IDENTIDADES (nadie es quien dicen ser)

zabranjeno prenošenje webnovele na druge forume,facebook stranice i slično
valjda je puno vas nije čitala(da bar) pa da ima svrhe ovo prevođenje

piše:nitu20
prevodim:ja(ana)

link na uniu(iako bi vas molila da je ne čitate na uniu ako baš ne morate,da bezveze ne prevodim):

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this link.]

IDENTIDADES

U svijetu laži i tajni gdje se svatko zanima samo za svoje dobro,žive čiste duše i oslobođene zla,crne duše i duše zasljepljene boli,mržnji i žedne krvi. Zapanjeni korupcijom i licemjerstvom skreću s puta uzimajući krive i opasne puteve.

Čiste duše kao Ucker,koji,žrtva jedne osvete prelazi živjeti iz raja i nepodnošljivi pakao.
Bića obdarena vlatitom svjetošću,kao Dul,žrtva svoje sreće,koja okalja svoje srce zbog jedne laži i u potrazi za osvetom promijeni u potpunosti svoju sudbinu,uključujući i svoj identitet.

U okolini prepunoj modeliranja,zavist i pretvaranje su valuta struje i ponekad ambicija da dođemo do vrha može dovesti u opasnost i naš vlastiti život,što je otkrila May.

Jedan prekrasni osjećaj kao što je ljubav može se pretvoriti u najveću gnjavažu kad je zabranjen i odbačen od strane svih,uključujući i od nas samih. To je Anyni i Ponchov slučaj.

Zavist,korupcija i ambicija će se prestaviti kroz crne duše,predstavljene u tijelima Leona i
Roberte.

Plemenite i spasiteljske duše doći će i osvjetliti put izgubljenim dušama,prestavljene u tijelima Cristiana i Franca.

Identiteti je jedna priča koja uključuje jednu dramatični priču o ljubavi,koja nas pokušava uhvatiti od svog početka pa do neočekivanog kraja.

CHRISTOPHER UCKERMANN (UCKER)

[You must be registered and logged in to see this link.]

Ima 21 godinu. Mlad je,atraktivan,inteligentan i dobrog srca. Unuk je jednog od magnata u državi,Leona Uckermanna. Bez obzira što njegov djed želi da mu bude desna ruka u tvrtci,da kasnije može preuzeti tvrtku, on to otvoreno opovrgava. Njegova strast su zakoni. Na trećoj je godini odvjetničke karijere.
Smisao njegova života je njegova cura Dulce,s kojim je već u vezi 5 godina, i koju voli više od ičega.
Poduzetan,odlučan i srčan,Uckera čeka sretna i briljantna budućnost. Ali jedna igrica sudbine će učiniti da se njegov savršen život sruši kao kula od karata.

ALFONSO UCKERMANN (PONCHO)
[You must be registered and logged in to see this link.]

Plemenit,nježan i odlučan. Poncho je najstariji od braće Uckermann. Studira upravu tvrtka. Uvijek je živio u sjeni svog brata Christophera,pateći u tišini jer bez obzira što je stariji i što je on diplomirao upravu tvrtki,bio je njegov brat koji je imao povlastice upravljati tom tvrtkom koju je on toliko cijenio i volio.
Bez obzira na moguće suparništvo s Uckerom ,uvijek su bili veoma sjedinjeni.
Poncho je živio jednu zabranjenu ljubav,jednu nemoguću priču koja ga je udaljila od Mexica.
Ali jedna tragedija će učiniti da se vrati u svoj grad i svojoj pravoj ljubavi.

MAITE UCKERMANN (MAY)

[You must be registered and logged in to see this link.]

Slatka,nježna i bespomoćna,May pogriješi put. Slava i i ambicija biti najbolji ,odveli su je na opasno raskrižje,približavajući je smrti.
Ona je najmlađa od braće Uckermann i slabost svog oca.
Zbog jedne tragedije,će izgledati kao da se udaljava od svoje braće,koji umiješani u vlastite probleme, će okrenuti leđa jednoj bolesti koja se počela teretiti na život njihove mlađe sestre,.
Netko bi mogao doći u njen život da joj da barem djelić svjetlosti, i spasi je od tog pakla.

ANAHI UCKERMANN (ANY)

[You must be registered and logged in to see this link.]

Fina,odgojena i iskrena,Any je kćer samohrane majke,zbog koje je cijeli svoj život osjećala odbojnost i hladnoću svog djeda. Iako joj je Leon zabranio njegova kćer Mariana je ipak odlučila podariti život umjesto pobaciti i ostaviti sve zapanjene dajući joj njihovo prezime.
Njena kuća je pravi pakao zbog stalnih svađa izmeđe njene majke i tete,odbacivanje od strane djeda,napeta veza s Ponchom...bilo je nemoguće tako živjeti,da nije bilo njenog rođaka Uckera. On je bio njen najbolji prijatelj,njen brat. Ali jedna zabranjena igra učini da je Ucker zamrzi i osudi zauvijek,završi sa svom nježnošću koja je bila između njih.
Njena najbolja prijateljica je Dul. Any će pretrpjeti jedan veliki gubitak i primiti jednu vijest koja će promijeniti njen život zauvijek.

DULCE MARIA ESPINOZA (DUL)

[You must be registered and logged in to see this link.]

Darežljiva,nježna,iskrena i jednostavna,Dul je nasljednica jednog velikog bogastva. Ali jedino sanja karijeru psihologa i ostatak svog života provesti uz Christophera. Pokušava se držati što je moguće dalje od tvrtke,zbog čeka su njene dionice upravljane Leonom....tu počinje njihova propast...
Jedan trik sudbine će je vratiti osvetoljubivu,pakosnu ...čak će biti sposobna uništiti bilo koga tko joj se nađe na putu da bi otkrila istinu...ma tko bi...njen anđeo čuvar joj je veoma blizu ali bit će veoma bespomočan da bi je mogao zaustaviti. Ostavit će na drugo strani svoju slatkoću i jednostavnost,da bi se vratila, hladna,proračunata i najviše perverzna...bit će DRUGA...njen jedini cilj:OSVETA i UNIŠTENJE svih krivaca...Hoće li uspjeti?

ROBERTA ESPINOZA

Hladna,pervezna i sofisticirana,Roberta je uvijek živjela u sjeni svoje sestre Dul,i uvijek ju je mrzila i zavidila joj. Nekoliko zadnjih godina se nalazi u inozemstvu,nikada nije ništa studirala,samo je zanima materijalno. Vratit će se u zemlju da otkrije jednu veliku tajnu svojoj sestri,ali donjeti će sa sobom samo nesreću i suprostavit će se jednoj pravdi puno kruća nego muškarci.

PROLOG

...Zvuk zvona ju je prekinio u njenim mislima.Nervoza i tjeskoba opet su počele biti prisutne.Otvorila je vrata i tamo je bila Roberta. Tako eleganta,tako fina..i tako ogorčena.Promatrati je bilo kao gledati u ogledalo najcrniju stranu svoje duše...
ed]]

[b]IDENTIDADESIDENTIDADESIDENTIDADESIDENTIDADESIDENTIDADES

...Deset minuti.Bili su najduži u njenom životu.Sjedeći u tom naslonjaču,Anny se pokušavala sjetiti kako je sve počelo,kada. Možda je uvijek bilo skriveno među njima ,istina je da ta zabranjena ljubav,ta strast između njih koja se nikad nije smjela probuditi,prijetila je izlasku na svijetlo, i to na najgori način.

IDENTIDADESIDENTIDADESIDENTIDADESIDENTIDADESIDENTIDADES

Sam je opet promatrao 3 fotografije.Ostao je u šutnji nekoliko minuta.Otvorio je svoju ladicu i izvadio fotografiju Uckera.Prepun boli promatrao je sliku svog unuka,držao ju je i nazvao Ibaneza,njegovog čovjeka od povjerenja.
Leon mu je ispričao da je našao uljeza. Ibanez ga je gledao zabrinuto. Leon mu je zapovijedio da ga smjesta ubije. Napisao je na jedan papir adresu svog virtualnog neprijatelja.
Ibanez se iznenadio pročitavši adresu. Leon mu je dao Dulcine fotografije i naredioda odmah obavi posao.
Zaustavio ga je s još jednom naredbom: „Neka ne pati,jedan metak u glavu“. Ibanez je potvdio glavom i samo otišao. Leon je opet otvorio ladicu,uzeo između ruku Uckerovu sliku,poljubio je i molio ga oprost...

Capitulo 1 (Magnatska zabava)

Jedan spektakularan salon,u jednom luksuznom hotelu. Najfiniji kristali,najsofisticiranija jela, grupa klasičnih glazbenika posebno unajmljenih za ovu prigodu. Najuglađeniji gosti. Samo ljudi iz visokog društva,biti će svjedoci ovom neobičnom događaju,koji godinama privlači pažnju.

Žene obučene u dugim, haljinama naprestižnijih dizajnera,mlađe više ekstravangantnije, frizure najmodernije.
Muškarci su dolazili u smokinzima,obučeni također kod najvećih dizajnera. Elegentni,šokantni. S muškim,intigantnim i tajanstvenim držanjem.

Gosti su počeli dolaziti na zabavu. Anny i May su bile zadužene pružiti dobrodošlicu,dok su čekali dolazak domačina.

Za to vrijeme,ne veoma daleko odavde...

Jedan elegantni muškarac,zaustavio je svoj auto ispred jedne zgrade. Nosio je smoking,bio je veoma dobro počešljan.

Usmjerio se na jedan od stanova. Pozvonio je na vrata. Vrata su se otvorila. I vidjevši tu sliku,oči spomenutog čovjeka su se zasjajile kao i svaki put kad bi je promatrao.

Ucker: predivna si...

Dulce(zacrvenjena): hvala...ali ne gledaj me tako,sram me je...(pogledala ga je vragolasto)
Usto moj živote,ne zaostaješ ni ti. Pravi si bombon,ovu noć neću se odvajati od tebe, neću dopustiti da ti se neka vještiva približi.

Ucker(nasmijao se i zagrlio je): Smiri se,moj živote...Za mene postoji samo jedna žena na svijetu...i ta si ti (ljubeći njen vrat) – Bože, ovaj parfem me izluđuje

Dulce: Dosta Ucker, bolje krenimo inače...

Ucker(vragolasto): inače što?

Dulce:već znaš...Bolje krenimo,već je kasno...

Ucker:ok,ali poslije zabave nećeš mi pobjeći

Dulce (smije se nervozno): Dosta Ucker,bolje krenimo

Ucker se zakašlje suho,i pogleda ozbiljno

Dulce(iznenađena): što ti je?

Ucker: ja ne idem odavde bez mog poljubca

Dulce(nasmijala se): oprosti bb,nisam te pozdravila...(Dulce mu je dala jedan duboki i strasni poljubac koji ga je ostavio bez zraka)

Ucker: wow...bolje krenimo..

Dulce: sada te uhvatila žurba

Ucker: to ja zato jer ako odmah ne krenemo,ne odgovaram...

Dulce:onda krenimo,yaaa

Oboje su ušli u auto i uputili se prema hotelu

Gosti su se nalazili za različtim stolovima

Za glavnim stolom su bili smješteni Fernando Uckermann, njegova supruga Patrijica, njihova djeca Alfonso,Christopher i Maite, i Dulce, Christopherova djevojka.Također su ih pratili Marcela Uckermann, Fernandova sestra, i njena kćer Anahí Uckermann. Glava stola je bila prazna, čekajući domačina.

Sad su svi bili na svojim pripadajučim mjestima. Bilo je vrijeme da uđe domačin. Glazbenici su se zaustavili . Gosti su stali na noge. Magnat se pridružio u salonu. Pljesak i čestitke nisu čekale. Svi su žudili da ga pozdrave, svi su željeli biti kraj njega...on je bio kao neki bog za svi,dobro...skoro pa svih.

Ucker se ograničio dati topao zagrljaj svome djedu i vratio se natrag na mjesto,smetala ga je tolika pobuna,tolika glupost.

Dulce ga je također pozdravila i kasnije je sjela zajedno sa svojim dečkom. Imala je puno zahvalnosti prema Leonu,ali opet je vidjela dosta pretjerivanja na svakom događaju koji bi služio da ga zabavi. Stvarno su mislili da je Bog.
Anny se čak nije ni ustala da bi ga pozdravila. Njen djed nije ju volio i ona nije htjela biti dio te predstave o sretnoj i savršenoj obitelji.
Kasnije iza velikog pojavljivanja,zabava se normalno nastavila. Jedna spektakularna večera. Ples u čast domačina,zdravica,torta, konačni koktel...i srdačan oproštaj.

Uzvanici su počeli odlaziti.

Fernando i Patricia su otišli zajedno s May,Ponchom,Marcelom i Anny. Ucker i Dul su bili spremni otići,ali ih je Leo zaustavio.

Leon: mladi,veoma vam hvala što ste došli

Ucker:ne trebaš nam zahvaljivati.

Leon: naravno da moram. Ova zabava ne bi bila ista bez vas. Dul ti znaš za veliku dragost koju osjećam prema tebi. I ti, Christopher,si moj unuk ljubimac.

Uckeru je zasmetalo,zaista ga je bolilo da Leon tako govori. Uvijek je tako govorio,otkad su bili djeca. Znao je da su te riječi uvijek povrijeđivale Poncha,May i Anny.

Ozbiljno ga je pogledao.

Ucker: žalosno da tako govoriš i da još nisi primjetio koliko puno vrijede tvoji unuci.

Bez da se oprostio udaljio se od njega. Ispružio je ruku svojoj djevojci da ga prati. Dul je pristupila bez okljevanja. Razumjela je Uckerovu reakciju i iako mu nikad nije rekla,obožavala je te grubosti koje je on radio Leonu,kada bi on rekao nešto nedolično.
Vratili su se u stan.

Ucker je bio šutljiv, još mu je smetalo ono što je njegov djed rekao.Dul je to primjetila i približila mu se.

Dulce(gladeći njegovo lice): šta ti je bebo? Ovakav si zbog onoga što se maloprije dogodilo s Leonom,istina? (Ucker je potvrdio glavom)-Nemoj biti takav,znaš kakav je on. Nekad kaže stvari bez da razmišlja,ti znaš da također voli tvoju braću i Anny.

Ucker:Smeta me što je takav. Uvijek je radio te razlike sa mnom. Kada smo bili mali,Poncho je radio nemoguće da bi ga zadovoljio,ali ništa nije bilo dovoljno za velikog Leona Uckermanna. May je živjela trčući za njim,radila mu crteže i pravila darove, koje Gospodin nikad nije imao vremena vidjeti. I Anny...kunem ti se da nikad neću zaboravit što je rekao Anny kad smo imali 10 godina...

Flashback

Anny i Ucker su bili u uredu zajedno s Leonom. Leon je bio bijesan.

Leon: želim znat istog trena ko je bio... Tko je od vas dvoje prolio tintu po ovim ugovorima?

Ucker: ja sam...

Leon(smireno): sine, rekao sam ti milijun puta da...

Anny(prekinila ga je): nije istina Ucker,ne pokrivaj me... (svome djedu) – ja sam. Tražila sam neke boje i bez da sam htjela prorila sam boju po tim dokumentima.

Leon(razjaren,biijesan): i šta si ti radila unutra ehh? Koliko puta sam ti rekao da ne ulaziš u moj ured? Gluha si? Imaš neki mentalni problem koji ti ne dopušta da dobro shvatiš? Dosta mi te!! Ti si jedno kopile!

Čuvši tu riječ iz Annynih malenih očiju počele su teći suze. Ucker joj je jako stisnuo ruku da joj pokaže svoju potporu.

Leon(približio se Anny bijesan): Ali imaš ćeš kaznu svog života.

Ucker: mojoj rodici nećeš ništa napraviti ( dao je svome djedu jedan jaki pisoton i izašao s Anny trčeći iz ureda)

Fin de flashback

Ucker: taj dan sam mu prkosio,skrivao sam se od njega. I znaš što mi je napravio? Ništa. Ja sam bio nedodirljiv za njega. Nikad me nije kaznio ni grdio. Uvijek se ponašao drukčije.

Dulce: dobro ljubavi,nemoj biti takav. On gubi. Poncho je pravi čovjek, May je dobra osoba,i Anny...što mogu reći o Anny,najbolja je (nasmiješila se)

Ucker: ne slažem se s tim. Da je tako dobra ne bi uništila život...

Dulce(zatvorila mu je usta s jednim prstom): bolje ne pričajmo o tome,ne želim da se svađamo.

Ucker: ni ja se ne želim svađati (gledao ju je vragolasto)- i što želiš raditi?

Dulce(koketirajući): ne znam...što ti predlažeš?

Ucker je legao na nju strasno je ljubeći. Dul je odgovorila na poljubac i preuzela inicijativu počevši skidati odjeću svome dečku.

Ucker ju nije prestao milovati,obožavao je njeno tijelo,izluđivalo ga je. Brzo joj je skinuo haljinu. Ona je otkopčala njegovu košulju i hlače. Nije prestala milovati njegova leđa. Ljubila je goli torzo svog voljenog. On ju je također ljubio. Počeo je jedan put poljubaca od njenog vrata ,spuštajući se do ramena i zaustavljajući se posebno na dijelu tijela njegove djevojke koji ga je najviše izluđivao.

Ljubio je i milovao njene grudi kao da mu život ovisi o tome. Ona je nastavila svoje putovanje maženja na Uckerovim leđima,dok nije došla do njegove slabe točke, stražnjice svog voljenog. Dirala ju je i štipala. Ali žudila je da je može milovati. Bez okljevanja,preuzela je kontrolu,ostajući poviše Uckera i skinula mu bokserice.

On ju je promatrao,oduševljavalo ga je što njegova cura preuzima inicijativu.

Dul je nastavila svoje putovanje poljubaca do nije stigla do onog Uckerovog dijela tijela koji joj je toliko noći zadovoljstva dao. On se zatresao na samu pomisao na ono na što se Dulce spremala učiniti.

Ona je vrlo dobro znala kako ponuditi Uckeru zadovoljstvo čak i da ga izludi,što joj je i uvijek uspijevalo. On nije više mogao izdržati, i želio je uzvratiti to zadovoljstvo svojoj curi i odlučio je preuzeti ruku.

Opet je ostao poviše nje. Vratio se ljubiti njene grudi,spustio se do njenog trbuha ,lizajući ga. Zaustavio se na ženstvenosti svoje cure i počeo ju mahnito ljubiti.

Dul nije mogla izbjeći jedan uzvik. Ucker se popeo do njenih usana i počeo ih slatko ljubiti.

Ucker: ti si nešto što najviše volim u životu

Dulce: ti si sav moj život

Polako je ušao u njeno tijelo,pokušavajući joj ponuditi najbolje moguće zadovoljstvo. Zajedno su došli u raj. Kasnije su iscrpljeni pali.

Ucker ju je obavio u svom naručju. Ona mu je dala jedan duboki poljubac ,izražavajući svu ljubav koju je osjećala prema njemu. Tako, u tišini i zagrjeni, ostali su nekoliko kratkih minuta.

Ucker je bio u drugom svijetu, i Dul je primjetila

Dulce: na što misliš ljubavi?

Ucker(vračajući se u stvarnost): ako ti kažem nećeš mi se rugati?

Dulce: naravno da neću.

Ucker: zamišljao sam kako bi izgledalo naše dijete.

Dulcine oči su se napunile suzama, i jedan veliki osmjeh se nacrtao na njenom licu.

Dulce: volim te

Ucker: i ja tebe volim

Između poljubaca i obečanja ljubavi ,san ih je svladao. Ostali su tako dok zrake sunca nisu obasjale njihova lica.

Capitulo 2 ( Zla blizanka)

To isto popodne...

Dul je poklopila telefon. Zabrinuta i strašljiva u isto vrijeme ,nije prestala jecati zbog neočekivanog Robertinog povratka. Više od godinu dana nije znala ništa o njoj. Čak ni dana kada su napunile 21 godinu nije pokušala kontaktirati s njom. Dul je pokušavala saznati u kojem dijelu svijeta se nalazi njena sestra.

Od neočekivane smrti njihovog oca, Roberta je jedino komunicirala s njom u vezi posla. Njen dio nasljedstva je bila tema koja joj je nije dala spavati. I ništa drugo. Roberta se nikad nije slagala s očevom odlukom. Ideja za spajanje njihove tvrtke s Uckermannovom nije bila pogodna za nikoga,samo za Leona. Taj stari oportunista je zaključio posao svog života. Samo je falio zlatni broš: oženiti svog unuka sa jednom Espinozom da može preuzeti kontrolu nad cijelom tvtkom. I Dulce je bila jedna glupača, previše naivna,nesposobna sumnjati u obitelj svoga dečka. Tog idiota Uckera. Roberta nikad nije mogla razumjeti zašto je odabrao Dul a ne nju. Bile su jednojajčane blizanke... Koja je bila razlika?

Dulce je drhtila. Nervozna,oprezno je pregledavala svaki kutak stana, nije htjela dopustiti da Roberta nađe nešto izvan mjesta i nađe novi motiv za svađu.

Dulce nije mogla izbjeći inhibirse sa Robertinom prisutnošću. Ponekad se osjećala krivom što je imala tako lak život. Ona je uvijek bila u pratnji svog oca, svog dečka i svojih prijatelja. Svaki problem koji bi je snašao riješila bi uz pomoč svih njih. Umjesto toga Roberta je bila tako daleko. Nitko ju nije prisilio da ode,ali kada je netko sam,problemi se čine još veći, i kazne manje bole kada se dijele. Samoća je otrov koji jede iznutra i kada se najmanje očekuje osuši dušu. Roberta je patila i Dulce je dijelila tu bol.

Dok je pazila da sve bude na odgovarajućem mjestu pokušavala je zamisliti koji je bio motiv zbog kojeg se njena sestra vratila tako iznenadno. Možda se htjela osobno pobrinuti za svoje akcije u tvrtci. Sumnjala je, Roberta je prezirala raditi, uostalom njen brojač i odvjetnik su savršeno pazili na njene interese. Možda je opet htjela inzistirati na ideji da njeni zaposlenici upravljaju i njenim dionicama. Roberta je mrzila što je Dulce tako povjerljiva i što je dopustila Leonu da se brine poslovima povezanim s tvrtkom. Uckermanni joj nisu ulijevali povjerenje i bilo je potrebno čuvati Dulcine interese...ipak iza svega ako se njoj nešto dogodi,jedina nasljednica bi bila Roberta. Nadajmo se da to nije svrha njene sestre. Dulce nije znala kako pričati s Leonom bez da ga uvrijedi.

Zvuk zvona ju je prekinio u njenim mislima.Nervoza i tjeskoba opet su počele biti prisutne.Otvorila je vrata i tamo je bila Roberta....njena kosa,njena kosa je sad bila crvena,baš kao i Dulcina...sada ih ništa nije razlikovalo...samo stil i način odijevanja. Roberta ju je izazovno promatrala,Dulce ju je gledala u tišini. Tako eleganta,tako fina..i tako ogorčena.Promatrati je bilo kao gledati u ogledalo najcrniju stranu svoje duše...

Capitulo 3 (virtualni neprijatelj)

Leon je bio bijesan. Već 10 dana bio je na putu prema tome da je netko otkrio njegove prljave poslove. Tko god da je,bio je previše lukav. Imao je sposobnost prijaviti tajne račune Uckermannovih i sve otkriti bez da digne i najmanju sumnju. Ta je osoba poznavala sve oko pranja novca koje se izvodilo iz Brazila, znao je da se trguje drogom u Columbiji,ali najvažnije,što mu nije dalo mira, bilo je što ta osoba zna najveću Leonovu tajnu:njegova ubojstva. Netko je otkrio da je ubio svoju ženu kada je počela biti smetnja, i da je dovršio s jednim metkom Federica Espinozu kako bi mogao upravljati Dulcinim i Robertinim dionicama, i oduzeti im ih na najlakši način. Roberta je bila previše daleko da bi se brinula dok je Dulce sve prepuštala u njegove ruke. Previše je vjerovala,njegova savšena karta. Ako je uspije udati za svog unuka Christophera,kada dobiju sina, on bi se pretvorio u jedinog nasljednika i tako bi opet sve dionice i akcije bile Uckermann.

Taj uljez mu nije dao spavati. Dan i noć je pokušavo zamisliti tko bi to mogao biti i kako je uspio otkriti istinu. Nije se samo on nalazio u opasnosti,već i Ucker. Sva pregovaranja, s poštovanjem na dionice sestara Espinoze, bile su na ime njegova unuka. Christopher je bio tako iskren i tako pouzdan da nitko nije sumnjao u njega. Bio je odgovorna osoba koja će uzeti u obzir gubitak akcija obitelji Espinoza. Leon nije mogao dopustiti da njegov unuk bude nepravedno optužen. Bio je jedini unuk na kojeg uistinu bio ponosan. Od dana kada se rodio,sanjao je da će ga vidjeti na vrhu tvrtki Uckermann. Nije ga brigalo kako,ali morao je pronaći tog pojedinca zauvjek ga ušutkati. Trebao je paziti na svoje interese, i trebao je štititi Uckera.

Nije razumio kako ga detektivi još nisu uspjeli naći. Unajmio je najbolje. Taj idiot je bio previše lukav,nije ostavljao tragove. Leonova mržnja se iz dana u dan hranila jer nije uspio naći nijedan trag svog „virtualnog neprijatelja“,koji je,kroz kompjutor i naporne istrage,uspio otkriti čak i njegovu najintimniju tajnu i počeo buditi ustrah u Leonu.
Zvuk na vratima ga je vratio u stvarnost. Bio je Mastronardi, privatni istražitelj. Nosio je vijesti u vezi uljezova identiteta. Leon je osjetio hladnoću koja mu je obuzela cijelo tijelo, i koja ga je prisilila da popije čašu viskija na iskap(na eks). Trebao je imati nešto toplo u duši i smiriti ubrzani ritam svog srca,koji je prijetio da će izaći iz grudi od trenutka u kojem je detektiv počeo svoju priču.
Ta informacija koju je toliko isčekivao se upravo spremala otkriti njegovim očima.

Detektiv je sjeo. Otvorio je svoju aktovku i izvukao jednu mapu s papirima. Promatrao je neke podatke, i počeo govoriti.

Detektiv: Žena je.

Leon nije mogao vjerovati da je jedna žena bila pametnija od njega. Detektiv je nastavio s podacima.

Detektiv: nije bilo teško ući u račune obitelji, i sigurnost kutije koju imate izvan zemlje nije joj bila nepoznata.

Leon se uozbiljio,ta je žena znala previše,trebala mu je biti poznata, i vjerojatno ostatku njegove obitelji. Detektiv je otvorio omotnicu koju je imao u mapi , i izvadio 3 fotografije koje je brzo proširio po stolu.

Leon,zabrinut i nesmotren na trenutke,uzeo je jednu fotografiju i vidjevši lice te žene počeo je osjećati istu frućinu. Opet je uzeo jednu čašu viskija da bi pokušao obuzdati tu vrućinu koja mu je obuzela tijelo. Pokušao se oporaviti i opet je pogledao sliku. Oči su mu se napunile suzama. Nije mogao vjerovati u ono što vidi. U staklu njegovih naočala,natopljene toplinom, reflektirao se Dulcin lik.

Leon nije razumjeo. Ona je izgledala tako nevino. Bila je zadnja osoba na svijetu od koje je to očekivao. Bila je tako čista ,kao Ucker. Brinula se samo za ispite i da stvorije budućnost sa svojim vlastitim rukama. Praktički nije ni koristila novac koji je imala položen kao dio svog nasljedsta, i još manje se brinula o akcijama vezanim za tvrtku. Svaki put kada bi joj Leon citirao mjesečne podatke,kako bi se izbjegle sumnje, Dulce bi govorila kako mu vjeruje i da ne treba toliko detalja.

Bio je zapanjen. Nije ju mogao zamisliti kako se upliće u njegove račune i traži dokaze njegove izdaje. Bolilo ga uopće misliti o tome,osjećao se razočaranim. Utjecaj je bio toliko velik, da je na par minuta zaboravio na prisutnost detektiva. Pokušao se pribrati,i zamolio ga je da ga napusti.

Sam je opet promatrao 3 fotografije,jednu je pažljivo promatrao.Ostao je u šutnji nekoliko minuta.Otvorio je svoju ladicu i izvadio fotografiju Uckera. Prepun boli promatrao je sliku svog unuka,držao ju je i nazvao Ibaneza,svog čovjeka od povjerenja.
Nastavio je sjediti u tišini. Odmah su mu se pojavila serija sjećanja,tako jasna kao filmska traka. Sjećao se djetinjstva svojih unuka. Neizbježno se sjetio Dul. Poznavao je obitelj Espinoza odkad su blizanke imale 3 godine. One i njegovi unuci su zajedno odrastali. Roberta je uvijek bila razmažena,ne sjeća je se dobro. Umjesto toga, Dulce, je uvijek bila povezana s životom njegovih unuka. Bila je najbolja Annyna prijateljica,bile su nerazdvojne. U školi,uvijek je bila Ponchov pamagač u svim njegovim nepodopštinama. I Uckerova cura odkad imaju 16 godina. Prošlo je 5 godina otkad je s njegovim unukom. Bila je istina da ih je mislio vjenčati kako bi preuzeo glavnu ruku tvornice,ali ih je isto želio vidjeti zajedno. Znao je da je on sretan s njom. I Leonov prioritet je uvijek bila Uckerova sreća.

Ibanez je stupio u ured bez prethodnog najavljivanja. Bio je uredan čovjek,dobro odjeven,pristojan. Ali imao je prokleti običaj da stupi u bez prethodnog najavljivanja,nešto zbog čega ga je Leon stalno kritizirao. Ali ovog puta nije bilo tako. Leon ga je zamolio za čašu viskija i ponudio mu da sjedne.Ispričao mu je da je našao uljeza. Ibanez ga je gledao zabrinuto. Leon mu je zapovijedio da ga smjesta ubije. Napisao je na jedan papir adresu svog virtualnog neprijatelja.

Ibanez se iznenadio pročitavši adresu. Leon mu je dao Dulcinu fotografiju i naredio da odmah obavi posao. Čovjek se ustao i u tišini se uputio prema vratima.
Leon ga je zaustavio s još jednom naredbom: „Neka ne pati,jedan metak u glavu“.

Ibanez je potvrdio glavom i samo otišao. Leon je opet otvorio ladicu,uzeo između ruku Uckerovu sliku,poljubio je i molio ga oprost...

IDENTIDADES

Sudbina progovara. Sreća se mijenja. Vrag se osjeća provociranim,i
odlučio je dati lekciju. Sve postaje crno...smrt vreba...

Netko će umrijeti...

Netko žudi smrt...

drugi traži smrt...

I drugi se priljepljuje na život tražeći smrt krivaca...

veoma brzo SVE će se promijeniti

Capitulo 4 (Pogreška)

Roberta je ušla u stan, promatrajući svaki kutak stana na ponižavajući način. Dulce joj je ponudila da sjedne. Roberta,veoma grubo,joj je objasnila motiv svog iznenadnog dolaska. Puna bijesa i mržnje,i na najštetniji način,pokazala je svojoj sestri sve dokaze koje je skupila protiv Uckermannovih. Na najokrutniji način skinula joj je zavoj s očiju. Govorila je o pranju novca u Brazilu, o izvozu droge u Columbiju, o ubojstvima koje je počinio Leon Uckermann. I uživala je u svakoj svojoj riječi,završila je ispovijedajući Uckerove prave namjere.

Dulce je ostala zatečena. Gušeći se u svom vlastitom plaču čitala je jedne od dokaza koji su okrivljavali obitelj njenog dečka i koji ga povezuju sa krađom dionica koje su pripadale njenoj obitelji.

Roberta je sve ispričala,uključujući i planiranu trudnoću kako bi dobili svo bogastvo,i kasnije je ostaviti po strani,na način na koji i Leon napravio sa svojom suprugom. Iskoristili su priliku da joj se smiju i također i glupim osjećajima koje je osjećala prema Uckeru,dok je on samo tražio njen novac.

Dulce se počela gubiti. Odlučila je izaći u šetnju, trebala se očistiti,posložiti svoje misli,i više od svega, trebala je prestati slušati Robertine.

U samoći stana,Roberta je promatrala sve okrivljujuće dokaze. Bila je zadovoljna onim što je postigla. Njena sestra je patila i veza s Uckerom neće još dugo potrajati. Roberta nije samo otkrila Leonove mutne poslove već je također i znala da Ucker nije imao nikav tip sudjelovanja u „pregovorima“ oko Dulce. Ali to njena sestra nikad neće saznati. To će biti tajna koju će povesti u grob...bila je njena prilika da razdvoji Dul od Uckera..i neće je tek tako propustiti.

Nakon što je pregledala papire,pokupila ih je i sačuvala u smeđe omotnice. Zazvonilo je zvono. Roberta, vjerujući da je to njena sestra koja se vratila,otvorila je pobjedonosno vrata,i bez pitanja.

Ibanezov lik ju je učinio da se vrati strašljivo unatrag. Muškarac je izvukao pištolj sa prigušivačem i začuo se jedan pucanj. Zaboravio je pucati u glavu,kako mu je naredio šef. Upucao ju je u prsa. Roberta je pala na tlo. Nekoliko sekundi ju je promatrao i otišao. Počela je krvariti...

Dulce je ušla u zgradu, i vidjevši svoju sestru u tome stanju,doživjela je živčani slom. Roberta,gušeći se,uzela ju je za ruku i optužila Uckera za učinjeno. Dul ju je plakajuči zagrlila i preklinjala oprost,ali taj oprost nikad nije došao.

Roberta ju više nije čula. Bila je mrtva. Dulce je osjetila veliku bol u grudima,istu koju je njena sestra osjetila sa pucnjem. Obavijena stanjem šoka i zasljepljena žeđu za osvetom,uzela je Robertine stvari i omotnicu s dokazima..i nešto odjeće..i otišla ostavljajući beživotno tijelo svoje sestre,ali ne bez da joj je prije dala oproštajni poljubac.
Uputila se prema aerodromu,i s jednog javnog telefona obavila je anonimni poziv obavješčujući o sestrinoj smrti.

Uzela je jednu kartu za avion prema Španjolskoj,pod imenom Roberta Espinoza...
Policija je pronašla Robertino tijelo s dokumentacijom naslovljenom na Dulce.

Za cijeli svijet Dulce Maria Espinoza upravo je umrla.
Nova Roberta Espinoza se uputila u novu državu,s novim identitetom i s novim ciljem u životu: uništiti Uckermannove...

Capitulo 5 ( vijest )

Ucker je došao u sedam navečer. Ustao se u 6 ujutro da bi ispratio Poncha na aerodrom da bi otišao na avion koji ga je vodio ravno u Miami.
Međutim opet je bio veoma dobre volje. Imao je dobar dan na poslu i napisao je veoma dobro ispit na fakultetu. Bio je uzbuđen. Ova noć će mu biti najvažnija u životu. Ovu noć će zaprositi Dul. Imao je sve pripremljeno.
Romantična večera,cvijeće, prsten. Po njegovome bratu bilo previše rano, imaju 21 godinu. Ali njega nije bilo briga. On je veoma dobro znao što osjeća prema Dul. Bio je uistinu zaljubljen u nju i želio je provesti ostatak svog života samo s njom.

Osjetio je takvu sreću da mu nije ni smetao zrak koji udiše kod kuće. Stalne svađe između svoje majke i tete,problemi oko djeda i njegove djece,i hladni odnos između njega i njegove rodice,su činili da se osjeća kao stranac u u vlastitoj kući. Ali danas za ga ništa nije bilo briga,mogao je misliti samo na Dul. Fali još malo sati do večere. Otišao je u sobu da bi se pripremio.

Anny i May su se nalazile na vratima kuće. May je bila rastresena, zabrinuta zbog svoje sljedeće revije. Anny nije prestala misliti na Poncha,otišao je prije 13 sati,ali izgledalo je kao prije milijun godina. Naslonila se na stolicu. Mislila je na Uckera. Danas će biti poseban dan za njenog rođaka, i ona nije mogla biti uz njega.

Zvuk zvona ju je izvukao iz njenih misli. Kad je čula riječi izgovorene od strane glasa na drugoj strani telefona,počela se gubiti. Onesvijestila se. May ju je uhvatila dok se Patricia javila na telefon. Anny je reagirala i ispustila jecaj. Patricia,May i Anny su bile prve koje su primile tu vijest. Dulce je umrla i netko treba otići prepoznati tijelo.
Jedan po jedan,svi su bili upoznati s neočekivanom viješću. Između vike i plača ,tražili su način kako da Uckeru daju tu vijest.

Ucker je bio spreman za izlazak. Htio je doći malo ranije da se uvjeri da je sve na svome mjestu. Spustio se niz stepenice i vidio tužna obiteljska lica.

May je sjela kraj njega. Ona nikad nije pokazivala osjećaje. Najbolji dio njenog života je prošao na pisti i nije imala ništa zajedničko s Uckerom i Ponchom. Ali oni su bili jedine osobe koje su joj značile. Njen djed je uvijek bio na svojoj strani. Njena majka je uvijek imala svoje prioritete. Njenog oca je jedino zanimao novac. Njena teta i rodica bile su totalno drukčije od nje. Ali Ucker i Poncho su bili njena braća,jedini koji su gledali njenu dobrobit. Voljela ih je, i da je potrebno dala bi svoj život za njih.

Ucker se počeo brinuti,bilo je očito da se nešto dogodilo i da su loše vijesti.Mislio je na Poncha. Njegov je brat tako daleko. Da mu se nešto dogodilo,nikad ne bi mogao oprostiti Anny. On se i udaljio zbog te bolesne ljubavi.

May je započela svoju priču. Objasnila je da je Dulce teško ozlijeđena. Ucker je ojetio da mu se cijelo tijelo počelo paralizirati,nije mogao disati. Osjetio je svoje mokre oči zbog suza koje su mu trčale niz lice. May,sa šapatom u glasu, mu je priznala istinu. Ucker nije više vidio nikoga oko sebe. Nije mogao misliti. Izgledao je autističan, nije čuo nikoga i nije odgovorio na nijedno pitanje. Obitelj je uspjela učiniti da reagira. Leon je opet osjetio tu hladnoću koja ga je u potpunosti obuzela, i ostavljala bez zraka. Bilo ga je strah. Nikad nije misli da će Dulcina smrt izazvati takav učinak na njegovog unuka.

Ucker je počeo srceparajuće plakati i vikati. Njegova mama i May su ga pokušale umiriti,ali bilo je uzalud.

Gabriel Vega, obiteljski doktor,mu je dao inekciju za smirenje. Vjerojatno će spavati cijelu noć. Jedna loša igrica sudbine promijenila mu je život. Ta noć,najvažnija u njegovm životu,najsretnija,pretvorila se u njegovu najgoru noćnu moru. Dul više nije bilo,izgubio ju je zauvijek. Između snova opet i opet se pitao hoće li život bez nje imati ikakvog smisla...

Anny i njen tetak Fernando bili su zaduženi prepoznati tijelo. Anny se trebala uvjeriti da je to Dul. Još nije mogla vjerovati što se dogodilo. Mislila je da je to jedna noćna mora iz koje će se uskoro probuditi. Ali je pogriješila. Dulcino beživotno tijelo je bio udarac koji ju je probudio i učinio da shvati da nije to nije samo loš san.
Dul je otišla i ništa više neće biti isto. S pogledom je proputovala cijelo tijelo svoje prijateljice. Imala je bijelu plahtu koja joj je prekrivala grudi. Dulina odjeća joj je privukla pažnju. Ona se nije odjevala u tako elegantom stilu,ali vjerojatno se spremala za svoju večeru s Uckerom. Jadna Dul...bila bi tako sretna da je znala da će je Ucker zaprositi.

Izašla je iz mrtvačnice i sjela na klupu. Nije se prestajala tresti,bila je blijeda. Suze su u potpunosti preuzele njeno iskrivljeno lice lijepih crta. Fernando je sjeo kraj nje. Zagrlio ju je. Nije trpjeo vidjeti je da pati na ovaj način. Već je bilo dosta što se osjeća odbačena sa strane svog djeda.
Njegova sestra je odlučila biti samohrana majka, osramotila je i okaljala prezime Uckermannovih , i to je bilo nešto što joj Leon neće nikad oprostiti. Morala je stalno podnositi zlostavljanja,grubosti i nezainteresiranosti svog djeda. Svađe između njegove sestre i oca bile su stalne. Više puta, Anny je molila majku da napuste tu kuću,ali ona ju nikad nije slušala. Njena kćer je također bila jedna od Uckermanna i imala je ista prava kao i njeni rođaci koji žive tamo. Fernando ju je pokušao bodriti i odveo ju je na svjež zrak.

Poncho je došao u 6 ujutro. Njegova majka i teta su ga dočekale natopljene suzama. Bilo je prvi put da ih ne vidi da se svađaju. Sam se začudio na tu apsurdnu pomisao. Njegova najbolja prijateljica je tek umrla i on je pridavao pozornost na te gluposti. Bilo je očito da se neće svađati u ovakvom trenutku. Želio je vidjeti Uckera ,ali su ga savjetovali da ga ostavi da spava. Ušao je u svoju sobu,legao na krevet. Misli je na Anny. Nije mogao izbjeći doći do njene sobe. Ušao je i vidio ju kako spava,grleći jednu njegovu fotografiju. U tom trenutku trebali su se više nego ikad. Odlučio je ne buditi je. Legao je kraj nje i zaspao.

Bilo je 10 ujutro,još samo 2 sata do pogreba. Svi u se pripremali za oprost od Dulce. Odlučili su da je ne vide,vjerojatno zbog posljedica u kojem su pronašli tijelo. Mariana je bila ogorčena jer nikako nije mogla dobiti Robertu. To neodgojeno derište nikad nije bilo briga za Dulce. Svijet se vrtio oko nje i nije bila u stanju ostaviti telefonski broj ako se dogodi koja tragedija.
Razmotrimo... Tko je mogao vjerovati da će se jedna mlada cura od 21 godinu kao Dulce pojaviti mrtva u svojoj kući. Roberta nije bila kriva. Nije ona onaj kome bi se trebalo suditi, sudit će ona sama sebi kad otkrije što se dogodilo njenoj sestri. May se približila svojoj majci. Htjela ju je zagrliti,ali njene ruke nisu odgovarale. Ne sjeća se kad je zadnji put zagrlila majku. Udaljila se od nje i odlučila se ići odjenuti za pokop.

Anny se probudila. Vidjevši Poncha na svojoj strani,nije mogla izdržati a da mu ne ukrade jedan poljubac. On ju je zagrlio i zajedno su u tišini plakali. Fernando ih je iznenadio. Zagrlio je svog sina i opet pokušao smiriti svoju nećakinju. Nije ga čudilo vidjeti ih tako,oni su uvijek imali neku posebnu vezu. Voljeli su se kao braća. Poncho i Anny su se osjetili bijedno kada su se sjetili da ljubav koja ih spaja i nije baš bratska ljubav.

U 11 svi su već bili u sali. Anny i Poncho još uvijek jecajući. May se nalazila unutra, Ucker ju je trebao više nego ikad. Mariana i marcela su bile zamišljene. Sjetile su se Marie,Dulcine majke, i zahvalile Bogu što ju je odveo prije njene kćeri. Nije postojala majka koja bi uspjela preboljeti smrt djeteta.

Fernando je mislio na Uckera,znao je da nikad neće preboljeti Dulcinu smrt. Leon je nastavio osjećati onu prijašnju hladnoću,nije mogao spavati cijelu noć. Dulcina smrt mu je uzdrmala savjest. Znao je da ju je trebao ušutkati,ali nije mogao izbjeći toliku Uckerovu bol. Pogledao je oko sebe i shvatio da Ucker nije prisutan. Odlučio ga je potražiti. Ušao je u sobu i vidjevši svog unuka ispustio je očajnički krik.

Cijela je obitelj potrčala u sobu. Mariana se onesvijestila. Pocho i May su potrčali prema Uckeru. Marcela je nazvala doktora. Anny i Fernando su promatrali šokirano cijelu scenu. I Leon je opet osjetio tu hladnoću,duša mu se u potpunosti zamrzla otkrivši svog unuka kako leži a podu s bočicom tableta u ruci i jednom praznom bocom alkohola na njegovoj strani. Ucker je izgledao mrtav.
Hitna je brzo stigla. Odveden je u bolnicu. Njegov puls je bio veoma slab i imao je poteškoća s disanjem. Isprali su mu želudac, dali mu sve moguće inekcije, dali mu serum,i na kraju su ga uspjeli stabilizirati. Bio je izvan opasnosti. Prvi put u životu Leon je osjetio kajanje. Zbog Dulcinog ubojstva,njegov unuk je sebi pokušao oduzeti život,i Leon je znao da će opet pokušati...

Capitulo 6 ( 12 mjeseci )

Prošlo je dvanaest mjeseci u kojima „Roberta“ nije davala znakove života. Leon se pobrinuo da joj stigne vijest o Dulcinoj smrti i da bi trebala doći i zaključiti njene poslove.

May je zadnja četiri mjeseca provela Italiji,sudjelovajući u modnim revijama. Odsječena od svega i svakoga. Znala je da Ucker nije prebolio Dulcinu smrt,ali je pokušao obnoviti svoj život.

Veza između Marcele i Mariane se vratila na isto. Marcela je uvijek prezirala Poncha i radila da se osjeća kao stranac. Mariana,ljutita, se odnosila prema Anny kao kopiletu i opet je počimala nova svađa.

Poncho je odlučio ostati u zemlji,nije mogao napustiti svog brata, i imao je potrebu ostati uz Anny. To je bila njegova propast. Nije mogao spriječiti osjećati tu ljubav, i onu noć zajedno će donijeti ozbiljne posljedice.

Neko vrijeme,Leon je utišao svoju savjest,smirio je snove i uspio nagovoriti Uckera da radi u tvrtci. Nakon toliko godina uspio je napraviti da se njegov unuk brine za ono što će jednog dana biti njegovo. Nagovorio ga je na temelju laži i prijevara,ali jedino važno je bilo da je on ondje,okupiran onim što mu pripada. Leon nije htio Poncha na čelu tvrtke,iako je on bio najstariji od njegovih unuka,nikad nije osjećao neku veliku nježnost prema njemu. Nekoliko puta, zbog Marcelinih komentara,sumnjao je da mu je on unuk. Poštovao ga je,ali nije mu htio dati da upravlja tvrtkom.

Ucker više nikada neće biti isti. Napustio je studij i izgubio posao. Ništa više nije bilo važno. Išao je kroz život poput izgubljene duše, poput živog mrtvaca. Pod pritiskom svog djeda i inzistiranju svoje obitelji odlučio se posvetiti tvrtci. Trebao se opustiti,prestati misliti na gluposti. Njegova tri pokušaja samoubojstva uzrokovali su živčani slom u njegove majke,posebno zadnji,u kojem je njen sin pokušao volarse la tapa de los cesos i zbog toga bio uhićen. Ucker joj nije htio pružiti još boli, nikad neće zaboraviti lice svoje majke vidjevši ga s pištoljem naslonjenim na glavu. Njegova obitelj je također patila mnogo radi njega. Morao se izvući iz tog zbog njih. Usto,djed ga je trebao u tvrtci. U zadnje vrijeme nije mu baš išlo dobro sa zdravljem,i Ucker je osjećao moralnu potrebu da mu pomogne.
Stvari u tvrtci i nisu išle najbolje. Roberta se pretvorila u jedinu vlasnicu dionica Espinoza.

Nikad nije kontaktirala s nijednim članom obitelji, i nikako se nije vratila u zemlju podsjetiti Dulcin grob. Ucker ju je mrzio. Roberta je oduvijek bila pokvarena. Nekoliko puta mu se nudila,ali on ju je uvijek odbijao.

Nije mogao vjerovati kako je mogla napraviti nešto takvo sestri. Dulce nije zaslužila takvu izdaju. Ucker se nikad nije usudio ispričati svojoj curi Robertine namjere. Dovoljno je patila zbog sestrinih grubosti, da je doznala ovu istinu, još više bi patila.

Leon se vratio u ured bijesan. Ucker ga je pokušao smiriti,al nije uspjeo. Njegov djed je sjeo kraj njega i objasnio mu razlog svog lošeg raspoloženja. Roberta,ne samo da je upravljala njihovim dionicama vrlo tijesno nego je još,što nije u skladu s tim,imenovala zastupnika da pazi na njeno mjesto u tvrci.

Ucker nije mogao vjerovati. Robertina zloća nije imala granice. Stavit će na čelo nekog stranca i oni tu nisu mogli ništa učiniti,bilo je njeno pravo. Ona je ostvarila svoju svrhu,imala je sve što je pripadalo Dulce. Ali Ucker se promijenio, i bio je spreman braniti mjesto koje je bilo od njegove djevojke i štititi svoju tvrku pa makar morao uništiti Robertu.

Capítulo 7 (plod zabranjene ljubavi)

Deset minuta.Bili su najduži u njenom životu.Sjedeći u tom naslonjaču,Anny se pokušavala sjetiti kako je sve počelo,kada. Možda je uvijek bilo skriveno među njima ,istina je da ta zabranjena ljubav,ta strast između njih koja se nikad nije smjela probuditi,prijetila je izlasku na svijetlo, i to na najgori način.

Imali su pet godina i gledali su se na specijalan način, drukčiji. Dijeli su svo slobodno vrijeme,u svakoj riječi su otkrivali tu ljubav tako čistu i tako crnu istodobno,koja se rodila između nevine djece. Dvoje djece su rasli i pretvorili se u muškarca i ženu.

To je bila nemoguća ljubav i trebali su napraviti sve moguće da izbjegnu da se dogodi nedostižno. Poncho je putovao svijetom dva mjeseca, dva najduža mjeseca u njenom životu. Umjesto da je zaboravi, posvećivao je svaku minutu dana njenim rukama,njenoj kosi,njenim usnama. Nije ju mogao prestati voljeti.

Anny također nije uspijevala da njena glava shvati srce koje se trebalo udaljiti svaki put kada bi čulo njegovo ime,bilo je nemoguće utišati glas ljubavi.

Povratak,susret je bio nezaboravan. Njihove oči su se napunile suzama kada su se našli jedno pred drugo. Strastveno su se poljubili. Zagrlili su se,plakali i smijali u isto vrijeme. Opet su postali ona djeca od 5 godna koja nisu shvaćala opasnost te ljubavne igre. Nisu gledali posljedicei dogodilo se neizbježno. Bila je to noć koju nikad neće zaboraviti. Najljepša u njihovim životima. Voljeli su se tijelima i dušom. Ali jedna nesreća je uništila toliko sreću ,jedan udarac koji ih je vratio ponovno u stvarnost. Ucker ih je vidio. Anny se nikad nije osjećala toliko posramljeno i nikad nije osjećala toliku bol... Ucker joj nikad neće oprostiti.

Ona je oduvijek osjećala posebnu nježnost prema njemu,bratsku ljubavizmežu njih je postojalo prijateljstvo i veliko razumijevanje. Ali nakon te noći sve se promijenilo. On je prestao s njom pričati, odbijao sve njene isprike, u potpunosti ju je ignorirao. To je još bilo i malo. Ucker ju je krivio da je povrijedila Poncha. Krivio ju je da je uništila život njegovom bratu. Bio je spreman oprostiti joj bilo što,osim ovoga s bratom.

Noćima je plakala zbog boli koju je izazvala Uckeru. Molila je oprost,pokušala objasniti ,ali sve je bilo beskorisno. Dul ju je pokušala braniti,ali on nikad nije slušao.

Anny nije mogla trpjeti toliko odbijanje.Kuća joj se pretvorila u pakao. Veza s djedom je uvijek bila komplicirana. INzmeđu njene majke i tete svaki dan bi bila nova svađa. Njen ujak joj nije pomagao trpjeti uvrede. May ježivjela različito od svega što se događalo u toj kući. I sada Ucker,njen jedini prijatelj iz duše,ju je u potpunosti ignorirao.

Kako su dani prolazili,Poncho se odlučio definitivno udaljiti, da je ostao u zemlji svari bi se još više zakomplicirale. Ona ga je pustila da otputuje, smatrajući da je tako najbolje. Oboje su trebali uzeti prostora,razdvojiti se svo vrijeme koje treba da unište tu ljubav.

Sve je išlo po planu, ali se dogodilo ono s Dulce, što je natjeralo Poncha da se vrati u zemlju. Od tog trenutka stvari nisu išle dobro. Iako su pokušali izbjeći,zavoljeli u se opet. I sada je bila u jednoj klinici,sjedući u tom naslonjaću, čekajući rezultat koji će joj zauvijek promijeniti život.

Mogla je biti trudna. Jedan mali život počinje otkrivajući njenu najmračniju tajnu. Nije bilo dvojbi da se oni stvarno voljeli,ali koga je bilo briga je li to prava ljubav.. bila je ludost, gledali bi ih kao bolesnike, luđake. Nitko ne bi shvatio da oni nisu izabrali tu ljubav.

Medicinska sestra ju je prekinula u njenim mislim i približila joj se s rezultatima analize. Anny je uzela nalaz,otvorila ga i između suza pročitala rezultat. Trudna je. Imat će dijete svog rođaka.

Capitulo 8 (osveta )

Avion je sletio u 6 ujutro. Pripremila je sve za svoj povratak. Na aerodromu ju je čekao vozač koji će je odvesti u njen novi dom. Kupila je jedan prostran i osvjetljen stan,veoma luksuzan,kao i što bi učila prava Roberta. Tamo se našla s Esther,jednom španjolkom koju je upoznala u Europi i koju je unajmila kao domaćicu.

Žena je doputovala tjedan dana prije kako bi uredila stan i uvjerila se da je sve na svome mjestu. Sve je trebalo biti savršeno. Ona više nije sama. Tomas joj je radio društvo.

Nekoliko dana nakon dolaska u Europu onesvijestila se i odlučila otići doktoru.Vijest ju je iznenadila,uzbuđenje je donijelo i suze. Imat će dijete. Osjećala se kao najsretnija žena na svijetu. Sce što je planirala u vezi Roberte i Uckermanna palo je u drugi plan. Ta beba joj je postala najvažnija u životu. Nije mogla prestati misliti na Uckera. Uvijek je sanjala imati dijete s njim. Ali on je samo htio njeno nasljedstvo. Nije tražio osnovati obitelj s ženom kojoj je govorio da je voli.

Ta trudnoća joj je poremetila planove. Odlučila se pretvoriti u Robertu da uništi tu obitelj i osvoji tvrtku. Ali nije to mogla učiniti trudna,zato je odlučila čekati i bolje isplanirati svoju osvetu.Tomas je navršio 5 mjeseci, bilo je vrijeme da se vrati u zemlju i provede u svoj plan.

Došli su u stan. Esther se znenadila vidjevši njezinu promjenu izgleda. Dulce je bila identična kopija Roberte. Ne samo da je imala isto lice već se i odjevala s istom elegancijom te je imala istu oholost u očima. Bila je druga osoba. Ljubazna Dulce Maria je ostala u prošlosti. Umrla je to posljepodne. Jedino je pokazivala svoj pravi karakter Tomasu i Esther.

Uspavala je Tomasa i spremila se izaći. Imala je želju biti sama u svome autu i provozati nekoliko se nekoliko krugova da može razmisliti,ali prava Roberta nije znala voziti,trebala je vozaća,nije htjela pobuditi sumnje.

U ogledalu retrovizora reflektirao se Robertin lik,ali ispod tog tijelo još uvijek je kucalo Dulcino srce. Osjećala je toliko strah. Susret s Leonom ju je užasavao. Znala je da treba ostati mirna da se ne bi otkrila. Mislila je na Uckera. Prošla je godina, a da ona nije znala ništa o njemu. Jedna godina bez da ga je poljubila,da ga je zagrlila,bez da je osjetila njegovu kožu. Jedno tvrdo kočenja auta učinilo ju je da reagira. Nije smjela misliti na Uckera. Trebla ga je mrziti,inače ga neće moći uništiti.

Nedostajalo je još nekoliko blokova(kvartova). Dul je savršeno poznavala put. Sjećala se svakog mjesta,svakog ugla. Njeno srce je kucalo s više snage,njen puls se ubrzao. Svaki put je bila sve bliže. Uskoro će se naći licem u lice s Leonom Uckermannom.

Putem je planirala rijeći koje će koristiti, način na koji će ih izgovarati. Trebala je biti kopija Roberte,reagirati s istom oholosti.

Došla je tvrtku ,odjevena u bijeli kaput. Imala je crnu suknju i crvenu košulju,koju je kombinirala s jednim cipelama i torbicom iste boje. Ta odjeća ju je činila elegantnom,karakterističnom i veoma senzualnom. Boja njene odjeća je istaknula boju njene kose,koja je padala i bila jednostavno savršena. Nikad neće zaboraviti susret.

Bez prethodnog najavljivanja ušla je u Leonov ured. Sjela je na njegov naslonjač i rekla da se došla osobno pobrinuti za ono što je njeno. Leon je opet osjetio onu hladnoću koju dugo vremena nije osjećao. Roberta, ponosna i odučna, uvjeravala ga je kako je njena oduka nepromjenjiva, i zahtjevala je jedan ured isti ili ćak i bolji od njegovog.

Sve je išlo kako je očekivala. Uskoro se Ucker vratio u ured, i ona je ravnodušno nastavila nabrajati svoje potrebe. Leon je izašao užasnut,razjaren Robertom. Ucker ju je pogledao u oči s puno mržnje i prezira. Nakon što je otkrila da je on okupirao ured njezina oca, „Roberta“ je zahtjevala da se taj ured preda njoj.

On ju je opet promatrao,krenuo je prema vratima spreman otići. Roberta je patila u tišini vidjevši ga kako odlazi. Ali Ucker se ljutito okrenuo. Vrijeđao ju je,rekao joj je u lice koliko je prezire i prigovorio joj je što nije došla na Dulcin pogreb. Roberta,ljutita, ga je udarila i brzo okrivila za smrt svoje sestre.

Ucker ju je opet gledao. Njegove oči su se napunile suzana i njegov pogled je bio pun boli. Roberta je osjetila strah. U jednom trenutku osjetila je da ju je Ucker prepoznao. Bio je jedina osoba koja ju je bila sposobna prepoznati. Zašto je odjednom promijenio svoje ponašanje? Jednu minutu ju mrzi, a sada izgleda kao da pati zbog nje. Ucker,spokojan,obećao je isprazniti ured, te je otišao.

Roberta se smirila. Da ju je otkrio predbacio bi joj toliko toga ili bi je ćak i razotkrio. Pala je na jedan naslonjač. I u tišini je počela plakati. Upravo je otkrila da je ljubav koju je osjećala prema Uckeru još uvijek tu. Dovršiti osvetu biti će teže nego što je mislila. Njezina ljubav prema njemu bila je toliko velika da bi mu bila kadra(spremna) oprostiti sve,osim ubojstva njene sestre. Nekoliko puta je razmišljala o tom popodnevu i uvijek je dolazila na isti zaključak: Ucker je ubio Robertu misleći da je ona. On je htio ubiti Dulce, nije imao ideje da je Roberta u državi.

Željela je se osloboditi,ali upravo suprotno je regirala i to na posve drukčiji način otkrivši da je Roberta nastavila s životom. Sve noći je razmišljala zašto bi je on htio ubiti. Možda je našao drukčiji način da mu pripadne nasljedstvo,i više ju nije trebao. Nisu je zanimali motivi,jedino važno je bilo da je Ucker ubio Robertu i trebao je platiti za to. Prekrižila je svoje ruke poviše stola i stavila svoju glavu na njih. Neutješno je plakala više od sat vremena.

U drugom uredu, ne veoma daleko odavde,netko je također neutješno plakao. Njegova sjećanja su pregledavala nevjerojatne trenutke, ali također i najgore...tolika bol, toliko pokušaja da si oduzme život kako bi se opet ujedinio s njom..i ona je živa...zašto takva laž? Zašto tolika bol? Više se nije mogao osvetiti ni povrijediti je...nikada ne bi povrijedio Dul...

Capitulo 9 ( tajne )

Anny se vratila kući. Bila je živčana. Noge su joj se tresle i ponestajalo joj je zraka. Prožele su je goleme emocije: imati će dijete,ali opet je osjećala paniku: ako njena obitelj otkrije tko je otac,njen život će se pretvoriti u pakao. Još gore,to dijete će se roditi u paklu.

Zatvorena u svojoj sobi razmišljala je što treba napraviti. Poncho je imao pravo znati,ali željela je izbjeći tu situaciju. Na samu pomisao, Anny je zadrhtala. Nije mogla to dopustiti. Nije spremna osuditi svoje dijete na odbijanje cijele obitelji. Jedino važno je bilo zaštititi ga.

Udarci susjednoj sobi odmah su je prekinuli u toj dilemi. To je Uckerova soba. Htjela je izbjeći,ali je ipak otišla provjeriti.

Ucker je očajno vikao. Soba je bila razbacana. Uništio je jedan stol pun papira a sada ga je našla razbijajući Dulcine slike. Između različitih lica ljutnje i bijesa,počele su mu teći suze.

Anny je sjela pokraj Uckera. Ucker ju je plačući zagrlio. Bilo je prvi put u dvije godine da ju je njen rođak zagrlio. Nije ćak ni imala želje reći ni rijeći. Odlučila je ne postavljati pitanja, i u tišini ga zagrlila.

Uskoro joj je on priznao svoju tajnu. Nije bilo dvojbi ni sumnji. Bio je uistinu uvjeren. Bilo je dosta da ju pogleda u oči da bi otkrio njenu tajnu. Roberta je Dulce,njegova cura je živa.

Anny je ostala zatećena. Nije shvaćala riječi svog rođaka. Ucker joj je objasnio da se Roberta vratila u državu odlučna osvojiti tvrtku,rekao joj je o njihovoj raspravi. I od tog trenutka osjetio je neku sumnju koja ga je napala od prvog trena kada se suočio s Robertom. Bila je to Dulce. U početku nije bio siguran,imao je neki čudan osjećaj u grudima,nešto u njegovoj unutrašnjosti mu je govorilo da se nalazi pred svojom djevojkom,ali mogla je biti samo njegova mašta.

Ali usred svađe njegove sumnje su se pretvorile u uvjerenja. Gledajući je u oči i slušajući njene riječi,prepoznao je Dul. Bila je drugačija,ohola,puna mržnje...ali bila je ona.

Anny ga je pokušala smiriti,vratiti mi zdrav razum,ali svi su pokušaji bili uzalud. Njen rođak je bio uvjeren u ono što je govorio i ništa ga neće natjerati da promijeni mišljenje. Jedini način da mu pokaže da griješi je bilo prestaviti se pred Robertom. Anny je bila najbolja Dulcina prijateljica, i ako se uistinu radilo u njoj,ona je to mogla otkriti.

Ucker nije uspio smiriti san. Ponekad je sa svog prozora promatrao mjesec ,kao da ga pokušava imitirati kako bi se sakrio i prepustio mjesto suncu. Ujutro njegova rodica ide vidjeti Dul. Točno u 7 ju je potrčao probuditi,nije joj dao ni da doručkuje,bio je previše zabrinut.

Capitulo 10 ( sastanak )

Roberta je stigla u ured u 8 ujutro. Željela se priviknuti na svoj novi ured,pročitati informacije tvrtke i početi raditi na onome što će biti osveta Uckermannima.

Leon se pojavio bez najave. Sjeo je i dao jednu ponudu: 3 milijuna dolara za njene dionice.

Roberta ga je iznenađeno promatrala,nije očekivala tu ponudu. Ostala je nijema nekoliko sekundi. Onda je energično odgovorila. Izričito je odbila sočan prijedlog svog partnera. Rekla mu je kako nije imala ni najmanji interes prodati trvrtku te da njene dionice vrijede puno više od tog novca. Objasnila je da je njena tvrka najvažnija u zemlji, te da zauzima povlašteno mjesto na svjetskom tržištu.

Ovaj put iznenađen je bio Leon. Nikad nije ni zamišljao da je Roberta tako dobro informirana oko poslova i transakcija. Opet je osjetio onu hladnoću ga je u potpunosti obuzela. Pokušao se drugačije držati,ali bilo je nemoguće. Ruke su mu se tresle,počeo se znojiti. Bio je uplašen. Jedina osoba koja bi ga uspjela smiriti,sada je bila mrtva.

Roberta ga je promatrala izazovno i zadovoljno. Njezin plan je išao baš kako je i očekivala,ne samo da je dokazala Leonu svoju inteligenciju već ga je i uspjela uznemiriti. Ali treba paziti,ne smije dopustiti da se Leon osjeti ugroženim,jer ako bude tako,njen život je u opasnosti. Osvetiti očevu i sestrinu smrt bili su centar njenoga svijeta,ali Tomas je sada na prvom mjestu, i ona bi trebala biti jaka i zdrava kako bi ga zaštitila od te obitelji.

Leon ju je promatrao u tišini nekoliko sekundi te je otišao prema vratima poražen.

Roberta je bila sretna,počela se osjećati sigurna u samu sebe. Uspjela je prebroditi dokaz vatre prema Uckeru predstavljajući mu se,i sada je počela uživati u svojoj osveti,gledajući Leona kako se ponižava točno ispred nje.

Ali u dubini,ta sreća se pretvara u bol misleći na Uckera. Pokušala ga je mrziti,nametnula je to sama sebi,ali bilo je nemoguće. Svaki put kad gleda Tomasa sjeća se njegovog pogleda, njegovog osmjeha. Njen sin je bio isti on. Razmišljala je na njihov sastanak. U tom trenutku ga je htjela zagrliti i vikati da imaju sina, već je morala bez srama postaviti granicu i pokazati hladnoću koja je bila u skladu s pravom Robertom. Kako bi samo htjela znati nešto Ponchu,Anny ili May i Marini. Oni su bili dobri,nisu zaslužili biti dio te koruptirane obitelji.

Udarci na vratima su je iznenadili,nije očekivala nikog tako rano.

Robertino izenađenje je bilo veće kada su se vrata otvorila i ispred nje se pojavio Annyn lik. Roberta je bila prestravljena. Noge joj nisu odgovarale,mislila je da će se onesvijestiti. Brzo se pokušala povratiti,i na ohol način zahtjevala da smjesta napusti ured jer više ne pripada Uckeru.

Onaj tko se sad tresao bila je Anny. Nije mogla odgovorit na Robertinu agresivnost,ostala je bez riječi. Njene oči su se napunile suzama. Promatrala ju je u tišini nekoliko sekundi te se ispričala i otišla iz ureda.

Roberta je počela očajno plakati. Nije razumjela kako je bila u stanju na takav način odbiti svoju najbolju prijateljicu. Ali nije ni razumijela zašto je Anny reagirala na takav način. I ako ju je otkrila? Anny nije bila nijedna glupača, i poznavala je svaku Dulcinu gestu(pokret) savršeno. Nemoguće. Da je primjetila, Anny nikad ne bi reagirala na onakav način.

Uzela je zraka i pokušala se opustiti,ali živci koji su uzrokovali ovu situaciju su se probudili,kao vulkan kooji će upravo imati erupciju. Potrčala je prema jedinoj osobi koja joj može pomoći da zaboravi ovu bol. Tomas. Bez oklijevanja, uzela je svoju torbu i uputila se kući.

Capitulo 11 ( strahovi )

Anny je ostala zatečena,tijelo joj je drhtilo i nije bila sposobna ispustiti ni glasa.
Vidjevši je, Ucket je shvatio razlog njenog ponašanja,njegova rodica je prepoznala Dul.

Nestrpljiv, upitao je detalje razgovora. Anny je otvoreno negirala da je to Dulce.

On nije očekivao takav odgovor,osjećao se razočaranim,našao se opet na početku ,više nije bio siguran da su njegove sumnje istinite. Anny nije imala snage da ga tješi.

Anny je provela dan u klubu,trebala je razbistriti svoj mozak i biti što je moguće dalje od kuće.
Ucker je također trebao samoću. Oboje su se vratili u kasnim satima doma.

Dok za to vrijeme...

Poncho se probudio preplavljen znojem. Opet je imao tu noćnu moru. Cijela obitelj je otkrila njegovu ljubavnu priču s Anny i osuđivali su ih što je dovelo do tog da je on odbacio tu ljubav u prošlost. Nakon te tragedije Anny je pala u duboku depresiju te je zahtjevala da se udalji od nje zauvijek. On je ispunio njen zahtjev,ali nakon nekog vremena dobio je pismo od Uckera u kojem piše da si je njegova rodica oduzela život jer nije mogla više živjeti s toliko boli.

Poncho je znao da će nakon tog lošeg sna moći opet zaspati,ali se ipak odlučio odjenuti i napraviti jedan đir(krug) sa svojim autom.

Nekoliko metara od te sobe...

May nije mogla spavati. Sve njene misli su bile usmjerene na reviju u Rimu,najvažnijoj u sezoni.
Jedino najbolji modeli,stvarno lijepi i savršeni će formirati najvažniji događaj ljeta.
Ogledalo je reflektiralo njeno tanko tijelo,osjetljivo lice i tamnu kosu. Ali njen um je iskrivio taj odraz, i njene oči su vidjele samo jednu deformiranu,debelu i običnu masu.
Zatvorila je oči jecajući. Legla je, i gušeći se u suzama pokušala zaspati.

U drugoj sobi na kraju hodnika...

Ucker nije shvaćao. Bio je uvjeren da su njegove sumnje istinite i pretpostavljao je da je Anny pogriješila, i da ova perveznjakuša(tako piše haha) koja se vratila sa željom da štiti svoje dobro,nije bila nitko drugi nego ista osoba zbog koje je izgubio razum više od godinu dana.

Ucker je bio sposoban prepoznati bilo kakav pokret,pogled ili jednostavno šutnju koju ne bi proizvodila njegova djevojka. Jedna sekunda je bila dovoljna da otkrije laž,ali ono što još nije shvaćao je bio motiv te promjene, što je značila ta jeziva igra koju je vodila Dulce koristeći ogromnu farsu.

Sjetio se mržnje na Dulcinom licu i potpuno se paralizirao. Pluća su mu se zatvorila moleći zraka kao što se dogodilo više puta od smrti ili „pretpostavljene smrti“ njegove djevojke.

Očajno je tražio neko objašnjenje za toliku mržnju. Pokušao je shvatiti, nagađao je,pretpostavljao...ali nijedna tvrdnja nije bila dovoljno pouzdana da bi opravdao bol koju je Dulce nanijela svojim voljenim bićima.

Iznenada je pomislio na tijela. Anny i njegov otac su prepoznali truplo...tada je ragirao...ako Dulce nije bila mrtva, onaj tko je ležao u onoj mrtvačnici bila je Roberta.

Bio je još više užasnut na pomisao na uzroke smrti, i na motive koje je imala njegova cura da je ušla u život svoje blizanke.

Nije mogao čekati dazapočne istragu,zbog čega je odlučio početi tu istu noć te se uputio prema tvrtci.

Dok u jednom stanu...

Dul je bila nemirna. Nije uspjela zaboraviti događaj s njenom prijateljicom. U prvom trenutku,zabrinutost se pretvorila u strah da će biti otkrivena. Ali kasnije promatrajući Annyno lice,vidjela je puno nevolja na njemu. Njena prijateljica pati,imala je problem koji ju je oduvijek mučio,a ona nije bila tu da je tješi i pronađe riješenje.

Pokušala je zamisliti:koji bi bio motiv da je Anny u takvom stanju. Nova svađa s Uckerom, nemoguće,privikla se na odbijanje svog rođaka. Facundo se vratio,ni to,to bi mogao biti razlog njene izgubljenosti ,ali nikad njene boli, obitelj je otkrila romansu sa rođakom, TO JE BIO RAZLOG NJENOG RASPOLOŽENJA. Bila je praktički sigurna,njena prijateljica je otkrivena. Nije mogla suzdržati suze misleći na to koliko ju Anny treba, i prvi put je shvatila nešto nepopravljivo: NJENO PRIJATELJSTVO S ANNY ZAVRŠILO JE ISTOG DANA KADA JE DULCE MARIA ESPINOZA UMRLA.

Capitulo 12 (ispovijedi)

Noć je pala. Anny je bila u sobi. Osjetila je neopisivu želju za jesti sendvič od piletine.
Već nekoliko godina nije večeravala,popila bi samo čašu mlijeka ili pojela malo voća. Izgubila je tu naviku jer kada bi se obitelj okupila za večerom,uvijek bi izbila neka svađa koja bi završavala tako da joj izazove mučninu.

Ali sada se osjećala gladnom,i bila je odlučna opet stvoriti naviku večeravanja,sada je jela za dvoje.

Ucker je ušao u sobu bez kucanja,uzbuđen.

Anny: što je?

Ucker: Anny,daj reci mi!

Anny: što želiš da ti kažem?

Ucker: ti znaš da je bila Dulce! Zašto me lažeš?

Anny: ne lažem te,istina je...vjerujem da si...

Anny nije mogla nastaviti svoju rečenicu jer joj se odjednom veoma zavrtjelo. Ucker ju je zadržao prije nego što je pala..

Ucker(zabrinut): Anny,što ti je??

Anny(pokušavajući stati na noge): ništa,ne brini se...već je prošlo

Uckera(noseći je do kreveta): legni...želiš vode?

Anny(uzimajući ruku svog rođaka): Ne. Želim da ostaneš sa mnom...prošlo je mnogo otkad si bio ovakav...

Ucker joj je poklonio sramežljivi smješak,na kojeg je ona odgovorila na isti način.

Ucker(izbjegavajući temu): želiš nešto pojesti?

Anny(uzbuđena): da. Jedan sendvič od piletine,sa salatom,rajčicama,puno majoneze...i krastavcima!!!!

Ucker(začuđen): još nešto?

Anny: da,jedan sok od naranče,i neki desert.

Ucker(ustajući): ok

Ucker se približio vratima, Anny se digla i pratila ga.

Anny: čekaj,bolje da idem s tobom. ..ne želim da zaboraviš nešto...

Ucker(smijući se): luda si!

Anny(lagano ga je udrila): oyeme,zaboravni..poštuj svoju rodicu..

Ucker: ok,ok..oprosti.

Oboje su sišli do kuhinje kako bi napravili brzu i veoma specijalnu večeru,prošlo je već mnogo vremena otkad su dijelili tako bratski trenutak.
Prošlost je počela liječiti rane, život je učinio da sazriju i ta bratska ljubav koju su uvijek imali,učinila ih je da oproste.
Nisu bile potrebne riječi, Ucker joj je oprostio..više se nije osjećala sama u toj kući,opet je pronašla neizmjernu podršku svog brata iz duše.

Capitulo 13 (ispovijedi, drugi dio)

Ucker i Anny su mirno večeravali u kuhinji.

Ucker je promatrao Anny,zamišljen.

Ucker: Anny,osjećaš li se dobro? Primjećujem da si malo blijeda...

Anny: dobro sam,to je normalno( nervozna). Htjela sam reći...

Ucker(prekidajući je): htjela si reći što si rekla... zašto je normalno?

Anny: (nervozna,jecajući): dosta Ucker!! Ne želim pričati o tome!!

Ucker(uplašen): Anny,bolesna si?? Imaš nešto??!! (uzimajući je za ruke)- Vjeruj mi.

Anny(na koncu suza): Ucker,ja...ja sam trudna...

Ucker(šokiran): što???!!! Ponchovo je?

Anny(spustila je pogled i prasnula u plač)

Ucker(približio joj se i zagrlio je): smiri se Anny,ne plači..sve će biti u redu...

Anny se čvrsto privila uz svog rođaka. Znala je da dolaze teška vremena,ali s Uckerovom podrškom,sve će biti mnogo jednostavnije.

U nekoliko sati, Ucker ju je pokušao utješiti.
Vratili su se u Annynu sobu.
Ucker ju je obavio i poljubio u čelo, čineći da osjeti da nije sama.

Ucker: idem spavati. Sutra moram ići u tvrku.

Anny(ironično): u tvrku,naravno...

Ucker: Anny,shvati..djed me treba,loše je..

Anny: nee,Leon Uckermann je samo jedan iskorištvač. Iskorištava tvoju bol da bi dobio ono što je oduvijek htio, da ostaneš na čelu tvrke.

Ucker: ne Anny. On je loše i (paralizirao se vidjevši jednu Dulcinu forografiju)

Anny(primjetila je,tužno): nedostaje ti, istina?

Ucker(tužno): veoma. Što misliš zašto je to napravila?

Anny: o ćemu govoriš?

Ucker: zašto se pravi da je Roberta?

Anny(nervozna): Ucker,dosta s time. Rekla sam ti da griješiš.

Ucker: bolje da idem spavati.. odmori se( dao je još jedan poljubac Anny i izašao iz sobe)

Anny(uzdišući): ayyy rođače...ne znam zašto to radim,ali kunem ti se da ću provjeriti..

Capitulo 14 ( tuga )

May nije mogla zaspati. Samo je plakala u tišini. Ustala se, upalila radio i počela raditi vježbe.

Počela je s preskakanjem užeta

IZMEĐU TOLIKO POGLEDA,TRAŽIM U SLIJEPOME LJUBAV
NEKOGA TKO ME BEZ RIJEČI,ČINI DA SE OSJEĆAM PRINCEZOM
ŽELIM ŽIVJETI MOJ ŽIVOT UVIJEK S OTVORENIM SRCEM
NAĆI NEKAKVI IZLAZ I OSTAVITI IZA SEBE STRAH

Nastavila je s trbušnjacima

I PROLAZE DANI, I PROLAZE NOĆI
JEDAN ZA DRUGIM ,MILIJUN NA SAT
I PROLAZE DANI, I PROLAZE NOĆI
JEDAN ZA DRUGIM,MILIJUN NA SAT
MILIJUN,MILIJUN NA SAT
MILIJUN,MILIJUN NA SAT

Brzo se digla s poda, te izvadila jednu torbu punu čipsa i jednu kutiju čokolade te počela naglo jesti.

TOLIKO JE MISLI U MOJOJ GLAVI
I JOŠ UVIJEK U TIŠINI,NE PRONALAZIM ODGOVORE
U OVOJ HLADNOJ NOĆI TREBAM JEDAN ZAGRLJAJ
I PREOMIJENILA ME BULIMIJA I BOLI ME TOLIKA ZBUNJENOST

Brzo je otrčala do kupaonice,smjestila se poviše zahodske školjke i počela povraćati..

ISPOD KREVETA SAM STAVILA KOVČEG
AKO ODLUČIM POTRAŽITI SVOJU NEOVISNOST
PONEKAD POMISLIM DA JE BOLJE OSTAVITI ME DALEKO
OSTAVITI MOJOJ MAJCI JEDNU PORUKU NA OGLEDALU

Kasnije je oprala lice i pala ispred vrata kupaonice, nekontrolirano plačući...

Dok za to vrijeme u Dulcinom stanu...

Dul je očajno trčala za Uckerom. Koliko god ga je zvala i vikala,on je nije htio vidjeti.

Dul(plačući): Ucker,čekaj. Molim te, ne idi...

Ucker je nastavio trčati,ali iznenada je prestao,uplašen. Dul se približila, i otkrila Robertu ispred Uckera ,uperenu s pištoljem prema njemu.

Roberta(bez da je držati pištolj uperen prema Uckeru,promatala je Dul,sarkastična):
Ponekad stvari nisu kako se čine,sestrice. Šteta što nisi na vrijeme primjetila.
(opet je promatrala Uckera, i pucala prema njemu)

Dul je očajna potrčala prema Uckeru.

Dul(gušeći se u plaču): Ucker,ljubavi... nemoj umrijeti,molim te...ne ostavljaj me,ne ostavljaj me...ne ostavljaj me...

Ne ostavljaj me...

Dul(otvorila je oči s puno suza): ne ostavljaj me!!! (reagirala je vidjevši da umjesto Uckera grli jedan pokrivač) -Bože ne!! Dul,još ga uvijek voliš..(zagrlila je pokrivač,neutješno plačući)

Capitulo 15 (posjet)

Dul se probudila veoma rano. Nakon noćne more koju je imala u zoru,nije više nikako mogla zaspati.

Otuširala se te na izasku iz kupaonice...

Esther: gospođice Roberta, traži Vas jedna gospođica. Čeka Vas u dnevnom boravku.

Dul: tko je?

Esther: rekla mi je da je Vaša stara prijateljica (tiho,u tajnosti) – dobro,zapravo je rekla da je Robertina stara prijateljica.

Dul: ne može biti,ne poznajem nijednu Robertinu prijteljicu.

Esther: onda bi bilo bolje da se opustite,i prerušite.

Dul: imaš pravo.

Dul je izašla prema sali i iznenadila se kada se našla licem u lice s Anny.

Dul(nervozna): što radiš ovdje?

Anny(pomalo ljuta): oprosti na smetnji,ostat ću samo nekoliko minuta.

Dul(glumeći): uistinu ne razumijem zašto si došla..

Anny: došla sam te pitati nešto što me veoma intrigira(zanima,smeta): ispričaj mi molim te kako je umrla Roberta? I koji vrag te spopao da se praviš da si ona?

Dul se paralizirala. Anny ju je otkrila. Pokušala se oporaviti od prvotnog šoka.

Dul: o čemu dovraga pričaš?

Anny: poreći ćeš. Nemoj se ni truditi,jer veoma dobro znam da si ti Dulce Maria. Sama sam htjela znati jesi li sposobna nijekati mi u lice. I vidim da si postala tako ohola da si sposobna na sve... (plačući ljutita) imaš li ti ideje što si nam napravila? Znaš li koliko smo patili i koliko puta smo te oplakivali kroz ovu godinu? Imaš li pojma o boli koju si uzrokovala svima koji su te voljeli? I Ucker? Kako si kvragu mogla napraviti to Uckeru? On te volio više od ičega (vičući i plačući)

Dulce(ljuta,plačući): to je laž!!! (vičući,plačući) Christopher je jedan beep!!! Jedno smeće,on me nikada nije volio!!!!

Anny(plačući i vikajući): kako možeš reći takvu glupost??!! Ti si jedna glupača!! Znaš li što je išao napraviti to popodne kada smo te našli?? Htio te zaprositi!!!

Dulce(plačući): naravno da ne vjerujem,sve je to bio dio njegovog plana...

Anny: jesi li luda???!! Ne znaš što govoriš! Znaš li što je napravio moj rođak kad je saznao da si mrtva? Pokušao se ubiti.

Dul se paralizirala,nije mogla vjerovati u to što je čula.

Dul(nervozna): to je laž!!

Anny: laž?! Provjeri i vidjet ćeš da govorim istinu. Moj rođak se pokušao ubiti 3 puta zbog tebe. Na sreću, nikad nije uspio ,iako je zadnji put bio veoma blizu(ljuta)- i ispada da se gospođica igrala skrivača. Ne mogu vjerovati da si napravila ovo...reci mi nešto,ne? Daj mi bilo kakvo objašnjenje.

Dul: neman što objasniti,ti ne razumiješ.

Anny: naravno da ne razumijem... (opet plačući) ne mogu vjerovati da si me varala kroz sve ovo vrijeme.. ti si jedno obično smeće Dulce Maria.

Anny je izašla iz stana uzrujana.
Dul se pustila pasti niz stolicu izgubljena,dekoncentrirana.

Njezina najbolja prijateljica ju je otkrila. Znala je da njena tajna o identitetu neće izaći na vidjelo, Anny je nikad ne bi izdala.

Nije mogla prestati misliti na te riječi. Nije mogla biti istina... ako je Ucker bio taj koji je ubio „navodnu“ Dul zašto si je pokušao oduzeti život?

Bila je potopljena morem pitanja, jednima bez odgovora,drugima s istinom u rukama.

Capitulo 16 ( istina )

Nakon te posjete,Dul je odlučila ne otići u tvrtku.
Oprostila se od Esther i Tomasa,koji su otišli u šetnju do trga.
Pripremila je šalicu čaja,uzela laptop u ruke i otišla na tražilicu „Yahoo“

Na tražilici je upisala Christopher Uckermann te počela čitati rezultate.

Dul: ..da vidimo..Časopis Clarin..pisano 20. kolovoza 2006. godine:

Nakon što smo se dan nakon jučer upoznali s vješću ubojstva Dulce Marie Espinoze,kćeri
poznatog poduzetnika Espinoze, ovo popodne izvori bliski obitelji Uckermann potvrdili su da je Christopher Uckermann, unuk magnata Leona Uckermanna i dečko nesrećene, pokušao si oduzeti život. Izgleda, da je mladić progutao veliku količinu tableta za smirenje pomiješanu zajedno s wiskijem. Na sreću, našli su ga na vrijeme i uspijeli stabilizirati,ali još uvijek strepe da će si mladić opet pokušati oduzeti život.
Ova tužna vijest je bila veliki udarac za poduzetnika Leona Uckermann i za cijelu njegovu obitelj. Je li ovo početak kraja“ kraljestva“ Uckermann?

Dul je počela plakati. Nije mogla vjerovati što čita. Odabrala je novu stranicu i nastavila svoju potragu.

Časopis „La Nacion“ bilježeno 11. rujna 2006.

Dinastija Uckermann se ponovo umiješala u veliki skandal. Kako se čini,jučer oko 16 sati, Christopher Uckermann, unuk poznatog poduzetnika Leona Uckermanna, si je opet pokušao oduzeti život. Prema izvorima bliskim obitelji, mladić je nađen u stanu svoje djevojke-koja je ubijena prije mjesec dana. U samoći stana ,mladić se pokušao objesiti sa plahtama. Ali na sreću,bio je sprječen od strane svoje majke,koja kada ga je našla u toj situaciji, su trebali hospitalizirati zbog živčanog sloma. ( puna vijest na stranici 27.)

Dulce nije mogla disati. Osjetila je da se guši. Njeno srce je bilo slomljeno na tisuće komadića. Annyne riječi su bile istinite. Ucker se pokušao ubiti vjerujući da je ona mrtva. Onda,on ju je stvarno volio,više je želio smrt nego živjeti bez nje. Ali onda...Ucker nije ubio Robertu...njena sestra joj je lagala.

Onaj tko je sada osjetio čežnju za smrću je bila ona. Bila je toliko zaokupljena osvetom da nije razmislila o boli koju je prouzročila svojim voljenima.

Od tog popodnevlja je počela uništavati Uckera...i sada ispada da on nije bio autor tog ubojstva.

Nije mogla misliti...njena glava ju je počela boliti od tolikog pritiska.

Odlučila je udahnuti kako bi se oporavila i počela istraživati ovu sekundu... trebala je shvatiti zašto joj je Roberta lagala.. trebala je provjeriti što je imao Ucker s Leonovim poslovima..

Patricia--(noe je falila prije,a ja nisam obračala pažnju,stavila ju je pod mariana prije,tako nemojte se čudit,a sad ja ću nastavit patricia jer je i kasnije mišala opet ta dva imena,uglavnom uckerova majka)

Caitulo 17 ( istina )

Patricia je sjedila u vrtu ,uživajući u doručku i razgovarajući na telefon sa svojim sinom.

Patricia: Christopher ne budi takav! Prati me na zabavu. Dvostruke namjere. To kažeš zbog Ordonezove kćeri? Sine, rekla sam ti ako ne želiš da te neću siliti,al razmisli o zabavi, ok? I ja tebe volim,moj živote,bok! (poklopila je i teško uzdahnila)- Sine,mislim da je nikad nećeš zaboraviti.

Djevojka(služavka) se približila.

Služavka(sluškinja): Gospođo,traže Vas.

Patricia: tko je?

Služavka: poduzetnik Ferreira.

Patricia (uplašena): što on radi ovdje? (udahnula je)- u redu je,reci mu neka uđe.

Ferreira, jedan visoki čovjek,tanak,sijed i veoma elegantan približio se Patricii.
Ona ga je gledala ozbiljno. Usmjerila je pogled na te oči koje su je podsjećale na jedno biće koje je voljela najviše na svijetu.

Patricia: što radiš ovdje?

Ferreira: došao sam razgovarati s tobom.

Patricia: o čemu?

Ferreira: o našem sinu.

Patricia ga je ubijala pogledom,a zatim ostala u dugoj tišini.

Dok za to vrijeme u tvrtci...

Ucker je došao trčeći. Znao je ako zakasni njegov djed mu neće oprostiti,bio je to važan sastanak. Hodao je brzo kroz hodnike. Dok se ubrzo nije sudario licem u lice s Robertom, čineći da joj ispadnu svi papiri.

„Roberta“ ga je promatrala u tišini. Njeno srce je prijetilo izaći kroz usta. Nije mogla zaboraviti sve ono što je pročitala o njemu.

Ucker se iznenadio njenoj spokojnoj reakciji. Annyni komentari su činili da sumnja u Robertin identitet,ali upravo to je bio onaj pogled koji je činio da osjeti da je na njegovoj strani Dul.

Promatrao ju jedan trenutak. Njeno lice,njene oči,njena kosa...bila je savršena. Oduševljavala ga je ta tako elegantna i senzualzna odjeća koju je ona znala dobro nositi.

Dok ju je razmatrao mislio je na extremnu ljepotu njenoga tijela. Te noge(vražji pogled)
Opet se vratio promatrati njene noge, i njene oči su se napunile suzama.

Ucker(suzdržavajući jecaje): što je ovo?

Roberta(zbunjena): što?

Ucker(pokazujući na jedan ožiljak na njenoj nozi): ovo!!!

Roberta se paralizirala. Panika je ušla u nju. Nije reagirala. Ucker joj također nije dao vremena da reagira. Brzo ju je uzeo za ruku te se našao zajedno s njom u njegovom uredu.

Ucker(plačući): sada ćeš mi reći istinu...

IDENTIDADES

Sudbina je odlučila...

Igra je završila...

Istina samo što nije izašla na vidjelo...

Farsa može završiti...

Ljubav se može pretvoriti u mržnju...

Strah u pustošenje...

Zloća nema granice...

Mržnja će se pojaviti kako bi uništila ljubav...

Koja će od njih dvije uspjeti pobijediti?

Capitulo 18 ( odavanje )

Roberta je bila pritisnuta uza zid. Ucker ju je snažno držao. Iz njegovih očiju sijala je ljutnja, nesigurnost,strah i velika bol.

Ucker(suzdržavajući suze): hoćeš li mi objasniti što je ovo? (dirajući joj nogu na kojoj joj je bio ožiljak)

Roberta(nervozna): ne znam na što misliš...

Ucker: na ovaj ožiljak.

Roberta: to je jedan obični ožiljak.

Ucker(puštajući da mu padne nekoliko suza): i kako si ga dobila?

Roberta(uplašena i sa mokrim očima): ne sjećam se.

Ucker: ne sjećaš se?! Onda ću ti ja reći...

Flashback

U kući Uckermann,svi su slavili Christopherov 12. rođendan. Odlučili se se igrati skrivača(ne znam kako vi drugi kažete,valjda tako,mi kažemo kukala). May je bila zadužena da ih pronađe.

Ucker je brzo uzeo Dulcinu ruku te su otrčali do zimskog vrta.

Uckker(zatvorio je vrata): gotovo,ovdje nas neće naći.

Dul: i kako si tako siguran?

Ucker(pokazujući joj jedan kraj vrta): zbog ovoga.

Dul je podigla pogled i vidjela da su neka prozorska stakla koja su pokrivala krov napuknuta.

Dul: što se dogodilo krovu?

Chris: ne znamo,mislimo da ih je uništila jučerašnja oluja.

Dul: i zašto misliš da nas neće naći?

Chris: jer se May boji da ne padne na nju.

Dul: i ti ne?

Ucker(približavajući se prostoru gdje je napuknuti prozor): naravno da ne. Ja sam sad jedan muškarac. I ti se bojiš?

Dul(nasmiješila se sramežljivo): ne,jer me ti čuvaš.
Oboje su se promatrali smiješući se,nervozni. Osjetili su milijun emocija koje su htjeli podijeliti.

Ucker: Dul,doveo sam te ovdje da te nešto pitam.

Dul: što?

Ucker: želiš lii biti moja cura?

Dul(zarumenjela se,promatrala je cijelo mjesto. Stala je pored Chrisa, i toplina njezinih očiju je ugledala strah. Brzo se se bacila na njega i gurnula ga ispod stola.

Baš u taj trenutak,kristalni prozor se razbio u komadiće padajući na njih.

Chris(uzdahnuo je s olakšanjem): spasili smo se. Na sreću došli smo ovdje ispod na vrijeme. (nasmijao se) – koje reflekse imaš,ehh Dul..Dul??

Dul ga je promatrala plačući u tišini, Chris ju je gledao nervozan i prestavljen otkrivši da je Dulcina noga bila prekrivena krvlju.

Fin de Flashback

Ucker(gušeći se u plaču): sada se sjećaš?

Dul je i dalje bila u tišini,samo je mogla plakati.

Ucker(plačući,počeo ju je tresti): odgovori mi!!!! (ljut,plačljiv) je li se sada sjećaš??!!

Capitulo 19 ( priča ) prvi dio

Dul je drhtila. Ucker ju je netremice promatrao,bez da je prestao plakati.

Uckerov mobitel je zazvonio,izvlačeći ga grubo iz njegovih misli. Dul je iskoristila priliku te je prestavljena izašla iz tvrtke. Trčala je na ulicu,uzela taxi te se uputila prema svojoj kući.

Ucker je izgasio mobitel,ušao u taxi i pratio ju.

15 minuta poslije, Dul je došla u svoj stan.

Esther je uspavljivala Tomia.

Esther: Dul, kako si rano..(prestrašena) – kćeri,što ti je? Zašto tako plačeš?

Dul(plačući): ostavi me samu Esther,molim te...trebam biti sama.

Esther: ne..molim te reci mi što ti je bilo?

Dul: nije ništa,dobro sam. Samo...(uzdišući) se trebam smiriti. Ti ne želiš ići posjetiti svoju sestru? Idi mirna..

Esther: ali...

Dul: molim te.

Esther ju je gledala u tišini. Nikad ju nije vidjela takvu. Pokušala se smiriti.

Esther: dobro. Ići ću,ali ću se vratiti večeras.

Dul je potvrdila glavom.

Esther: želiš da povedem i Tomija? Tako ćeš se moći odmoriti.

Dul: bila bi ti zahvalna.

Esther je uzela Tomijeve stvari,uzela bebu i izašla iz stana.

Dok za to vrijeme...

Pokušavajući suzdržati suze, Ucker je pitao portira za Robertu. Ušao je u zgradu i otrčao do lifta(dizala). Nije mogao vjerovati da je ona živa. Nije mogao shvatiti kako je bila sposobna nanijeti mu toliku bol. Bol je bila nepodnošljiva. Taj trenutak kada su se vrata dizala otvorila..i Ucker nije mogao suzdržati jedan veliki osmjeh na licu vidjevši tu sliku pred sobom.

Jedna gospođa,nešto starija nosila je u svom naručju jednog dječačića od 6 mjeseci,koji mu se veselo smijao.

Jedan čudan osjećaj ga je prožimao pokraj te bebe koja ga je nastavila sretno promatrati.

Gospođa je izašla na ulicu, i Ucker nije mogao izbjeći pratiti ih pogledom sve do auta koji ih je čekao,tada je izgubio pogled.

Duboko je udahnuo te se nastavio smješkati.

Na tom petom katu iste zgrade Dul je neutješno plakala. Pustila je malo glazbe kako bi se opustila, ali riječi pjesme joj i nisu baš pomagale.
Dok je slušala glazbu,sjetila se događaja s Uckerom. Razotkrio ju je i sada bi ju trebao mrziti više nego itko na svijetu.
Zvuk zvona ju je izvukao iz njenih misli.
Otvorila je vrata i...