepotice?... naravno da možeš(zove Flor) – Kćeri, zovu te telefonom
Flor je dotrčala do svoga tate i javila se.
Flor: Hola?...(uzbuđena) – Sofi!!!!!... Hvala... Dobro... Da, ovdje sam sa nekim prijateljima, ali kad se vratim zamolit ću tatu da mi dopusti da vas pozovem kući da proslavimo.
Robertine oči su se ispunile suzama, Diego je to opet primijetio, i uzimajući ju za ruku, uputio se prema Miji.
Diego: Čuvaš ih malo?
Mia: Naravno. Budi miran
Diego i Roberta su se udaljili
Mia; O čemu li razgovaraju eh?
Giovanni: O ničemu važnome
Mia: Zaboga Giovanni, ne znaš lagati
Flor ih je prekinula, dajući mobitel svome stricu
Giovanni: I kako je tvoja prijateljica?
Flor: Dobro. Kaže da joj nedostajem, i ona meni. Želim se vratiti kući... . Dobro, idem se igrati
Flor se udaljila da se sastane sa svojim novim prijateljima.
Mia: Vratit će se? Mislila sam da će sada Diego ostati ovdje
Giovanni: Kako je danas znatiželjna gospođica Colucci
Mia(udara ga ljutita) – Dosta Giovanni, pusti me na miru i odgovori mi

Na drugom kraju dječjeg salona, jedne oči boje meda, promatrale su svaki Mijin pokret. Lupita mu se veselo približila.
Lupe: Više se i ne pretvaraš Arango
Miguel: O čemu govoriš?
Lupe: Znašm ti o čemu govorim. Oduševljen si Mijom
Miguel: Ali što to pričaš? Osim toga, Mia ima dečka
Lupe: Pa što? I dalje ju voliš
Miguel: Bolje me ne mori, jer ću inače početi pričati o Giovanniu
Lupe(nervozna) – Idem vidjeti trebaju li djeca nešto
Lupe se udaljila, dok ju je Miguel veselo promatrao.

Stigli su do jedne male sobe, gdje su se držale stvari za zabavu-
Diego je nježno pomilovao njen obraz.
Diego: Reći ćeš mi što ti je?
Roberta ga je pogledala u oči, i bacila se u njegovo naručje, neutješno plačući.
Diego ju je zagrlio, zabrinut i uzrujan.
Diego: Što ti je ljubavi? Ferala ti se približio? Uradio ti je nešto?
Roberta(briše suze) – Ferala? Ne. Nisam ga više vidjela.
Diego je uzdahnuo sa olakšanjem.
Diego: Zašto onda tako plačeš? Što ti je?
Roberta: Ništa, ne obraćaj pažnju
Diego: Ne. Nitko ne plače tako zbog ničega
Roberta: Pa... Nedostajat ćete mi
Diego: Nedostajat? Tko?
Roberta: Ti i Flor
Diego:
Roberta: Dom je otvoren i posao je počeo funkcionirati. Osim toga, Flor se mora vratiti u školu za tri tjedna i...(opet je gorko zaplakala)
Diego nije mogao da se ne nasmije.
Roberta(plače, ljutita) – Ne rugaj mi se. Ja tebi neću nedostajati?
Diego: Naravno da nećeš
Roberta(iznenađena i uzrujana) – Molim? Stvarno si...
Roberta ga je pogledala puna boli i pokušala se udaljiti, ali ju je Diego spriječio
Diego: Nisi mi dala da završim. Nećeš mi nedostajati, jer neću ni otići
Roberta(iznenađena) – Što?
Diego: Roberta, neću se više nikada udaljiti od tebe
Roberta: A tvrtka? Škola od Flor?
Diego: Tvrtka ima ogranke u DF-u, tako da mogu upravljati njome odavde. A što se tiče Florine škole, i ovdje ima škola, zar ne?
Roberta: Ali Flor će se rastužiti ako to uradiš
Diego(uzima njeno lice) – Roberta, slušaj me. Flor te voli koliko i ja, i siguran sam da te ni ona ne želi izgubiti. Osim toga, i Giovanni će ostati. Kupit ćemo kuću ovdje, i siguran sam da će se s vremenom Flor uklopiti
Roberta: Siguran si?
Diego: Nikada nisam bio tako siguran u ništa u životu. Osim kada sam odlučio usvojiti Flor. Ljubavi, ja te volim, ne želim te opet izgubiti. Flor i ti ste sve što trebam da bih bio sretan. Nikada se više neću udaljiti od tebe, morat ćeš me šutnuti da odem od tebe
Roberta(grli ga sretna) – Nikada te ne bih izbacila iz svoga života. I ja tebe volim Diego. Volim te svom dušom(ljubi ga slatko)

CAPÍTULO 35

Dva dana poslije...

Nova prepirka. Ignacio je bio bijesan. I Mia nije popuštala.
Ignacio: Mia, ne razumijem. Otvorila si to mjesto, zašto dovraga ne možemo otići odavde?
Mia: Rekla sam ti već tisuću puta. Neću otići dok ne otkrijem što se dogodilo sa mojom sestrom
Ignacio: Opet sa tim? Zašto već jednom ne shvatiš da je tvoja sestra mrtva?
Mia je osjetila probadanje u srcu. Te riječi su je duboko zaboljele.
Ignacio: Mia moraš nastaviti sa svojim životom. Ne možeš zagkaviti u ovom prokletom selu.
Mia: Vidi Ignacio, ako ti se toliko ide, idi. Ja te ne zadržavam.
Ignacio: Što želiš reći?
Mia: Da si slobodan da radiš što želiš. Ja te neću vezati za sebe. Ali se neću ni odreći svoje sestre.
Ignacio: Znači ona ti je draža?
Mia: Ne radi se o biranju. Ona mi je sestra, a ti si mi dečko. Ali ako budeš takav, biram nju.
Ignacio ju je pogledao, bijesan, i napustio sobu.

Lupita i Giovanni šetali su u šopingu sa svojom nećakinjom. Flor je bila pomalo tužna jer joj je tata rekao da će ostati u Mexicu. Nije se opirala, jer se nije htjela rastati od Roberte, iako je to uključivalo rastanak od njenih prijatelja.
Igrali su se na igricama u shopping centru, kupili su nešto odjeće, i večerali u Mc Donaldsu.
Flor se počela oraspoloživati, i čak je primijetila „simpatiju“ između njih dvoje.

Već je više od dva sata snažno kišilo. Miguel je prošao kroz dom da se uvjeri da su djeca dobro. Dok su čuvari pazili na malene, Miguel je iskoristio to da uđe u direkciju i pobrine se da nađe podatke o djevojčicama koje su ušle u dom prije 8 godina. Još se nije prestao čuditi. Otkad su mu Diego i Giovanni rekli tu vijest, nije mogao prestati gledati svaku djevojčicu kao da je kćerka njegove najbolje prijateljice.
Počeo je tražiti podatke, zapisujući. Samo su 4 djevojčice ušle u „Paredes Blancas“ između kolovoza i rujna te godine:

Macarena Garcia
Datum rođenja: nepoznat(između srpnja i kolovoza 2000)
Smještena u „Paredes Blancas“.

Fiama Bertolo
Datum rođenja: 20/8/2000
Smještena u „Paredes Blancas“

Lucia Estrada
Datum rođenja: nepoznat(između srpnja i kolovoza 2000)
Usvojena 12/3/2001
Roditelji posvojitelji:Federico Recondo i Veronica Ruecco

Florencia Torrente
Datum rođenja: 20/8/2000
Usvojena: 15/10/1003
Roditelji posvojitelji: Diego Bustamante

Šokirao se kad je to otkrio. Florencia je rođena isti dan kad i Robertina kćerka, smještena je u „Paredes Blancas“ i usvojio ju je Diego.
Ne, to bi bilo previše. Nemoguće. Sigurno se radi o običnoj slučajnosti. Ali Florencia je bila među 4 djevojčice koje su mogle biti Robertina kćerka. Pomislio je na Diegovu reakciju kada dozna da je NJEGOVA KĆERKA na toj listi. Florencia ne može biti Robertina kćerka, ili može?

CAPÍTULO 36

Nije mogla da se ne nasmije grohotom kada se pojavio na vratima.
Diego je bio mokar do kože od glave do pete. Oluja ga je iznenadila.
Diego(smiješi se) – I dalje ćeš mi se rugati ili ćeš me pozvati unutra?
Roberta je ugušila smijeh i napravila mu prolaz da uđe.
Roberta: Što ti se dogodilo?
Diego: Sve. Nakon što sam potpisao ugovor za kuću, išao sam da vidim škole za Flor. Ušao sam u auto i nakon deset blokova, stao mi je auto. Znaš koliko sam čekao prijevoz?
Roberta(smije se veselo) – Ne
Diego(poniženo) – Četrdeset minuta. I kad je napokon došao i odveo auto, počela je prokleta kiša. I nije prošao ni jedan prazan taksi. Tako da sam uzeo autobus koji me je ostavio četiri bloka odavde i kad sam dolazio, mokar zbog kiše, neki idiot me poprskao sa autom i zalio me.
Roberta se opet nasmijala.
Diego(ljut) – Smiješ mi se?
Roberta(miluje mu obraze) – Oprosti, oprosti bebe. Mislim da bi se trebao istuširati ili ćeš se razboljeti. Potražit ću ti ručnik.
Diego: Nećeš me poljubiti?
Roberto: Tako cijelog prljavog kakav si? Zaboravi
Diego:
Roberta: Šalim se glupane (nježno ga ljubi) Idem ti naći ručnik. Ti se idi okupati
Diego: Da, kapetanice

Música de fondo: [You must be registered and logged in to see this link.]

Završio je tuširanje i približio se dnevnom boravku, gdje je Roberta pričala telefonom. Diego je sjeo kraj nje, igrajući se sa kosom svoje djevojke. Roberta je prekinula.
Roberta: Lupe je zvala. Kaže da će ići u kino.
Diego: I u kino? Kako je paze
Roberta: Zaslužila je
Diego: Istina(ljubi je slatko) – Gladan sam, da naručimo nešto za jelo?(ustaje se i uzima mobitel)
Roberta ga je promatrala u tišini, nervozna. Diego je bio praktički gol pred njom. Imao je samo ručnik oko struka, jer se njegova osjeća sušila. Čudan osjećaj je obuzeo njeno tijelo. Iznenadila je samu sebe, ali gutala ga je pogledom. Osjetila je želju da ga ljubi, miluje i...
Diego: Rob...Roberta, slušaš li me?
Roberta: Ne. Oprosti, bila sam rastresena
Diego(miluje joj obraz) – Zacrvenila si se, jesi li dobro?
Roberta: Da
Njihove oči su se susrele, odražavajući neizmjernu i duboku ljubav.
Diego: Volim te
Roberta(nježno mu se smiješi) – I ja tebe volim
Njihova usta su se ujedinila u sladak i intenzivan poljubac. Nježnost se pretvorila u želju, želja u strast. Diego je počeo milovati njena bedra sa nježnošću i žarkom željom, Roberta je drhtala od glave do pete.
Diego se odmaknuo, nervozan.
Diego: Oprosti, nisam htio...
Roberta(nježno se smiješi) – Nisi htio?
Diego: Dobro, htio sam... mislim ne...(nervozan) – Bolje da naručimo nešto da jedemo i...
Roberta(okružuje mu vrat rukama) – Diego
Diego(muca) – Što...što je?
Roberta(gleda ga u oči) – Volim te
Diego: I ja tebe volim ljubavi
Roberta: Ne želim jesti i ne želim da se zaustavljaš. Samo želim tebe
Diego(nervozno) – Želiš reći... da ti i ja...
Roberta: Vodi ljubav sa mnom
Diego ju je promatrao iznenađeno. Bio je nervozan i neizmjerno sretan. Uvijek je sanjao o trenutku kada će je imati u svome naručju. Ali ga je užasavala ideja da će ju povrijediti.
Diego: Jesi li sigurna?
Roberta: Nikada u životu nisam bila tako sigurna. Želim biti tvoja
Diego: Volim te dušo
Roberta: I ja tebe volim
Opet su se slatko poljubili, budeći strast. Između poljubaca, milovanja i riječi ljubavi, došli su do sobe.
Sa neuporedivom nježnošću, Diego ju je položio na krevet.
Nježno joj je počeo dizati majicu, milujući joj trbuh. Roberta je drhtala od nervoze i emocija i Diego je to primijetio.
Diego: Ljubavi, drhtiš. Ako hoćeš stat ćemo, stvarno...
Roberta(smiješi se) – Ako drhtim nije to baš od straha. I ako se zaustaviš, ubit ću te
Diego joj se nježno nasmiješio i opet zarobio njene usne u slatkom poljupcu. Malo po malo, i sa krajnjom nježnošću, uspio ju je osloboditi sve odjeće, promatrajući ju blesavo.
Diego: Savršena si ljubavi
Roberta: I ti si
Diego ju je opet slatko poljubio, poklanjajući joj najnježnije riječi ljubavi, fasciniran njenim tijelom, i nježnošću i toplinom njene kože. Roberta se počele opuštati, istražujući tijelo svoga voljenog i izluđujući ga sa svakim dodirom. Strast je obuzela sobu. Njihova tijela su se savršeno uklapala, čineći da drhte od ljubavi.
Ljubeći njene usne nježno, ušao je u njeno tijelo sa neusporedivom nježnošću, čineći da se sva strese.
Predali su se dušom i tijelom. Njihova tijela su pokazivala neizmjernu ljubav koja ih je ujedinjavala.
Diego je ubrzao pokrete, potičući je da odgovori. Roberta se prepustila želji, predajući se potpuno svojoj ljubavi prema Diegu. Voljeli su se slatko, strastveno, sa ljubavlju. Zajedno, stigli su u raj; i zagrljeni, zatvorili oči, sanjajući trenutak koji su upravo podjelili.
Diego(grli je) – Jesi li dobro?
Roberta: Savršeno dobro. Bilo je čarobno: :love_ya: :
Diego: Da. Bilo je predivno
Roberta: Volim te: :love_ya: :
Diego: I ja tebe volim: :love_ya: :

adelantos...

Roberta: Dogodilo se nešto loše, zar ne?
Diego: Ne. Nije loše, ali je jako važno
Roberta: Što je bilo?
Diego: Rob... imam sigurne dokaze da je tvoja kćerka živa
Roberta: Što?
....................................................................................................

Diego: Zašto si htio da razgovaramo nasamo?
Miguel: Diego, ne znam kako poečti
Diego: Od početka
Miguel: Imam popis djevojčica koje bi mogle biti Robertina kćerka(predaje mu popis)
Diego: Kako dobro! Jesu li sve u domu?(otvara popis)
Miguel: Ne. Dvije su usvojene
Diego(gleda svoga prijatelja) – Znaš li možda gdje su te obitelji?
Miguel: Jedna ne. Druga da
Diego(vraća se na papir) – Dobro, nešto je nešto
Miguel(pokušava ga zaustaviti) – Diego, čekaj!!!
Diego: Što je ovo?
Miguel:To sam ti htio reći. Tvoja kćerka je na popisu
Diego(šokiran) – Znači da...
Miguel: Florencia bi mogla biti Robertina kćerla
Diego:

CAPÍTULO 37

Zrake sunca osvjetlile su njeno lice. Otvorivši oči otkrila je da ništa nije bio san. Bila je njegova. Predala mu se bez straha, bez tabua i nesigurnosti. Promatrala je pažljivo Diegovo lice. Voljela ga je. Voljela ga je svom svojom snagom, svakim centimetrom svoje kože i svakim djelićem svoga tijela.
Pribila se više uz njegovo tijelo, prisjećajući se noći koju su proveli zajedno... noć... već je svanulo... gdje su svi?
Obukla je ogrtač i izašla iz sobe koju je dijelila sa Lujan.
U malom dnevnom boravku, Giovanni je spavao na naslonjaču, pokriven dekom.
Roberta se posramila pri samoj pomisli da ih je Giovanni mogao vidjeti. Uputila se Lupitinu sobu, gdje je našla Lupe i Jose kako spavaju, sa Flor između njih, također je spavala.
Definitivno su njihovi prijatelji savršeno dobro znali što su ona i Diego radili u toj sobi, i zato im nisu htjeli smetati.
Njena prijateljica Jose joj se nasmiješila iz kreveta, ustajući, i udaljujući se s njom.
Jose: Kakva ti je bila noć prijateljice?
Roberta(nervozna i posramljena) – Vidjeli ste nas?
Jose: Ne. Vidjela sam vas. I kad sam ušla u sobu niste baš igrali karata . Tako da sam izašla iz sobe i rekla Giovanniu da legne Flor u Lupitin krevet, i dok je on to radio, rekla sam Lupe da mi mora dati smještaj u svojoj sobi jer si ti jako zauzeta . Oprosti, ali morala sam reći Lupe
Roberta: Dobro. Ali Giovanni?
Jose: Kako je jako kišilo rekli smo mu da ostane na sofi i da ćemo mi javiti Diegu da je Flor ovdje
Roberto: Srećom. Jer da je i Giovanni primijetio, umrla bih od sramote
Jose: Jesi li dobro?
Roberta(uzdiše, uzbuđena)- Dobro? Presretna sam. Bilo je savršeno, magično, nježno, slatko... Diego je savršen
Jose: Svidjelo ti se?
Roberta: Oduševljena sam
Netko je dotrčao u njeno naručje, prekidajući razgovor.
Flor: Roberta!!!
Roberta(uzima je i ljubi je u obraz) – Kako je moja prekrasna djevojčica?
Flor: Dobro. Ali Jose mi je rekla da nisi tu. Ja sam htjela spavati s tobom.
Roberta: Došli smo kasno. Uhvatila nas je kiša
Flor: Moj tata je ovdje?
Roberta: Da. Spava. Što mislite da idem pripremiti doručak?
Flor: Tetka Lupe ga priprema
Roberta: Onda joj idemo pomoći

CAPÍTULO 38

Doručkovali su svi skupa. Lupe, Jose, Giovanni i Flor su živahno razgovarali. Ali određeni par je bio jako daleko odatle., prisjećajući se noći koju su proživjeli.
Kad je Lupe otišla u dom, a Jose na sud, Diego je preklinjao svoga prijatelja da odvede malo njegovu kćerku. Došao je trenutak da razgovaraju. Roberta je morala znati istinu...
Roberta ga je pažljivo promatrala. Poznavala je Diega od pete godine, i nikada ga nije vidjela tako nervoznog.
Roberta: Diego, smiri se i reci mi što je bilo
Diego: Pa ne znam kako početi.... Ne znam kako da ti to kažem, a da te ne šokiram...
Roberta: Diego, unervozuješ me. Što god da je, reci mi
Diego je duboko udahnuo da se opusti i sjeo ispred Roberte.
Roberta: Dogodilo se nešto loše, zar ne?
Diego: Ne. Nije loše, ali jest jako važno.
Roberta: Što se dogodilo?
Diego: Rob... Imam sigurne dokaze da je tvoja kćerka živa
Roberta: Što?
Roberta ga je pogledala. Iznenađenje i šok su je obuzeli, tjerajući je da eksplodira u plaču.
Diego(grli je) – Dobro je ljubavi, ne plači. Smiri se.
Roberta: Ali ne može biti. Moja je beba bila dječak i mrtav je
Diego: Ne ljubavi, rodila si djevojčicu. I sama si mi rekla da si to osjećala
Roberta(plače, uznemirena i dirnuta) – Ali ne može biti
Diego ju je zagrlio pokušavajući ju smiriti.
Malo poslije ju je uspio smiriti i ispričati joj o dokazima koje je imao da potvrdi nešto tako ozbiljno.
Zaspala je duboko. Ta vijest je bila prejaka za nju. Diego ju je odnio do sobe i gledao ju dok im se nije približila jedna jako posebna osobica.
Flor: Vidite što mi je...
Diego: Shh(pokazuje Robertu)
Flor(šapuće) – Oprosti, nisam primijetila
Diego(uzima je) – Ne brini se, što si mi govorila?
Flor(pokazuje mu lutku) – Vidi. Kupio mi ju je stric Giovanni.
Diego: Kako je lijepa!! Skoro lijepa kao moja princeza(ljubi joj lice)
Flor: Volim te
Diego: Ja tebe više
Zvuk Diegovog mobitela prekinuo je ovu scenu, tjerajući ga da izađe iz sobe, da ne bi probudio Robertu.
Diego: Hola?... Miguel, kako si?... Sada?... Ok, reci mi gdje si... idem tamo.

Ušao je u sobu da uzme svoju kćerku, i ogromni osmijeh se nacrtao na njegovom licu ugledavši dva bića koje najviše voli u životu, kako mirno spavaju. Flor je ležala uz Robertu, i obje su duboko spavale
Diego: Bolje da ih ostavim da spavaju.
Napustio je Lupitinu kuću sa Giovanniem, ostavljajući svoja velika blaga da spavaju.

Njegov prijatelj ga je odbacio do male sobe koju je iznajmivao Miguel.
Miguel: Hola bro, uđi.
Diego: Kako si?
Miguel(ozbiljno) – Dobro
Diego: Sigurno?
Miguel: Da
Diego: Zašto si htio da razgovaramo nasamo?
Miguel: Diego, ne znam kako početi
Diego: Od početka
Miguel: Imam popis djevojčica koje bi mogle biti Robertina kćerka(predaje mu listu)
Diego: Baš dobro! Jesu li sve u domu?(otvara popis)
Miguel: Ne. Dvije su usvojene
Diego(gleda svoga prijatelja) – Znaš li možda gdje su te obitelji?
Miguel: Jedna ne. Druga da
Diego(vraća pogled na papir) – Dobro, nešto je nešto
Miguel(pokušava ga zaustaviti) – Diego čekaj!!!
Diego: Što je ovo?
Miguel: To sam ti htio reći. Tvoja je kćerka na popisu
Diego(šokiran) – Znači da...
Miguel: Florencia bi mogla biti Robertina kćerka
Diego:

Capítulo 39

Njene oči su zasjale kad se probudila i pogledala najslađe lice koje je u životu vidjela. Ta je djevojčica ukrala njeno srce. Osjećala je nešto tako jako, tako duboko. To je bio neobjašnjiv osjećaj, neusporediv, kao što bi osjećala za vlastitu kćerku.
Njene oči su se ispunile suzama kad se sjetila svoje kćerke. Diego joj je dao dovoljno dokaza da je uvjeri da je njena kćerka živa. Sama pomisao da je njena djevojčica živa, ispunjavala ju je srećom i emocijama, dovodila je do suza. Jedne nježne ručice su pomilovale njeno lice, brišući joj suze.
Flor: Što ti je Robi? Zašto si tužna
Roberta(briše si suze) – Nisam tužna dušo. Baš suprotno. Jako sam sretna.
Flor: Ozbiljno? Zašto si tako sretna?
Roberta je ispričala Flor da je prije 8 godina imala djevojčica i da je mislila da je mrtva. Ali da sada zna da je živa i da je neće prestati tražiti. Flor ju je ozbiljno gledala. Njene oči su se ispunile suzama, i istrčala je iz sobe, ostavljajući Robertu zbunjenu.

Zbunjen... utučen... uznemiren... Bacio se na krevet, sjećajući se Miguelovih riječi, prelistavajući svaki detalj koji je pokazivao da bi njegova kćerka mogla biti Robertina. Trebao bi biti sretan? Preplašen?... Ne, samo je bio uznemiren... Sama pomisao da je Roberta prava majka od Flor, činila je da osjeća ne samo da njegova voljena ima više prava na djevojčicu od njega, nego da bi je Florencia mogla voljeti više nego njega.
Zatvorio je oči, puštajući da mu pobjegnu nekolike suze. Sjetio se one noći u kojoj se promatrajući uspavano lice svoje kćerke, sjetio Roberte. Suze su umnožile pomislivši na face koje je pravila njegova kćerka kada bi jecala...bila je ista kao Roberta kad joj je nešto smetalo u Paredes Blancas. Otvorio je oči, brišući suze, i pogledao jednu fotografiju svoje kćerke. Pogledao ju je pažljivo, pokušavajući u njoj vidjeti Robertine tragove.
Skočio je iz kreveta kad se sjetio jedne stare Robertine slike koju je čuvao otkad je ona napustila sirotište. Stavio ih je jednu uz drugu.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Njene oči, nos, usta, osmijeh, čak i kosa...
Nije mu trebao papir da to potvrdi. Upravo je potvrdio nešto što je znao od trenutka kad je otkrio ovu mogućnost. Florencia je Robertina kćerka. Njegova kćerka nosi krv jedine žene koju je volio u životu.

Capítulo 40

Tražila ju je u dnevnom, u Lupitinoj sobi, u kupaonici. Došla je do kuhinje, i ni tu je nije našla. Njene oči su zasjale kad ju je vidjela uz drvo koje je bilo u malenom vrtu koji se nalazio u dnu kuće.
Pogledala ju je za nježnošću i zbunjenošću u isto vrijeme.
Flor je plakala grleći svoje noge. Bila je neutješna. Roberta se približila u pomilovala njenu kosu.
Roberta: Što ti je dušo? Što je bilo? Zašto plačeš?
Flor(ne podižući pogled) – Pusti me. Idi
Roberta(uznemirena) – Ali zašto? Što sam ti uradila?
Flor(ne prestajući plakati) – Ti me više nećeš voljeti
Roberta(iznenađena) – Što? Što govoriš? Kako te neću voljeti?
Flor: Sad ćeš voljeti drugu
Roberta(zbunjena) – Drugu?(zamišljena) – Moju kćerku?
Flor: Da. Tu
Roberta se nasmiješila sa nježnošću. Flor je bila ljubomorna. Pogledala ju je slatko, podižući njeno lice nježno.
Roberta: Pogledaj me. Nemaš pojma koliko te volim. Otkad sam te prvi put vidjela, osjetila sam nešto tako veliko i tako neobjašnjivo prema tebi. Nešto što nikada nisam osjetila u životu.
Flor: Ali ona je tvoja kćerka, a ja nisam. Više nećeš biti moja mama
Roberta(iznenađena) – Tvoja mama?
Flor: Da. Kad se udaš za moga tatu, bila bi moja mama? Ali sad ćeš imati pravu kćerku (opet brizne u plač)
Roberta ju je snažno zagrlila, stišćući ju na svoje grudi. Htjela ju je osjetiti jako blizu, sada i uvijek. Trebala ju je zaštititi, voljeti i gledati ju sretnu.
Roberta: Ljubavi, pogledaj me
Flor ju je pogledala, sa očima punih suza.
Roberta: Sve da imam 10-ero djece, nijedno od njih ne bi moglo zauzeti mjesto koje ti imaš u mome srcu. Volim te više od svoga života, kao da si dio mene. I kunem ti se da kada nađem svoju kćerku, ništa se neće promijeniti. Ti ćeš uvijek biti moja kćerka po srcu.
Flor: Obećavaš mi?
Roberta(briše joj suze) – Kunem ti se ljubavi
Flor: Volim te Robi
Roberta: I ja tebe volim dušo. Volim te više od ičega na svijetu
Flor: Više nego tatu?
Roberta(smiješi se) – To su različite ljubavi. Njega volim na drugi način
Flor: Kao dečka
Roberta: Da
Flor(zamišljena) – Onda mene najviše voliš u životu?
Roberta: Da
Flor: Više nego svoju kćerku?
Roberta(smiješi se) – Isto koliko i moju kćerku. Jer si i ti kao kćerka za mene, i roditelji uvijek vole svu djecu jednako
Flor ju je zamišljeno pogledala.
Flor: Znači ona će biti moja sestra?
Roberta: Dobro... tako nešto...
Flor: Da, bit će mi sestra (uzbuđeno) – Bit će zabavno imati sestru mojih godina I moći ćemo se igrati zajedno cijeli dan jer ćemo živjeti zajedno
Roberta: Flor, mislim da žuriš
Flor: To da eh... kada ti i moj tata budete imali bebu mora biti dječak, jedna sestra mi je dosta i previše
Roberta: Flor, smiri se... Nisam još ni našla kćerku i ti već misliš na sve što ćete raditi... i kako to da ćete živjeti zajedno? Ne vjerujem da će ti tata dopustiti da budeš sa mnom(grli je) – iako bih voljela... A to za brata? Kao da si malo prebrza princezo
Flor: Naravno da ne. Moj tata se želi oženiti tobom
Roberta(veselo) – A je li? I kako ti to znaš?
Flor: On mi je rekao
Roberta: Mmmm, mislim da mi lažeš
Flor(smiješi se vragolasto) – Ne vjeruješ mi? Onda pitaj njega
Roberta: Kako bih ga pitala nešto takvo?
Flor: Onda joj reci ti papi
Roberta se zacrvenila kad se okrenula i vidjela Diega iza sebe.
Flor: Papi, je li tako da si mi ti rekao?
Roberta(posramljeno) – Flor, bolje da idemo pripremiti nešto za jelo i...
Diego joj se približio, podižući njenu bradu.
Diego: Gospođice Reverte, mislim da ste se zacrvenili
Roberta(nervozna) – Što? ... Ne... Znaš, rekla sam Flor da imam kćerku i...
Flor: I ja sam joj rekla da će mi biti sestra i da ćemo imati bracu (ističući spol bebe), jer ćete se ti i onda vjenčati. Ali ona mi ne vjeruje
Diego(Roberti) – Misliš da je moja kćerka lažljivica?
Roberta: Naravno da ne, ali...
Diego(prekida je) – Drago mi. Jer nije.
Roberta(nervozna) – Što... što želiš reći?
Diego: Da je Flor u pravu. Naravno da se želim oženiti tobom
Roberta: Što? :omg:

Capítulo 41

Pogledala ga je pažljivo. Morala je razumjeti šali li se ili ne.
Diego(zabavlja se) – Što je bilo Reverte? Ti se ne želiš udati za mene?
Roberta: Naravno da želim ...(nervozna) Dobro, ne znam, ako ti želiš
Flor: Roberta se zacrvenila
Roberta se veselo bacila na Flor, škakljajući ju. Diego ih je promatrao u tišini. Znao je da mora razgovarati sa Robertom, koliko ga je god užasavala pomisao da izgubi svoju kćerku.
Diego: Flor, Miguel je u dnevnom boravku i došao te pozvati na sladoled.
Flor: Stvarno?
Diego je potvrdio.
Flor: Mogu ići?
Diego: Naravno da možeš dušo
Flor je poljubila svoga tatu, a zatim potrčala u Robertino naručje, ljubeći je u obraz
Flor: Volim te
Roberta: I ja tebe
Diego ih je opet pogledao u tišini, osjećajući nešto što nikada nije osjetio: ljubomoru.
Flor je otrčala u dnevni ostavljajući ih same.
Roberta: Što je bilo Diego?
Diego: Ništa... Zašto me pitaš?
Roberta: Zbog tvoje face. Poznajem te Diego
Diego(približava se) – Roberta, volim te. Volim te više od svoga života. Ti i Flor ste moj život, i kunem ti se da mi ne bi smetalo ostati bez ičega, ako bih vas imao obje uz sebe.
Roberta: Još me više zabrinjavaš
Diego: Prvo želim da znaš da te volim, i da se želim oženiti tobom više nego išta na svijetu, i da to nema nikakve veze sa ovim što ću ti reći. To ti mora biti jasno
Roberta: Diego. Ne razumijem ništa. Ne znam o čemu pričaš, ali nikada ne bih pomislila da imaš drugi razlog da se oženiš sa mnom pored toga. Samo sam se iznenadila što mi govoriš tako, i pred Flor
Diego: Ustvari, Flor je to prva znala
Roberta: Zato je tako sigurno govorila
Diego(smiješi se) – Rekao sam ti da ti ne bi lagala
Roberta: Siguran si da se želiš oženiti sa mnom?
Diego(grli je) – Što ti misliš?
Roberta: Ja mislim da želiš. I da je do mene, udala bih se za tebe odmah sutra. Ali prvo moram naći svoju kćerku
Diegov osmijeh se izbrisao
Roberta: Diego, ne ljuti se, shvati me
Diego(miluje je nježno) – Nisam ljut dušo. I što se tiče tvoje kćerke...
Roberta: Što? Što je bilo sa mojom kćerkom?
Diego: Skoro sam siguran... ustvari, siguran sam da sam je našao
Roberta(uzbuđena) – Molim?

Capítulo 42

Iako je njen muž inzistirao da se vrati, Alma Rey je odlučila ostati u selu dok ne nađe tu djevojku koja ju je odvela u kliniku. Bila je sigurna da joj je ona kćerka.
Martin: Alma, zaboga, moraš reagirati. Ta je djevojka potpuna neznanka. Zašto misliš da ti je kćerka?
Alma: Ista je moja djevojčica, i njena kćerka je. Sigurna sam da mi je kćerka, i ta djevojčica moja unuka, i ne mislim otići odavde dok ih ne nađem.
Alma je napustila sobu, odlučna. Martin ju je bijesno gledao kako odlazi.

Lujan je ušla u sobu. Mia i Miguel su je pogledali nestrpljivo. Mia je drhtala od glave do pete.
Lujan: Ne mogu vjerovati da sam bila u stanju uraditi to što sam uradila. Ako netko otkrije, izgubila bih diplomu.
Miguel(grli je) – Nitko neće. Ne znamo čak ni zašto si ovdje
Lujan(otvara dosje) – Zove se Lucia Duarte. Usvojila ju je obitelj Duarte 8. prosinca 1991, osam dana nakon nesreće. Njeni roditelji su umrli na mjestu, i njena sestra od 8 godina je prebačena u sirotište, dok ju nije usvojio jedan bračni par.
Mia(tužno) – Bračni par Colucci
Lujan: Točno. Kad im se objasnilo da je sestra od djevojčice živa, oboje su se složili da se ne mogu brinuti o obje, i kako je Lucia bila beba od nekoliko mjeseci, bilo je lako naći joj usvojitelje.
Mia: Čekaj čekaj. Colucci su me uvijek uvjeravali da je moja sestra mrtva
Lujan: Ne znam što da ti kažem Mia. Oni su prvi saznali bebino stanje. Sjeti se da su bili veliki prijatelji tvojih roditelja, prakitčki kao obitelj.
Mia(plače bijesno) – Onda su mi lagali
Miguel(grli ju) – Smiri se Mia. Važno je da smo našli tvoju sestru
Mia je obrisala suze, slabašno se smiješeći
Lujan: Lucia je upravo napunila 18 godina, i peta je godina u Elite Way School u DF. Koliko sam mogla provjeriti, ne zna da je usvojena.
Lujan je izvadila omotnicu iz torbe i predala je Miji.
Mia(uzima omotnicu) – Što je ovo?
Lujan: Fotografija
Mia je otvorila omotnicu, i njene oči su se napunile suzama kad je vidjela sliku.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Miguel: Ima tvoje oči
Mia(plače) – Ista je moja mama
Lujan: Mia, dobro razmisli što ćeš uraditi. Lucia ne zna da je usvojena. Mislim da je najbolje da prvo razgovaraš sa njenim roditeljima.
Mia(bijesno) – Oni nisu njeni roditelji . Ona je moja sestra. Ona je kćerka mojih roditelja. I udaljili su je od mene zbog Coluccia
Miguel(grli je) – Mia, smiri se. Lujan je u pravu. Moraš biti smirenija, inače će ti stvari izmaći kontroli
Mia: Smirena? Stvarno misliš da mogu biti smirena nakon što sam upravo saznala da mi je sestra živa i da su oni koji su me cijeli život uvjeravali da je mrtva, to znali?
Miguel i Lujan su je pogledali u tišini. Znali su da je Mia u pravu. Ali morali su naći način da je smire.

Capítulo 43

Nikada u životu nije bio tako nervozan. Nije znao odakle početi. Roberta se počela uznemiravati zbog njegove šutnje.
Roberta(uznemirena) – Diego, molim te reci mi nešto. Je li se što dogodilo mojoj kćerki? :schock:
Diego: Ne!!! Ne govori to ni u šali
Roberta: Onda, što je bilo?
Diego(nervozno) – Pa ne znam, ne znam odakle početi
Roberta(živčana) – Prokletsvto Diego, hoćeš me ubiti?
Diego: Ok, oprosti. Tvoja kćerka je dobro. Kada... kada je imala tri godine, usvojili su je
Roberta: Molim? :schock: Onda će je biti puno teže vratiti
Diego: Roberta, ukrali su ti je
Roberta: Ali njeni usvojitelji nisu krivi. Ako je razdvojim od njih, mrzit će me. Nikada mi neće oprostiti što je razdvajam od njene mame.
Diego: Ustvari, nema mamu
Roberta: Ali upravo si mi rekao da su je usvojili
Diego: Da, ali ju je usvojio jedan muškarac
Roberta: Muškarac? Kakav bi muškarac usvojio djevojčicu?
Diego ju je pogledao u šoku.
Roberta: Ok, znam da si ti to uradio. Ali to je drugačije
Diego: Mogu te uvjeriti da taj čovjek voli tvoju kćerku više nego išta na svijetu
Roberta(sarkastična) – Genijalno. Sad sam puno mirnija. Osjećam da će biti puno lakše doći i reći mu da želim svoju kćerku
Diego: Možda i ne
Roberta: A ne? I što mi predlažeš? Da je ostavim njemu?
Diego: Ne. Ali mogla bi je dijeliti s njim. Biti njena majka i dopustiti da on i dalje bude njen otac.
roberta(ironično) – Naravno. Čak bi mogli živjeti sve troje zajedno kao sretna obitelj
Diego: Nadam se
Roberta(izvan sebe) – Što ti se dovraga događa Diego? Rugaš mi se? Ne shvaćaš koliko je ovo teško za mene?
Diego(bijesno) – I ti misliš da je za mene lako? Tijekom 5 godina sam živio samo zbog i za tu djevojčicu, i sada ispada si ti njena majka :schock:
Roberta(zapanjena) – Što si rekao?
Diego: Oprosti, ja... nisam ti htio tako reći...ja...
Roberta(plače) – To si ti?
Diego je potvrdio pognuvši glavu
Roberta: Onda... Florencia... je moja kćerka
Diego: Da. Ti si majka moje kćerke

Capítulo 44

Tišina ih je sasvim obuzela. Prije više od sat vremena joj je Diego rekao tu istinu, a ona, umjesto da vrišti i plače, ušla je u dnevni boravak, spuštajući se na fotelju.
Diego je sjeo ispred nje, promatrajući ju u tišini. Roberta je bila tužna, zatečena, sretna, dirnuta, sa izgubljenim i pogledom i srcem koje je kucala sto na sat.
Diegov pogled je bio koncentriran na svaki pokret njegove voljene. Njene geste, pokreti... sve ga je podsjećalo na njegovu kćerku.
Roberta je prekinula tišinu.
Roberta(briše suze) – Otkad znaš?
Diego: Jučer sam otkrio da se nalazi među djevojčicama koje bi mogle biti tvoja... tvoja kćer. Ali jutros sam to i dokazao
Izvadio je obje fotografije iz džepa, i dao joj ih.
Roberta ih je promatrala u tišini, dok su suze navirale nekontrolirano.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Diego: Mislim da bi DNK bio apsurdan
Roberta: Nije me briga. Želim ga uraditi
Diego: Kako bi imala čvrste dokaze da je tvoja da mi je možeš oduzeti?
Roberta:....

Capítulo 45

Diego: Mislim da bi DNK bio apsurdan.
Roberta: Nije me briga. Želim ga uraditi
Diego: Kako bi imala čvrste dokaze da je tvoja pa da mi je možeš uzeti?
Roberta(ljuta) – Diego, što je tebi? Misliš da je meni lako sve ovo?
Diego(ljut) – Ti si već znala da ti je kćerka živa, tražila si je. I samo je bilo pitanje vremena kada ćeš je naći. Ali ja nisam bio spreman da susretnem bološku majku moje kćerke
Roberta(sarkastično) – I sada si ti žrtva?
Diego: Jesam, više nego ti
Roberta: Ne mogu vjerovati. Stvarno si sebičan
Diego(ironično) – Sada sam ja sebičan? Podsjećam te da ti želiš DNK da se uvjeriš da je Florencia tvoja kćerka
Roberta: Imam svo pravo svijeta da to uradim. I ne mogu vjerovati da mi predbacivaš što ga želim uraditi
Diego: Ti nemaš pojma što ovo znači za mene, zar ne?
Roberta: Znaš što mislim, da si sebičnjak koji misli da je vlasnik MOJE KĆERKE, i boji se da ću mu je uzeti
Diego: Znaš to dvije minute i već je TVOJA KĆERKA. Ja sam je odgajao više od 5 godina.
Roberta: Možda i jesi, ali sam je ja rodila
Diego(povrijeđeno) – Ni ne pokušavaj me udaljiti od te djevojčice jer...
Roberta(izazivački) – Jer što?
Diego: Jer ćeš je užasno povrijediti i to znaš vrlo dobro
Roberta: Ja ju nikada nisam napustila. Nisam znala da mi je Florencia kćerka. Ona me ne može mrziti zato jer je želim uza se
Diego: Onda mi je želiš oduzeti, zar ne? (povrijeđeno)
Roberta: Diego, ne budi nezreo. Ne možeš mi ovo govoriti (razočarana)
Diego(udara zid, uznemiren) – Prokletstvo Zašto si od toliko djevojčica na svijetu, baš morala biti majka moje kćerke?
Roberta(povrijeđeno) –Znači više bi volio da je napuštena ili ukradena? Volio bi da joj je bilo koja druga majka? Kakva je to ljubav? Tako si se htio oženiti sa mnom?
Diego: O čemu pričaš? To nema nikakve veze sa ovim
Roberta: Naravno da ima. Ako si se htio oženiti sa mnom pretpostavlja se da si htio formirati obitelj sa mnom, ali vidim da sam pogriješila.
Diego: Ne. Nije istina. Naravno da želim...
Roberta(tužno) – Znaš što mislim? Mislim da si se samo htio oženiti kako bi se uvjerio da ti neći oduzeti Florenciu
Diego: Molim? Jesi li luda? Kako možeš pomisliti nešto takvo? To nije istina. Ja te volim
Roberta(plačući) – Voliš me? Ne. Možda si me prije volio. Ali sigurna sam da od trenutka kad si saznao da je Florencia moja kćerka, poželio si da se nikada nisam vratila u tvoj život. Idi
Diego(kaje se) – Rob, slušaj me
Roberta: Idi!!!!!!!!!!!
Diego ju je pogledao, povrijeđen, i zatim se udaljio u tišini.
Roberta se spustila na stolicu, plačući neutješno.

Capítulo 46

Pregledao je neke nalaze, kada mu se jedna nepoznata žena približila.
Alma: Dobar dan doktore. Možda me se ne sjećate, ali ja sam...
Giovanni(smiješi joj se) – Naravno da savršeno dobro znam tko je Alma Rey. Kako ste se osjećali? Došli ste se pregledati?
Alma: Zapravo ne. Morala sam vas nešto pitati
Giovanni: Kako da ne, uđite u moju kancelariju, tako možemo mirno razgovarati.

U međuvremenu...
Lupe i Lujan su je zapanjeno promatrale. Nisu mogle vjerovati što im je Roberta upravo ispričala. Florencia je njena kćerka
Roberta je tužno plakala, prisjećajući se svoje rasprave sa Diegom.
Lupita: Ja mislim da ste oboje uplašeni. On se boji da ćeš mu oduzeti Flor, a tebe užsava pomisao da će mala više voljeti njega.. ne razumijem kako ne primjećujete koliko je ovo dobro. Roberta, Diego, čovjek kojeg volip, je otac tvoje kćerke. I ja te mogu uvjeriti da te voli više od svog života, i da bi dao sve za tu djevojčicu.

Mia ga je promatrala analitirajući svaku njegovu riječ. Zatim je poslala suučernički pogled Miguelu.
Diego: Nećete mi ništa reći?
Mia: Da. Stvarno si idiot
Diego(zbunjen) – Oprosti?
Mia: Ne mogu vjerovati da si to rekao Roberti. Što bi ti htio? Da je neka kuja napustila svoju kćerku? Nije moglo biti bolje. Žena koju voliš je majka tvoje kćerke. To si htio, zar ne? Htio se oženiti njome i formirati obitelj. U ovom slučaju će biti obrnuto, već ste formirali obitelj, sad se morate vjenčati.
Diego: Ja...
Miguel: Pogrešno si reagirao Diego. Ja razumijem da si uplašen, ali pričamo o Roberti.
Diego: Znam, ali bojim se
Miguel: Znači zbog straha ćeš pustiti da ti opet pobjegne žena tvoga života
Diego: To ne
Mia: Onda, znaš što trebaš učiniti
Lupnuo je vratima nervozan. Pogledao je svoje prijatelje, dok je drhtao od glave do pete.
Diego_ Što ti je bro? Izgleda da si vidio duha
Giovanni: Ovo je puno gore. Bolje sjedite, jer nećete moći vjerovati ovo
Sve troje su ga pogledali znatiželjno i sjeli ispred njega.

Capítulo 47

Sve troje su ga promatrali bez riječi. Nisu znali što reći. Miguel je prvi progovorio.
Miguel: Dala ti je neki dokaz?
Giovanni; Da.(pruža im fotografiju) Pogledajte
[You must be registered and logged in to see this image.]

Mia(zatečena) – Ne mogu vjerovati! To je ona
Diego(gleda svoga prijatelja) – Što si joj rekao?
Giovanni: Istinu, da se Roberta i ja poznajemo od malih nogu
Diego: Pretpostavljam da joj nisi dao njen broj telefona, zar ne?
Giovanni ih je u tišini pogledao i spustio pogled. Diego je navalio na njega bijesno.
Diego: Jesi li ti normalan? Želiš ubiti Robertu? Dosta joj je ovoga sa Flor da bi joj se sad još i to događalo.
Giovanni; Flor? Što je sa Flor?
Diego(izlazi) – Moram se vidjeti sa Robertom prije nego ju Alma zovne
Mia: Idem s tobom
Giovanni: Možeš li mi reći što se dogodilo mojoj nećakinji?
Miguel: Bolje sjedni jer ovo stvarno nećeš vjerovati.

Lupe je veselo pripremala večeru, dok je slušala kako njena prijateljica raspravlja telefonom.
Jose: Rekla sam ti ne idiote!!! …Nije me briga… naravno da znam više od tebe… ti si obični računovođa, hladan, beskoristan i proračunat… luda?... kome govoriš da je luda?...(bijesno je prekinula)
Lupe: Još jedan topao susret sa tvojim prijateljem?
Jose: Ne provociraj me Lupe, nisam raspoložena
Lupita(šali se) – Znaš što mislim?
Jose: Što?
Lupita: Da je točno ono što kažu: „od mržnje do ljubavi je samo jedan korak“
Jose: Pusti me na miru
Zvuk zvona je odjeknuo u kuhinji
Jose je otišla otvoriti, dok je Lupe nastavila kuhati.
Ušao je Diego, praćen Mijom.
Diego: Gdje je Roberta?
Jose: Diego, bolje idi, mislim da nije dobro da…
Diego(nestrpljivo) – Gdje je dovraga Roberta?
Jose: Smiri se, ne deri se na mene. Roberta nije tu. Htjela je biti sama i izašla je u šetnju
Mia: Po ovakvom vremenu? Svakog trenutka će početi kiša
Jose: rekla sam joj, ali je previše svojeglava
Diego: Zvat ću je
Lupe: Ni ne pokušavaj. Zaboravila je mobitel. Štoviše, zvali su je maloprije
Diego: Tko?
Jose: Nije te briga
Mia: Lujan važno je
Jose: Neka žena… neka Alma
Diego je otrčao prema vratima
Lupe_ Gdje ćeš?
Diego: Moram naći Robertu
Mia: Idem sa tobom
Diego: Ne. Ostani tu, počet će kiša svakog trena
Diego je napustio kuću, ostavljajući Lupe i Lujan sa gomilom pitanja za Miju.

Capítulo 48

Nakon što mu je ispričao za Flor, također mu je rekao o Mijinoj sestri, i odlučio je pričati s njim o osjećaju koji nije htio priznati, dok nije započelo grmjeti popraćeno sijevanjem.
Jedna malena, obučena u zelenu pidžamu, potrčala je svojim stričevima prestrašena.
Flor: Jeste li čuli ono? :schock:
Miguel(grli je) – Smiri se princezo, samo grmljavina.
Flor(uznemirena) – Ali jaka. Hoću tatu 
Miguel: Tvoj tata je morao izaći na trenutak
Flor: Onda hoću Rob
Giovanni: Ni ona nije ovdje dušo. Ali u kući si s nama, što misliš da naručimo pizzu i sladoled?
Flor(plače) – Hoću mamu i tatu
Miguel(grli je) – ne plači živote
Giovanni: Hajde princezo, naručimo veliku pizzu sa sirom i šunkom
Miguel: I sladoled od zaleđenog mentola i gorke čokolade
Flor(smiješi im se) – Dobro

Hodao je ulicama ne znajući točno kamo ide. Kiša je intenzivno padala, dok se približavala snažna oluja.
Iako se trudio da misli kao ona kako bi shvatio gdje bi mogla biti, nije uspio. Sve dok…

Capítulo 49

Samo su ostale ruševine ovog užasnog mjesta odvojenog od sirotišta, koje je služilo kao soba za kazne za smještene u „Paredes Blancas“; ali bilo je dovoljno da se skloni od oluje koja je upravo počela. Kroz pukotine na izgrebanom drvetu mogla je promatrati neprekidnu kišu. I njene oči si bile mokre, ali zbog suza. Mislila je na Flor, na Diega, na Feralu… toga prokletnika koji je obilježio njen život vatrom, ali joj je dao najveći dar u životu: njenu kćerku. A Diego… je li osuđena na život bez njega? Diego će ju mrziti do kraja života ako mu pokuša oduzeti kćerku. Ali, što je onda trebala učiniti? Pustiti je njemu i nestati iz njihovih života? Zaglušujuća buka ju je natjerala da poskoči sa mjesta. Grom se prolomio u malenoj sobi, dok su se vrata zatvarala. Okrenula se prema ulazu, i njene oči su zasjale kao i obično kad bi joj se on približavao.
Diego: Znao sam da ću te naći ovdje. Uvijek si govorila da je ovo najbolje mjesto da središ svoje misli.

Glazbena podloga: [You must be registered and logged in to see this link.]

Roberta ga je promatrala u tišini, ne prestajući plakati, i zatim je opet okrenula svoje lice.
Diego joj se tiho približio, sjedajući kraj nje. Oboje su se zadržali u tišini ne ispuštajući zvuka. Dok im se oči nisu susrele.
Diego joj se približio, uzimajući njeno lice nježno.
Diego: Rob, oprosti mi, molim te. ja sam idiot, glupan koji ne zna što radi, ali bio sam uplašen. Ne želim te opet izgubiti, volim te previše da bih te pustio da odeš.
Roberta(pažljivo ga gleda) – Istina. Ti si idiot.
Diego ju je iznenađeno pogledao.
Roberta mu se nasmiješila sa nježnosti, milujući njegovo lice.
Roberta: Ti si savršeni idiot, ali volim te više nego svoj život, i ne namjeravam te opet izgubiti
Diego: Volim te
Roberta: I ja tebe volim.
Njihove usne su se opet spojile, željne da osjete njihovu toplinu.
Njihove ruke su prelazile preko njihovih tijela sa beskrajnom nježnošću. Želja ih je počela obuzimati. Instinktivno je Diego zarobio njene usne strastvenim poljupcem, dok je počinjao otkopčavati dugmad Robertine majice. Ona se prepuštala svome voljenom. Kad je osjetila kako se jedna njegova ruka pomiče preko njenih grudi, nije mogla da se ne strese. Diego se nervozno odvojio.
Diego: oprosti, prepustio sam se i…
Roberta: Diego
Diego: Što?
Roberta: Šuti i voli me
Diego joj se nježno nasmiješio
Diego: Sigurno želiš?
Roberta: što je Bustamante? Izgleda da ti ne želiš
Diego: Naravno da želim(gleda je vragolasto) – Izluđuješ me
Roberta: I ti mene (ljubi ga strastveno)

Flor: Jako me boljelo (promatra je) – A zašto su tebe uboli?
Roberta: Rutinski pregled
********************************************
Alma: Hvala što si došao. Ti si njen prijatelj?
Diego: Zapravo sam joj dečko
Alma: Drago mi je. Vidi se da je voliš
********************************************
Lucia: oprosti, rastresena sam pa nisam pazila
Mia: Ne brini se(smiješi joj se) Jesi li dobro?
Lucia: Da(pažljivo ju gleda) Poznajemo li se?
********************************************
Diego(zaustavlja ga) Što se događa sa Mijom?
Miguel(ne prestajući piti) Udaje se
Diego(uzima mu bocu) To nije nikakva novost
Miguel: Volim je Diego. Ne mogu je gledati s drugim. Volim je svom snagom
Diego(zapanjeno) To već jest novost :schock:
********************************************
Roberta: Ne znam kako će to prihvatiti. Bojim se
Diego(grli je) Smiri se ljubavi, siguran sam da će Flor biti sretna kad sazna da si joj ti mama
Roberta: A ti?
Diego(smiješi joj se nježno) Ne mogu biti sretniji(ljubi je slatko)
********************************************
Lupe: Tražila sam te. mogla sam i pretpostaviti gdje si. Poseban je, zar ne?
Roberta: I ne samo to. Znaš što sam upravo shvatila?
Lupita: Što?
Roberta: Da je Matias brat moje kćerke
Lupita: Istina :schock:

izbrisi moj post

Koji post??


[

b]Capítulo 50
[/b]

Jutro je osvanulo toplo i vlažno. Kiša je padala bez prestanka. Otvorila je oči i široko se osmjehnula. Bila je obavijena njegovim rukama, a on je mirno spavao. Odmah se sjetila noći koju su dijelili. Voljeli su se sa nježnošću, ljubavi i strasti. Opet mu se predala, bez straha, prepuštajući se… dopuštajući da je voli. Zbog Diega se osjećala posebno, voljeno, željeno. Diego ju je naučio da se potpuno preda, ostavljajući iza sebe bol i rane iz prošlosti. Zahvaljujući njemu otkrila je novu stranu ljubavi, ujedinjujući se sa čovjekom kojeg voli, uživajući u njegovim poljupcima, njegovim milovanjima, i otkrivajući drugačije užitke…
Nasmiješila se vragolasto prisjetivši se onih osjećala koji su se probudili u njoj nakon noći pune ljubavi koju su podijelili. Pribila se uz njega, nježno, milujući njegove grudi sa ljubavlju, ljubeći mu lice lagano.
Probudio se sretan osjetivši njena milovanja. Definitivno, probuditi se kraj nje je bio najljepši ostvareni san. Volio je osvanuti zagrljen uz njeno tijelo, osjećajući toplinu njene kože, njene slatke poljupce, i nježne dodire. Ništa u životu nije želio više nego osvanuti tako svaki dan svoga života.
Roberta(izvlačeći iz snivanja) – Dobro jutro bebe
Diego(milujući njen obraz nježno) – Bog ljepotice
Roberta: Kako si spavao?
Diego: Divno, a ti?
Roberta(uzdišući) – Nevjerojatno dobro. Mislim da se nikada u životu nisam osjećala kao danas.
Diego(smiješi se) – A kako se osjećaš danas?
Roberta mu je poklonila pogled pun ljubavi, slatko mu se smiješeći.
Roberta; osjećam se sretno, ispunjeno, voljeno. Osjećam da prvi put u životu imam sve što sam oduvijek sanjala.
Diego: Govoriš zbog Flor?
Roberta: Zbog Flor i zbog tebe. Uvijek sam sanjala da ću biti ovako sa tobom, čak i kad sam bila djevojčica (smije se posramljeno) – Dobro, nisam nas zamišljala baš ovako
Diego: Zašto ne? Ja tebe jesam zamišljao ovako
Roberta(udara ga veselo) – diego, stvarno si svinja
Diego: Oprosti bebe. Šalim se. Iako je nešto istina
Roberta: Što?
Diego: Da sam uvijek sanjao da ću biti sa tobom
Roberta mu se slatko nasmiješila.
Diego ju je pogledao nježno i ozbiljno, pogledao ju je u oči
Diego: Rob, volim te više od svoga života i nakon što sam imao tebe, više ne bih mogao ni želio biti sa nijednom drugom. Želim biti uvijek sa tobom, da gledamo kako raste naša kćerka i sva djeca koju nam Bog pošalje.
Roberta(iznenađena) – Što?... Ti… ti želiš imati djecu sa mnom?
Diego: Nema ništa u životu što bih htio više nego imati kuću punu tvoje i moje djece. Ti ne bi voljela?
Roberta(dirnuta) – Naravno da bih voljela :cara_coqueta:
Diego: Onda moram znati nešto, i molim te da mi kažeš istinu
Roberta: Da. Reci mi što hoćeš
Diego: Rob…(nervozan) – Ja želim znati da li ti… ti…
Roberta(veselo) – Što ja?
Diego(govori brzo i nervozno) – želiš li se udati za mene?
Roberta: Što?

Capítulo 51

Otvorila je oči i nasmiješila se na njegovu pojavu. Diego joj je poklonio širok osmijeh i zatim nježno pomilovao njenu kosu.
Diego: Dobar jutro princezo
Flor(grli ga) – Tata, baš dobro da si došao! Nedostajao si mi jako sinoć. Gdje si bio eh?
Diego: Bio sam sa Robertom
Flor: I nije došla s tobom? Htjela sam ju vidjeti
Roberta je ušla u sobu sa ukusnim doručkom za sve troje. Diego je morao uzeti pladanj u ruke jer je njegova kćerka skočila u Robertino naručje.
Flor: Rob došla si!!!!!
Roberta: Naravno da sam došla ljubavi
Flor: Mislila sam da si me zaboravila. Kako sada imaš svoju kćerku
Roberta i Diego su u tišini razmijenili poglede,.
Roberta: Ja te volim više od ičega na svijetu i ti to znaš.
Flor: Voliš me više nego nju?
Roberta(smiješi se) – Da ljubavi
Flor(grli je uzbuđeno) – Stvarno?
Roberta: Stvarno
Flor ju je opet uzbuđeno zagrlila. Diego ih je promatrao sretan i u potpunoj tišini. Više nije bio ljubomoran što će dijeliti Flor sa Robertom. Naprotiv, osjećao se sretno jer ih vidi zajedno i jer zna kako će se njegova kćerka osjećati kada sazna da joj je mama i kada…
Diego: Ljubavi, Roberta i ja ti moramo reći nešto jako važno.
Flor: Dogodilo se nešto loše?
Roberta: Ne. Dogodilo se nešto jako lijepo
Diego: Najljepše što mi se dogodilo u životu, nakon Flor
Flor(šali se) – Daj prestanite se gledati kao telad i recite mi što se događa
Diego(škaklja je) – Jako si smjela Bustamante
Flor: Daj recite mi
Diego: Ok. Sjećaš se što smo ja i ti pričali prije nekoliko mjeseci?
Flor(zamišljeno) – Mmm, pričali smo o puno stvari, daj mi neki trag
Diego i Roberta su se veselo nasmiješili
Diego: Prije nekoliko mjeseci sam ti rekao da se želim oženiti Robertom, sjećaš se?
Flor: Naravno da se sjećam
Diego: Dobro, Roberta je pristala
Flor(uzbuđena) – Stvarno? Udat ćeš se za moga tatu?
Roberta: Naravno da hoću, ako se ti slažeš
Flor(grli je, sretna) – Naravno da da. Ništa ne bih htjela više nego da mi ti budeš mama
Roberta ju je uzbuđeno zagrlila, osjećajući kako njeno srce raste dok je njena kćerka izgovarala te riječi.
Roberta(jecajući) – Stvarno želiš da ti ja budem mama?
flor: Da. Voljela bih to, ti ne?
Roberta(opet je grli) – Ništa u životu ne bih željela više nego biti tvoja mama i biti sa tvojim tatom
Doručkovali su veselo, sretni zbog novosti. Napokon su njihovi životi počeli biti potpuni. Sada su bili zajedno. Osjećali su se sretno, ispunjeno i ludo zaljubljeno.

Sljedeće jutro nije bilo baš najbolje za najmlađu Bustamante. Njen joj je tata rekao da zbog upisa u novu školu, mora otići na liječnički pregled, što je uključivalo vađenje krvi.
Došli su na kliniku jako rano. Flor je snažno stiskala ruku svoga tate. Bila je nervozna: mrzila je vaditi krv. Njen tata ju je pokušavao oraspoložiti da se ne boji obične igle, obećavajući joj novu lutku čim odu sa klinike.
Njene oči su zasjale kad ju je vidjela i potrčala joj je u zagrljaj. Roberta ju je snažno zagrlila, osjećajući njenu toplinu i otkucaje njenog srca.
Roberta: Bog dušo
Flor: Dobro da si došla!
Roberta: Jesam li to ja umislila ili si uplašena.
Flor: Više nisam jer su moji roditelji sa mnom
Roberta i Diego su se nježno pogledali i zatim se nasmiješili svojoj kćerki.
Giovanni je bio zadužen za vađenje krvi da bi Flor bilo lakše.
Diego i Roberta su bili uz nju. Nakon ceremonije vađenja krvi, došao je red na Robertu.
Dok joj je Giovanni uzimao uzorak, Flor ju je pažljivo promatrala, pitajući se zašto joj vade krv.
Napustili su kliniku držeći se za ruke, te su se uputili u bar na doručak.
Flor: Boljelo me jako(promatra je) – A zašto su tebe uboli?
Roberta: Rutinski pregled
Flor: Bolesna si
Roberta: Ne živote. Samo pregled
Flor ju je pogledala ne baš uvjerena. Sve troje su živahno razgovarali, uživajući u tome obiteljskom trenutku koji će se uskoro pretvoriti u naviku u njihovim životima.

Capítulo 52

Jutro je bilo oblačno i svježe, zbog čega mu se bilo teže ustati. Opet se ušuškao pod plahte osjetivši njeno tijelo uz svoje. Pomilovao je nje obraz nježno, puštajući mašti na volju, planirajući zajednički život.
Vrata sobe su se otvorila, i njegova kćerka se pojavila ispred njega
Flor: Dobro jutro
Diego: Shhh, Roberta spava.
Flor: Oprosti
Roberta(sjeda na krevet) – Ne brini se dušo, već sam bila budna
Flor je skočila na krevet k njima, dajući im poljubac za dobro jutro
Roberta: Kako si spavala bebe?
Flor: Dobro, ali sam jako gladna
Roberta(ustaje se sa njom) – Onda te idemo obući i sići na doručak
Flor: Kada će biti gotova kuća?
Diego: U ponedjeljak
Flor(Roberti) – I ti ćeš se preseliti sa nama, zar ne?
Roberta: Dobro…ja
Diego: Mi bismo voljeli da ostaneš sa nama. Naposljetku, uskoro ćeš mi biti supruga
Flor: Molim te Rob, preseli se sa nama
Roberta(smiješi im se) – Dobro
Diego i Flor su je uzbuđeno zagrlili.

Flor i Roberta su otišle u susjednu sobu, dok se Diego odlučio za tuširanje. Nakon ugodne kupke, vratio se u sobu, i telefon je počeo zvoniti.
Diego: Rob, tvoj mobitel
Roberta: Češljam Flor. Javi se molim te
Diego je uzeo mobitel i javio se
Diego: Halo?
alma: Bog, htjela bih razgovarati sa Robertom molim vas
Diego: Zauzeta je, ali ako mi kažete tko je, odmah će vas ona nazvati
Alma: Zovem se Alma
Diego(reagira) – Alma Rey?
Alma: Da, kako znaš?
Diego: Gospođo Rey, moram hitno razgovarati sa vama

Sjedeći u baru, pregledala je svaku crtu na svojoj sestri. Ignacio je sjeo kraj nje.
Ignacio: Dobar dan ljubavi
Mia(ne dižući pogled sa fotografije) – Dobar dan
Ignacio: Što radiš pa si tako skoncentrirana?
Mia(daje mu fotografiju) – Vidi, ovo je Lucia
Ignacio(ljut) – Opet sa tim Mia? Već sam ti rekao da je sigurno greška
Mia: Naravno da nije. Sigurna sam da je ta cura moja sestra
Ignacio: Znaš što mislim? Mislim da si opsjednuta sa tim i više ti ništa nije važno
Mia(ljuta) – To nije istina
Ignacio: A ne? Znaš li koji je dan danas?
Mia: Da. 20. kolovoza
Ignacio: I znaš li što to znači? Da ćemo se vjenčati za mjesec dana i ti si toliko opsjednuta sa svojom sestrom da se nisi pobrinula za ništa
Mia(iznenađena) Istina. Još mjesec dana
Ignacio: Što je s tobom Mia? Ti nisi takva. htjela si da naše vjenčanje bude društveni događaj godine, i sad si i dalje u ovoj selendri umjesto da se vratiš u New York i pobrineš za sve
Mia: U pravu si. Oprosti
Ignacio(grli je) – Mia, ja samo želim da se moja djevojka vrati, žena u koju sam se zaljubio i s kojom ću se oženiti
Mia: U pravu si. I obećavam ti da će se vratiti. Samo moram upoznati Luciu
Ignacio: A vjenčanje?
Mia: Možemo se vjenčati u Mexicu, tako ću se moći pobrinuti za pripreme i pronaći način da se približim Luciji
Ignacio: Dobro. Vjenčajmo se u Mexicu
Mia(grli ga) – Hvala
Ignacio: Nije me briga gdje ćemo se vjenčati, samo želim da mi budeš supruga

Capítulo 53

Dok je Diego organizirao neke stvari oko kuće, odlučila je otići kod Lupe sa svojom djevojčicom da započne sa pakiranjem stvari.
Zatim je počastila Flor pizzom, i uputile su se prema sirotištu da posjete djecu.
Promatrala je svaki pokret svoje kćerke. Njen osmijeh, način na koji priča i igra se sa ostalom djecom, njene oči. Flor je bila savršena i bila je njena… Njena i Diegova.
Dok je Lupe pokazivala zgradu jednome paru koji se zanimao za posvojenje, odlučila je posjetiti nekoga jako posebnog.
Uzela ga je u naručje, nježno ga ninajući. Matias joj se nasmiješio. Osjećao se ugodno u njenom naručju.
Lupe je ušla u sobu.
Lupe: Tražila sam te, trebala sam i zamisliti da si tu. Poseban je, zar ne?
Roberta: I ne samo to. Znaš što sam upravo shvatila?
Lupe: Što?
Roberta: Da je Matias brat moje kćerke
Lupe: Istina .

U međuvremenu…
Sjedila je u baru, čekajući dolazak mladića sa kojim je pričala.
Diego ju je registrirao iz daleko i približio joj se.
Diego: Dobar dan.
Alma: Dobar dan. Sjedni molim te
Alma: Hvala što si došao. Ti si joj prijatelj?
Diego: Ustvari sam joj dečko
Alma: Drago mi je. Vidi se da je jako voliš
Diego: Gospođo Rey, došao sam razgovarati sa vama o Roberti, jer prije nego što se pojavite u njenom životu, morate znati puno toga

Izašla je iz škole i kao svako popodne, uputila se prema svojoj kući. Sjetila se da mora odraditi jedan grupni rad, i odlučila je nazvati jednu svoju kolegicu da se dogovore.
Rastresena, sudarila se sa jednom curom.
Lucia: Oprostite, rastresena sam i nisam gledala
Mia(smiješi joj se) – Ne brini se. Jesi li dobro?
Lucia: Da (pažljivo ju promatra) – Poznajemo li se?
Mia(gleda ju oprezno) – Jesam li ti poznata?
Lucia(smiješi se) – Iskreno da, ali ne znam odakle. Ti mene ne poznaješ?
Mia: Iskreno i ti si meni poznata, ali ni ja ne znam odakle.
Lucia(ispruža joj ruku) – Zovem se Lucia, a ti?
Mia: Mia. Drago mi je Lucia
Lucia(smiješi se) – Također
Mia: I živiš tu negdje?
Lucia: Da, živim blizu mosta
Mia: Stvarno? Baš sam krenula posjetiti prijatelja koji živi tu. Idemo skupa?
Lucia: Vrlo rado
Obje su se uputile, razgovarajući živahno i uživajući u prvom sestrinskom razgovoru.

Capítulo 54

Sjedeći u svakodnevnome baru, čekao je njen dolazak. Posljednji tjedni uz nju su bili najbolji u njegovom životu. Nije shvaćao kako, ali Mia je probudila nešto novo u njemu.
Došla je raspoloženo pozdravila.
Miguel: Zašto si tako uzbuđena?
Mia: Bila sam sa Luciom
Miguel: Kako?
Mia: Da Miguel. Nevjerojatna je
Miguel: Rekla si joj tko si
Mia: Naravno da ne. Srele smo se na izlazu iz škole i sudarile smo se
Miguel(smiješi se) – Čini mi se da to nije bila nezgoda
Mia(smiješi se) – Naravno da nije. Hodale smo zajedno do njene kuće i puno razgovarale. Toliko sliči mojoj mami
Miguel: I što namjeravaš učiniti?
Mia: Razgovarat ću sa njenim usvojiteljima. Želim da Lucia zna tko je
Miguel: To mi se čini u redu. Samo sve radi mirno, nemoj se žuriti
Mia: Neću(uzima ga za ruku) – Hvala što si me toliko podržavao Miguel. Ne bih ništa uspjela bez tebe
Miguel: Ne moraš mi zahvaljivati. Ja ću te uvijek podržavati jer te vo…
Zvuk Mijinog mobitela ga je prekinuo.
Mia: Halo?... Bog ljubavi… u baru sa Miguelom… ok, vidimo se u 3… i ja tebe (poklapa) – Miguel, moram ići
Miguel: Zašto tako brzo?
Mia: Moram ići u DF sa Ignaciom, gledat ćemo neke sale
Miguel: Sale? Zašto?
Mia: Zaboravila sam ti reći. Za mjesec dana ćemo se vjenčati
Miguel: Što?

Gledala je pažljivo svoju prijateljicu.
Roberta je ninala Matiasa u naručju, dok je maleni počinjao tonuti u san.
Lupe: Voliš ga, zar ne?
Roberta: Naravno da ga volim. On je poseban dječak, osim toga, brat je moje kćerke. I tako je sladak… tako je lako zavoljeti ga.
Lupe: Ne mislim na to. Želiš ga za sebe, zar ne?
Roberta(stavlja Matiasa nježno u krevetac) – To nije važno. Nikada ga ne bih mogla zadržati.
Lupe: Zašto ne? Mogla bi razgovarati sa Diegom.
Roberta: Naravno da ne. Diego je već učinio previše za mene. Čuvao je moju kćerku otkada ju je prvi put vidio. Pomogao mi je da prebolim ono sa Ferralom i čak me naučio da vjerujem opet. Nikada ne bih mogla tražiti da usvojim dijete samo jer sam se ja zbližila sa njim.
Lupe: Sigurna sam da bi Diego to uradio za tebe. On te voli
Roberta: Dosta Lupe. Ne želim više razgovarati o tome. Samo želim da Mati nađe obitelj koja će ga voljeti
Lupe: On je brat tvoje kćerke. Stvarno želiš da raste daleko od nje?
Roberta(udaljava se) – Rekla sam ti da ne želim razgovarati o tome
Lupe ju je gledala kako odlazi dok je smišljala plan.

Plakala je neutješno. Diego ju je pokušavao smiriti, ali svaki je pokušaj bio uzaludan.
Nakon što joj je ispričao svu priču o Roberti, Alma je briznula u plač. Nije mogla prihvatiti da je njena kćerka toliko patila nakon što su joj je ukrali.
Diego: Alma, smirite se, molim vas. Znam da je Roberta puno patila, ali sada su se stvari promijenile. Ona je dobro i sa svojom je kćerkom, i ja neću dopustiti da je više itko ikada povrijedi.
Alma: Voliš je, zar ne?
Diego: Više od svoga života. Zato vas molim malo vremena. Ako Roberta sada otkrije tko ste vi, to će biti jako šokantno za nju.
Alma: Imaš pravo. Ali obećaj mi nešto.
Diego: Što god hoćete.
Alma: Obećaj mi da ćeš mi pomoći da joj se približim.
Diego ju je pogledao neodlučno. Znao je da će to sve biti teško za Robertu, ali Alma je bila njena majka i stvarno ju je voljela. Samo je morao naći način da je približi svojoj voljenoj, a da ona ne posumnja.

Capítulo 55

Nervozno je hodala sa jedne strane na drugu, pokušavajući kontrolirati svoje živce. Diego ju je promatrao zabavljajući se.
Diego: Možeš li se smiriti?
Roberta: Naravno da ne. Kako očekuješ da se smirim? Shvaćaš li ti što ćemo sada uraditi? (nervozna) – Znaš što… bolje da ostavimo sve ovako i sačekamo još.
Diego(uzima je za ruku oprezno) – Šuti i sjedni
Roberta: Ali ne razumiješ Diego, bojim se. A što ako me ne želi? Ako me odbije?
Diego: Naravno da ne živote. Flor te voli, i bit će presretna kad sazna da si joj ti mama.
Roberta: I ti si sretan ili bi volio da je rezultat bio negativan?
Diego: Sretan sam. Ništa me ne bi moglo više usrećiti od toga da si ti majka moje kćerke.(ljubi je nježno)
Flor ih je promatrala sa vrata.
Flor: Wow, koji poljubac!!
Razdvojili su se posramljeno.
Diego: Dođi ljubavi. Sjedni ovdje
Flor: Što se dogodilo? O čemu želite razgovarati?
Diego: O nečemu jako važnom
Flor ih je pozorno promatrala. Dok je njen tata pokušavao naći riječi da priča, Roberta je nervozno grizla nokte.
Flor: Tata. Već pola sata jedino što govoriš je da je nešto jako važno.
Diego: Pa…
Roberta: Sjećaš se što sam ti govorila o svojoj kćerki?
Flor: Da, ta mala… :notme:
Roberta: Našla sam je
Flor: Što?
Roberta: Srećom, dobro je. Netko jako dobar ju je usvojio i dao joj obitelj punu ljubavi koju joj ja nisam mogla dati kad su mi je ukrali.
Flor: Onda ja mislim da bi trebala ostati sa tom obitelji, ne bi bilo pravedno da se razdvoje :notme:
Diego(zabavljajući se) Flor!!!
Roberta: Pusti je Diego. Zašto to govoriš princezo? Mislila sam da želiš da je nađemo tako da imaš sestru
Flor: Da, ali sam bolje razmislila i želim dječaka. Za djevojčicu već imate mene, osim toga, tvoja kćerka je mojih godina i već ima roditelje. Neka ona ostane sa svojim roditeljima, a ja ću sa svojim.
Roberta: Ali ona je moja kćerka i ja je volim
Flor(plače ljutito) – Znala sam. Znala sam da ćeš je voljeti više nego mene kad je nađeš. Sad će ona biti tvoja ljubimica i više me nećeš voljeti
Diego: Flor smiri se
Flor: NE!!! Ja sam htjela da ti budeš moja mama, i sad ćeš više voljeti nju i bit ćeš kao maćeha iz Pepeljuge, koja će me tjerati da čistim i htjeti princa za svoju kćerku
Diego: Princa? Kojeg princa?
Roberta: Šuti Diego
Flor: Više me nećeš voljeti
Roberta(miluje joj obraz) – Pusti da ti još ispričam, molim te
Flor je obrisala suze, pokušavajući suzdržati plač.
Roberta: Moja kćerka nema roditelje, ima samo tatu
Flor: Stvarno? Isto kao i ja
Roberta: Flor… moja kćerka… si ti
Flor(iznenađena) Što?
Roberta: Ti si beba koju su mi oteli kada se rodila, i Diego je gospodin koji te usvojio
Flor je pogledala iznenađeno svoga oca. Diego je kimnuo potvrđujući ono što Roberta upravo rekla. Vratila je svoj pogled na Robertu, koja nije mogla kontrolirati suze.
Flor: Onda si ti moja prava mama?
Roberta: Da, ljubavi
Flor ju je opet pogledala grleći ju uzbuđeno.