IDENTIDADES (nadie es quien dicen ser)

Capitulo 20 ( priča ) drugi dio

Uckerov lik se pojavio pred njom. Iznenađena, makla se u stranu da bu ga pustila da prođe.
On je ušao u tišini, tužan,nervozan,očajan jer će otkriti motiv tolike boli.

Glazba je nastavila svirati,udaljena od napetosti koja se osjetila na ovom području.

VIDIŠ DA TE I DALJE MOGU TAKNUTI SA JEDNIM PRSTOM LJUBAVI
MOGU TE UČINITI DA DRHTIŠ KADA ČUJEŠ MOJ GLAS
NIJE SVE IZGUBLJENO AKO MOJA VATRA OPEČE TVOJU KOŽU
KADA KAŽEM TVOJE IME

Oboje su se promatrali u tišini. Imali su si toliko toga za reći. Toliko pronađenih emocija i osjećaja.
Ucker je razbio tišinu.
Ucker( jecajući): zašto?

Dul ga je promatrala jednu sekundu više,pokušavala je pronaći tu mirnoću koju je samo pronalazila u očima svoje ljubavi.

ZNAM DA NIJE SVE ZAVRŠILO,LJUBAVI JOŠ IMA
OVO NIJE ZAVRŠILO, TI ME GLEDAŠ SKORO KAO I JUČER
IMAŠ TOLIKO MOĆI ŠTO OSJEĆAM
VIDIŠ DA JE NAŠE VJEČNO

Dul(plačući): reći ću ti,ali mi moraš obećati da me nećeš prekidati sve dok ne završim...

Ucker je samo potvrdio s glavom. Osjetio je da ako izgovori samo jednu riječ,završit će nekontrolirano plačući.

JA TE MOGU VOLJETI
PUSTI DA TE ODVEDEM
VIDIŠ DA JE MOJA LJUBAV TVOJA LJUBAV
DA JE TVOJA ODSUTNOST BOL
DA JE GORČINA ZNATI DA TE NEMA,AKO ODEŠ
I NE VRATIŠ SE VIŠE NIKAD
DA TE I DALJE MOGU VODITI
MOJA KOŽA S TVOJOM KOŽOM STRASTI
DA SE JOŠ MOŽE SPASITI TA ILUZIJA
DA SE MOGU VRATITI DISATI U TVOJE SRCE

Dan na koji je Dulce,pardon,Dan na koji je Roberta umrla bio je najgori u mom životu.
Jer sam otkrila da sam živila u jednoj velikoj laži ( duboko je udahnula i počela pričati )- taj dan, Roberta je došla reći mi jednu važnu tajnu...jedan plan koji bi nas ostavio na ulici.

Ucker(iznenađen): što??!!

Dulce: kako se čini netko nam je planirao oduzeti naš dio tvrtke na najniži način na svijetu. (duboko ga gledajući)

Ucker: kako?
Dulce(ironično): sigurno ne znaš,istina?

VIDIŠ DA SE SJEĆAM SVAKOG DETALJA SA TEBE
DA JE MOJ JEDINI SAN UČINITI TE SRETNOM
DA NIJE VAŽNO ŠTO SE DOGODILO
NIJE VAŽNA BOL AKO SI DANAS UZ MENE

Ucker(zbunjen): trebao bi znati?

Dul se paralizirala. Počela je sumnjati u sve. Ako je njena sestra bila sposobna okriviti Uckera ćak i na zadnjem trenutku svog života. Ako je bila sposobna reći izmišljotinu da je Chris ispalio taj metak,i da ju je zamijenio s njom. Zašto nije bila sposobna izmisliti da ju je on zamolio za brak da bi je na kraju izbacio na ulicu?

Chris ju je izvukao iz njenih misli

Ucker: pitao sam te nešto. Zašto bi trebao znati?

Dul: sjedni. Imam ti puno toga za reći.

Bez da je rekla tko su krivci,počela mu je govoriti sve što joj je rekla njena sestra,dokaze koje je imala protiv određene osobe, te da je ubojica zamijenio Robertu s njom.
Ucker ju je u nevjerici slušao,nije mogao vjerovati svojim ušima.

Capitulo 21 ( priča ) treći dio

Dul je završila svoju priču sa suzama. Ucker je nastavio šutjeti.

Dulce: Ucker,reci mi nešto,molim te

Ucker(plačući): zašto mi nisi rekla? Zašto mi nisi vjerovala? Ja bi te uvijek čuvao.

Dul se počela tresti,bila je sigurna da će ovo biti prvo Uckerovo pitanje.

Ucker(nestrpljiv): odgovori mi!! Zašto mi nisi rekla?

Dul(plačući,nervozna): jer je sve upučivalo na to da...(čvrsto je zatvorila oči kako bi suzdržala suze)..si krivac ti

Ucker je također drhtio,nije mogao vjerovati što je Dul upravo rekla. Osjetio je da mu puls slabi...nije mogao ispustiti ni glasa. Pokušao se povratiti te je odgovorio

Ucker: što si rekla?? Ti misliš da ja...da sam te ja htio ubiti?

Dul(plačući,pokušala mu se približiti): oprosti mi, Roberta mi je rekla...

Ucker(ljutito plačući): koji vrag me briga što ti je ona rekla? Ti me poznaješ,znaš kakav sam (bijesan) – ja sam te volio više od svog života!!! Želio sam se ubiti kada sam saznao da si... (plačući) mrzim te!!!!

Dul(plačući): ne govori mi to! Oprosti mi. Znam da sam ti puno naudila,ali bilo me veoma strah,nisam znala što raditi ni kome vjerovati.

Ucker: reci mi samo jednu stvar, i reci mi istinu. Vratila si se kako bi mi se osvetila?

Dul je spustila pogled,gušeći se u plaču.

Ucker(promatrao ju je,pun boli se uputio prema vratima)

Dul se pustila da padne,očajno plačući- oprosti mi...

Ucker se uputio prema vratima te se okrenuo vidjeti je. Ta žena bez koje nije našao smisao života ,bila je opet ispred njega. Bil je tako slaba,tako krhka, potpuno nezaštićena. Netko ju je htio ubiti. Bio je prestavljen pri pomisli na to. Ako je ta osoba pokušala već jedan put,bila je sposobna pokušati opet, i on neće biti u mogućnosti opet joj oprostiti.

Stao je uz nju,uzeo ju za lice i pun želje poljubio. Zatim ju je omotao u svoj zagrljaj,vračajući joj mir i donoseći joj opet svoju zaštitu.

Capitulo 22 ( Odluka)

Dva dana nakon tog otkrivenja,Ucker je ležao u svome krevetu. Pokuša je vratiti dušu na mjesto,ali bilo je nemoguće. Nije mogao prestati misliti na te ispovijesti koje su mu zauvijek promijenile život: Dul je živa,Leon je mafijaš,ili još gore ubojica. Ali najvažnije,što ga je označilo zauvijek:ima sina...sina sa ženom koju voli najviše na svijetu. Sjetivši se Tomasa tvrdoća njegovog lica bi se odmah promijenila,crtajući jedan široki osmijeh.

Taj dječak kojeg je imao pred sobom samo jednu sekundu,koji je ušao u lift,okrenuo mu je cijeli svijet. Sada nije postojalo ništa ni nitko važniji od njega.

Imao je njegove oči,njegovu boju kose i njezin osmjeh..Dul...Otkad mu je priznala svoju tajnu,Ucker se potpuno udaljio,molio ju je vremena da sam razmisli,da probavi sve te laži,da oprosti. Nikad je ne bi izdao,njezina tajna je bila sigurna s njime. Uvijek će je štititi,unatoč njegovoj prividnoj ravnodušnosti od onoga priznanja u njezinom stanu.

Izašao je iz sobe,ušao u auto i uputio se prema tvrtci. Upao je u ured bez da se najavio te ju netremice promatrao.

Ucker: upravo sam donio jednu odluku i ne želim raspravljati.

Dul ga je iznenađeno gledala,nije razumjela o čemu priča,ali uistinu ju je plašio.

Ucker(pokazuje): uzmi svoju torbu i idemo u tvoju kuću. Ne želim ovdje pričati.

Dul ga je opet promatrala zbunjeno. U drugoj prilici bi se opirala udarcima,ako bi joj dao naredbe. Ali nešto u Uckerovu pogledu ju je vodilo da učini točno ono što on zahtjeva. Uostalom,obožavala je imati ga blizu,makar i s tolikom prepotencijom.

5 minuta kasnije stigli su u stan. Esther ih je primila. Odmah ju je Dul uputila prema kuhinji i zamolila da ih ostavi same na nekoliko sati. Esther je to iskoristila da obavi svoje intimne poslove. Dul ju je otpratila do vrata ,vratila se u salu te se iznenadila ne našavši ga tamo.

Tomas je se igrao sa svojom bočicom,promatrajući osobu koja mu se upravo približava.On mu se smješio u tišinu s očima punim suza. Bio je prvi put da se nalazi ispred svoga sina,znajući da mu je to sin. Njegovo srce bilo je ispunjeno nepoznatim osjećajima. Gledao ga je tako nježno,tako krhko.

Dul hi je promatrala neko vrijeme.

Dul: Ovdje si...

Ucker(posramljen): Oprosti..nego počeo je plakati. Ispala mu je bočica.

Dulce: Ne trebaš mi davati objašnjenja,tvoj je sin.

Ucker(promatrao je nježno Tomasa): Pogledaj,zapao je.

Dul: Da. Obožava spavati,nalikuje na tebe.

Oboje su se nasmijali u tišini.

Ucker(opet ozbiljan): idemo u salu,moramo pričati...

Uputili su se prema sali,Ucker je počeo svoju priču, Dul ga je promatrala zbunjeno,ali i zadivljeno čuvši te riječi.

Dul:jei ti lud?! Ne možemo to napraviti...

Ucker(ozbiljan): Naravno da možemo..i hoćemo...

Capitulo 23 (osveta)

Tjedan dana nakon tog razgovora,Ucker i Dul su stavili točku na svoj plan.
Ucker je dnevno posjećivao Tomasa,ali je i dalje bio veoma hladan prema Dul. Volio ju je,osjećao je da je treba štititi,ali joj nije mogao oprostiti.

Jednu noć,u kući Uckermannovih...

Obitelj na okupu,svi osim Uckera,večeravali su u blagavaonici.

Ojećala se stresna atmosfera(klima) u prostoru.

Marcela i Mariana su se prepirale što je već bila navika.

Marcela: Mene draga to ne zanima...ali da je tvoj sin bio tako dobar na fakultetu,on bio bi Leonova desna ruka,a ne Ucker.

Mariana(smeta joj):Stvar je u tome što se Poncho mora posvetiti studiju,ima vremena za rad.. Usto mislim goriš od ljubomore,koliko znam tvoja draga kćerkica ćak ni ne radi u trvtci...

Marcela(bijesna):Može biti,ali bar ne postavljam razlike između nje i drugih. Christopher je uvijek bio tatin miljenik...i to je razlog zbog kojeg Alfonso ne radi u tvrtci,nema pristup njoj.

Anny: Dosta mama! (vidjevši Alfonsovu tugu) Ne petljaj njega u to!

Marcela: Ja nisam kriva(ironično Mariani): Možda si ti kriva,možda tvoj sin nije Uckermann kao Christopher!

Svi su je iznenađeno pogledali.

Mariana(ljutito): Kakve to gluposti govoriš?! Kako se usuđuješ spomenuti nešto tako?! Ja znam vrlo dobro tko je otac moje djece...ne kao ti,kćer za koju možda ni ne znaš tko joj je otac...

Marcela(viče): Ne petljaj se u moju kćer,upozoravam te!

Mariana(digla se,oholo) I kako ćeš me spriječiti?

Ucker ulazi,ljutito

Ucker: Što se događa?! Vaša vika se čuje sve do ulice! (promatrao je Anny koja je plakala u tišini) Anny što ti je? (bijesno prema svojoj majci i teti) Što ste joj napravile?!

Mariana: Ja nisam učinila ništa,tvoja teta se počela miješati u tvog brata i...

Ucker(smeta mu): Dosta mi vas je! Ova obitelj je jama zmija i korupcije!

Leon(zainteresirano) Zašto govoriš to?

Ucker(nervozno): To je način na koji se kaže (uzima Anny za ruku)Dođi Anny,idemo jesti vani. Ako ostaneš ovdje razbolit ćeš se samo dišući ovaj zrak.

Ucker i Anny su otišli.

Poncho(dižući se,smeta mu sve ovo):Izgubio sam apetit.Laku noć!

May(digla se za svojim bratom,zabrinuta):Čekaj me,idem sa tobom!
Oboje su otišli.

Mariana i Marcela su nastavile večerati u tišini,davajući si ubojite poglede.

Dok za to vrijeme ,u Dulcinoj kući...

Zvono je zazvonilo,Dul je otvorila vrata te se iznenadila vidjevši...

Ucker:Ok,vraćam se za nekoliko sati..

Ucker je izašao iz stana.

Anny:Još uvijek ste loše?

Dul(zagrlila je Anny plačući): Tvoj rođak me mrzi...

Anny(gladeći njenu kosu): Ne govori to,Ucker te voli. samo ga veoma boli. Doživio je puno snažnih osjećaja: saznao je da si živa,sve što je napravio Leon i da imate...(zaustavila se kratko uznemirena) Dulce Maria Espinoza želim upoznati svoga nećaka istog trena.

Dul(nasmijala joj se,brišući suze): I upoznat ćeš ga! Hajdemo u moju sobu...

Obje su ušle u Dulcinu sobu. Tomas je mirno spavao na krevetu svoje majke.

Anny(približila mu se,uzbuđena): Dul prekrasan je,isti je...

Dul(obeshrabljena): Ucker

Anny: vidjet ćeš da će se sve srediti. Iako mislim da je ono što će Ucker napraviti prava
ludost.

Dul(nasmijala se,osvetoljubivo): ali ja želim vidjeti lice tog idiota kada otkrije da je Ucker prodao svoje dionice Roberti Espinozi...i ovo je tek početak

Anny: Dul ne sviđa mi se slušati te da tako govoriš..Zaista ga želiš uništiti?

Dul(izvan granica kontrole): zezaš me? Taj čovjek je ubio moju majku,sestru,tvoju baku,htio nas je ostaviti u bankrotu i okriviti tvog rođaka za sve,i je il ti malo što je mene zamalo ubio? i ti me pitaš želim li ga uništiti? Umirem da ga vidim kako pati kao što sam patila ja ovu zadnju godinu. Taj tip nema morala.

Anny: Ali zaista misliš da ćeš biti sretna kada se osvetiš? Ja mislim da ćeš osjećati istu prazninu. Ništa neće vratiti tvog tata i Robertu. Ali imaš Tomasa i mog rođaka i računaj na dovoljne dokaze da ga smjestiš u zatvor.

Dul: I iskoristit ću ih,ali prije ću učiniti da pati kao što nikada u svome životu nije zamišljao. Pretvorit ću ga u štakora,učinit ću da se moleći povuće na koljenima i moli oprost.

Anny: nadam se da ti i Ucker nećete požaliti. Ne bih voljela da završite pretvorivši se u kopiju onoga kojeg najviše mrzite.

Dul(bolno): Anny ne govori to. Ja sam ista od prije i uvijek ću biti,ali ovo je nešto što dugujem svojoj obitelji,a i tvojoj. Shvaćaš li da je Ucker mogao biti mrtav zbog svega ovoga?
(plačući): Mogao se ubiti zbog Leonove krivnje i moje

Anny: Tvoje?!

Dul. Naravno. Pokušao se ubiti kada je mislio da ja sam mrtva(spuštajući pogled) Ne mogu ga kriviti što me mrzi...

Ucker je ušao u sobu.

Ucker: Oprostiite,otvorila mi je Esther. Donio sam pizzu. Anny zašto ne pomogneš Esther? Postavlja stol...

Anny: OK. (imitirajući bebin glas) Ali također si mi donio sladoled,istina?

Ucker: Naravno da jesam razmažena djevojčice,donio sam ti tvoj nadraži sladoled.

Anny: Hvala(dala je jedan poljubac u obraz svome rođaku i izašla iz sobe)

Ucker se približio krevetu i sjeo kraj Dul,grleći Tomasa

Ucker: Kako je samo lijep...

Dulce(obeshrabrljena): Da,savršen je.

Ucker(netremice ju je pogledao) Ono što si rekla nije istina...

Dulce(zbunjena): O čemu pričaš?

Ucker: Ono što si rekla Anny,ja te ne mrzim...

Dul(nasmijala se,uzbuđena) Zaista??

Ucker(obuhvatio ju je za lice): Ja te nikada ne bi mogao mrziti,samo si me mnogo povrijedila. Ali nemaš pojma koliko me sretnim čini što te vidim ispred sebe. Ova godina misleći da si mrtva bila mi je najgora u životu. I sada kada te imam po drugi put,ne znam kako reagirati,mislim da sam se ponio veoma sebično. Ali nikada više nemoj misliti da te mrzim,ja te volim više od svog života (približio ju je sebi i strasno poljubio)

Anny(ušla je opet u sobu): gotovo je...

Dul i Ucker su se posramljeno odvojili.

Anny: Oprostite,nisam znala...ja...oprostite...vi nastavite ehh..ponašajte se kao da nisam ušla(brže je izašla)

Dul(uzela je njegovu ruku,nasmijana): Idemo...

Oboje su se uputili prema blagavaonici i počeli večerati zajedno s Anny i Esther.

Kraj je veoma blizu...
Osveta dolazi...
tajni identiteti izlaze na svjetlost...
ljubav se ponovno rađa..
tajne će se upoznati ...
i sve će se promijeniti

IDENTIDADES

zadnje epizode

Capitulo 24 (Pomirdba) Prvi dio

Bilo je oko 3 ujutro i Dul nije mogla smiriti san jer je mislila stalno na Uckerov poljubac.
Okrenila se na drugu stranu kreveta i promatrala svoju najbolju prijateljicu kako mirno spava. Nježno je pomazila njezin trbuh. Nije mogla vjerovati da Anny čeka Ponchovo dijete.

Znala je da neće moći opet zaspati pa se zato odlučila dignuti te otiću u salu da ne probudi svoju prijateljicu.

Odlučno se uputila prema kuhinji kako bi si napravila čaj,ali Tomasov plač je učinio da promjeni smjer.

Ušla je tiho u sobu,nije htjela probuditi Uckera,koji je ostao spavati u sobi svojega sina.
Veoma se iznenadila našavši svog sina u rukama svog oca,koji ga je nježno njihao. Približila im se.
Tomas je nekontrolirano plakao.

Dul: čini se da trebaš pomoć

Ucker(očajan):Ne znam što mu je,čiste su mu pelene...

Dulce: Gladan je.

Ucker: Gladan? U ovoliko sati? (nasmijao se )-Onda mislim da trebam tvoju pomoć(predao joj je Tomasa)

Dul je sjela skupa sa svojim sinom na kauč koji je Ucker iskoristio kao krevet ovu noć,i počela mu davati jesti.
Ucker je sjeo kraj nje i promatrao je u tišini.

Malo po malo Tomas je opet zaspao. Dul ga je smjestila u koljevku i uputila se prema vratima. Taman kada je trebala izaći okrenula se i pogledala Uckera,koji ju je i dalje sjedeći promatrao. Vratila se i približila mu se te sjela kraj njega.

Dul: Mogu li te nešto pitati?

Ucker:Da,reci...

Dul: Sve što si mi danas rekao istina je?

Capitulo 25 (Pomirdba) Drugi dio

Dul: Sve što si mi danas rekao istina je?

Ucker(približio joj se smješkajući se): I što ti misliš?

Dul(nervozna): Ne znam..mislim da da...Ali ponekad mislim da je zato što želim da je istina,a u stvarnosti nije.. I da je dazapravo ne ...zapravo..

Ucker: Dul

Dul: Što?

Ucker: Poljubi me

Dul(iznenađena): Što?!

Ucker: Da me poljubiš!

Dul ga je promatrala šokirano,nemirno. Strahovala je da su te riječi samo produkt njene mašte. Ucker se nageo poviše nje i zbog njegovog snažnog pokreta oboje su pali na tepih. Dul je pala na njega.

Dul: Ozlijedio si se?

Ucker nije odgovorio.Samo ju je strasno poljubio. Ona je istog trena uzvratila poljubac.

Ucker(duboko je gledajući): Volim te.

Dul(plačući): I ja tebe volim.(uronila je svoju glavu u Uckerove prsi neutješno plačući)

Ucker(brišućii joj suze): Ne plači moja ljubavi.Mrzim vidjeti te kako plačeš. Dovoljno si patila kako bi nastavila plakati.

Dul(nasmijala mu se): Volim te

Ucker: I ja tebe volim.

Opet su se počeli slatko ljubiti. Polako se nježnost počela pretvarati u strast. Želja ih je potpuno preuzela. Proveli su previše vremena odvojeni...godinu dana bez poljubca,bez dodira,bez osjeta...

Znatiželjne Uckerove ruke su počela skidali odjeću s njegove voljene. Dul ga je nekontrolirano grlila. Stvorila je je dan put zagrljaja koji je počinjao od Uckerocih leđa i završavao na Uckerovoj stražnjici.
Oboje su drhtali svaki put kada bi ruke od jednoga prolazili tijelom drugoga.
Brzo,ona mu je skinila majicu i boxerice. Oboje su gorili od želje,krv im je ključala(gorila),njihova srca su ubrzano kucala. Dogodila se invazija stotine emocija.

Dvanaest mjeseci boli,mržnje i sumornosti su ostali u prošlosti od prvog trenutka kada su e njihove usne ujedinile.

Između poljubaca,zagrljaja i stotine obečanja,konzumirali su svoju ljubav opet...njihova tijela su opet postala jedno...njihova srca su se ujedinila...

Noći je dolazio kraj i jedna nova ljubavna priča se preporodila.

Capitulo 26 (vozač)

Zrake sunca su probijale kroz vilu Uckermannovih dok su Leon,Mariana,Poncho,May i Marcela doručkovali za stolom.
Tišina je vladala mjestom,stvarajući nepodnošljivu atmosferu. Svaki član obitelji je bio zaokupljen svojim vlastitim mislima.

Leo(misleći): Što se događa sa Ibanezom? Zašto me toliko hitno želi vidjeti?

Mrcela(meditirajući,promatrajući svog oca): Prokletniče! Misliš da moja kći nije dostajno da bude tvoja unuka nego drugi...

Poncho(zabrinut): Anny,moja ljubavi. Gdje si provela noć?

May(igrajući se sa svojim doručkom): Ni u snovima May. Samo možeš popiti sok,ovo ima previše kalorija.

Mariana(preplašena): Moram učinit nešto da začepim usta ovoj glupači.Nitko ne smije saznati da Poncho nije Uckermann.

Zvuk zvona ihje prekinuo iz misli.
Sobarica im se približila.

Sobarica: Oprostite.Došao je novi vozač gospođice Maite.

May(ustala se): Reci mu da dođe u dnevni boravak. (svojoj obitelji) Idem u agenciju.Bok!

May se približila dnevnom boravku te se susrela s jednim čovjekom koji je bi odjeven u crno,okrenut joj leđima.

May je zakašljala da bi je primjetio.

Maite: Ti si moj novi vozač,zar ne?

***: Upravo tako,gospođice.

May:ja sam Maite Uckermann.

***(približio joj se,lijepo,ljubeći njenu ruku): Drago mi je gospođice...Christian Chavez..na usluzi.

May(nasmiješila se): zadovoljstvo mi je...Idemo?

Chris: Naravno.

Oboje su krenuli prema garaži.

U idućim epizodama

Capitulo 27 (početak kraja)

Leon(hvatajući Uckera za košulju): Zašto si dovraga to napravio?!

Ucker(ravnodušno): Trebao sam novca,a i Roberta je veoma dobro platila za moje dionice.

Leon: Ako si trebao nova zašto nisi mee pita ili došao k meni?

Ucker(ironično): Jer sam trebao veću svotu novca,i jer sam se odlučio za najvećeg ponuđača.

Capitulo 28 ( laž )

Poncho(plačući): zašto mi nisi rekla? ja sam imao to pravo!

Anny(neutješno plačući): Jer sam znala da ćeš se ponijeti tako. Ne razumiješ da je tako bilo najbolje. Nitko ne smije znati da je tvoje.

Poncho: Ne možeš mi to raditi. Moj je sin (otišao je bijesan)

Capitulo 29(put)

Leoo(stežući Dul nasilno za vrat): Mrzim te! I kunem ti se da neće na ovome ostati!

Ibenez(nervozno): Gospodine,netko dol...

Leon(bijesan): Šuti glupane! (stiščući još više Dulce) -Ti si trebala biti mrtva.

Ucker(usmjerio Ibanezov pištolj prema njemu): Ili je puštaš ili umireš.

Leon(promatrao ga je s boli i zaprepašten): Ne mogu vjerovati...

Capitulo 30 (nesreća)

Poncho je zapanjeno trčao,jedan auto vozio je u suprotnom smjeru,punom brzinom.

Anny je trčala svim svojim snagama da bi ga makla s puta.

Auto je podiao Annyno krhko tijelo u zrak. Pala je na tlo oblivena krvlju.

Capitulo 27 (početak kraja)

Ucker je sjedio u svome uredu,misleći na svoje dvije velike ljubavi.
Nije prestajao misliti na Tomasa,na njegov osmjeh,njegove okice pune svijetla koje bi ga osvjetljavale kada bi ih samo pogledao.

Također je njegov um zauzimala Dulce. Trebao je naći način na koji će joj pokazati da je još uvijek voli na isti način,da joj je unatoč boli koju mu je sve ovo nanijelo oprostio i ostavio to u zaboravu. Sam ju je želio voljeti,čuvati i uništiti prokletnika koji mu je htio oduzeti zauvijek.

Iznenadan i brutalan ulazak Leona je učinio da padne s tog oblaka ravno u stvarnost.

Leon(ljut,bacio mu je jedan papir na stol): Možeš li mi reći što ovo znači?

Ucker(gledao je u papir i ozbiljno odgovorio): Ovo je ugovor koji sam potpisao sa Robertom u vezi mojih dionica.

Leon(bijesan): I to mi govoriš tako mirno? Prodao si svoje dionice i sada je većinski dioničar!

Ucker: Znam.

Leon(hvatajući Uckera za košulju): Zašto si dovraga to napravio?!

Ucker(ravnodušno): Trebao sam novca,a i Roberta je veoma dobro platila za moje dionice.

Leon: Ako si trebao nova zašto nisi mene pitao ili došao k meni?

Ucker(ironično): Jer sam trebao veću svotu novca,i jer sam se odlučio za najvećeg ponuđača.

Leon,bijesan bio je granici da ga udari,ali zatvorio je šaku i odmaknuo se od njega.

Ucker(pustio se da padne na naslonjač,zamišljen): Moram upozoriti Dul. Ovaj idiot neće ostati tek tako miran.

Uzeo je svoj mobitel i birao broj.

Ucker: Hola..Tko je?..ahh zdravo Esther,Christopher je,daj mi Du..Robertu molim...Nema je..Razumijem...molim te,ako te nazove reci joj da me hitno nazove...Kako je Tomi?(smješući se) Daj mu puno poljubaca od mene..adios...(poklopio je,nervozan) Gdje si ljubavi?

Dok za to vrijeme,na groblju...

Dul je očajno plakala nad "svojim" grobom. U tišini je pitala svoju sestru zašto je izmislila tu laž,zašto je učinila da misli da je Ucker ubojica. Toliko ju je mrzila da je bila spremna učiniti da pati čak i na svojoj samrti.

Nježno je pomilovala kamen gdje je ležalo beživotno Robertino tijelo,stajala je te promatrala još nekoliko minuti taj prostor koji je čuvao ostatke jedne od osoba koju ju voljela najviše na svijetu. Unatoč svemu nikad nije mogla prestala obožavati svoju sestru i znala je da iako će proći vrijeme nikada neće moći preboljeti njenu smrt.

Uputila se prema ulici i uzela taxi koji ju je vodio točno do tvrtke.

Capitulo 28 ( Laž )

Poncho je bio u klinici,čekajući svog prijatelja Claudia kako bi mogli otići na ručak. Već ga dugo vremena nije vidio,zbog čega su se i dogovorili da odu jesti zajedno.

Claudio je izašao iz svog ureda i jako zadrmao svog prijatelja.

Poncho: Završio si s pregledima?

Claudio: Da,radio sam ultrazvuk jednoj majci prvorodilji (nasmijao se)-Sada kad se sjetim,čudi me što je došla sama.

Poncho: Možda nema muža.

Claudio: Ti mi reci.

Poncho(nije shvatio): Ja?

Claudio:Da...(hvatajući se i udarajući za glavu)-Idiot sam,zaboravio sam ti reći tko je...

Poncho:Tko je?

Claudio(pokazujući na plavušu koja je izlazila iz ordinacije): Tvoaj rodica Anny.

Poncho i Anny su se iznenađeno promatrali. Anny se nije mogla maknuti. Poncho je otkrio njenu tajnu.

Poncho nije izlazio iz svoje zapanjenosti: Anny je trudna...Je li dijete njegovo?

Claudio(razbio je tišinu): Hej,što se dogodilo?

Poncho(bez da je skinuo oči s Anny): Posudiš nam svoj ured? Moram razgovarati s mojom rodicom...

Claudio(iznenađen): Naravno,idite...Čekam te u kantini..

Claudio se udaljio od njih,dok je Poncho uhvatio Anny za ruku sileći je da uđe u ured.

Poncho: Što ovo znači Anahi?

Anny(nervozna,počela je jecati): Poncho..ja...

Poncho(vičući): Ti si jedna lažljivica! Što namjeravaš,sakrivati mi to cijeli život?! M islila si otići u drugu država i nikada mi reći!

Anny: ne znam!! Molim te,shvati me!! Ovo mi nije nimalo lako! Ti i ja smo rođaci! Nitko ne zna još uvijek,osim (zašutjela je)

Poncho: Ucker?! Moj brat zna i nije mi rekao?!

Anny:Poncho smiri se..pusti me da ti objasnim...

Poncho(plačući): zašto mi nisi rekla? ja sam imao to pravo!

Anny(neutješno plačući): Jer sam znala da ćeš se ponijeti tako. Ne razumiješ da je tako bilo najbolje. Nitko ne smije znati da je tvoje.

Poncho: Ne možeš mi to raditi. Moj je sin. (otišao je bijesan)

Anny je duboko udahnula i potrčala za njime.

Capitulo 29 (Bijes)

Dul je ušla u svoj ured i počela pregledavati neka papire.

Leon je upao bijesan,praćen Ibanezom,koji ga je čekao ispred vrata.

Dul je zadrhtala vidjevši ga u tom stanju,i kako ne bi,kada je savršeno znala što je kadar učiniti. Opustila se,pokazujući jedan nevjerojatan spokoj.

Dul(ironično): Dobar dan Roberta. Mogu li ući? Veoma hvala.

Leon(bijesan): Ne budi cinična.

Dul: Ja sam cinična,ali nisam zaboravila što je odgoj i pristojnost (lažno se nasmiješila)-A sada, reci mi što ti treba?

Leon: prestani se praviti glupa i reci mi kako si postigla da ti moj unuk proda svoje dionice!

Dul(približuje se sarkastično i sa jednim podrugljivim osmjehom): Što želiš znati Leon? Jesam li mu se uvukla u krevet? hahaha...Nažalost,moram te razočarati,ali nisam...tvog unuka je još lakše izmanipulirati nego tebe...iako razlika između vas je što je on jedan inteligentan čovjek i zna kako uvjeriti...

Leon(gubeći strpljenje): I kako je on to uvjerio tebe?

Dul: tretirao me veoma dobro,bio je pristojan,kavalir(ozbiljna i ljuta) IMA ODGOJA!! (ponovno mu je poklonila jedan podrugljivi opsmjeh) -Sjeti se da je sada 60 posto dionica moje,i bez moga dopuštenja ne možeš ni promijeniti marku higijenskog papira koji se koristi u toaletima.

Leon(grabeći Dul za vrat nasilno): Mrzim te! i kunem ti se da neće na ovome ostati!

Ibenez(nervozno): Gospodine,netko dol...

Leon(bijesan): Šuti glupane! (stiščući još više Dulce) -Ti si trebala biti mrtva.

Ucker(usmjerio Ibanezov pištolj prema njemu): Ili je puštaš ili umireš.

Leon(promatrao ga je s boli i zaprepašten): Ne mogu vjerovati...

Ucker(bez da je maknuo pištolj): Kunem ti se ako je pustiš,raznjet ću ti glavu...

Dul(udaljila se od Leona i potrčala prema Uckeru,uzimajući mu pištolj): Ucker,spusti to...

Leon(bolno i ogorčeno Uckeru): Ti me ne poznaješ!

Ucker(bez da je spustio pogled): Naravno da da. Poznajem te savršeno.

Leon je izašao iz ureda i vidjevši Ibaneza kako se savija od boli na podu zahvaljujući udarcu koji mu je zadao Ucker kako bi mu oteo oružje,udario ga je kako kako bi iskalio svoj bijes i ljutnju.

U idućim epizodama

Capitulo 30 (nesreća)

Poncho je zapanjeno trčao,jedan auto vozio je u suprotnom smjeru,punom brzinom.

Anny je trčala svim svojim snagama da bi ga makla s puta.

Auto je podiao Annyno krhko tijelo u zrak. Pala je na tlo oblivena krvlju.

Capitulo 31 (Put)

****-Možeš li mi objasniti što radimo ovdje?

****(smješeći se): Mislim da nema puno stvari koje bi se mogle raditi u avionu...

****-Ne rugaj mi se i bolje...(u šoku) Što on radi ovdje?

****-Naš je počasni gost.

****(ne shvaća):O čemu govoriš?

****-Odmah odlazimo odavde

****-Što?!

Capitulo 32 (Priznanje)

Christian: Nije me briga i da ostanem bez posla,ali ne mislim Vas pustit dok ne kažete zašto to radite...

May(smješeći se bezobrazno): Zaljučao si me u mom autu,ali mi još uvijek govoriš "Vi"

Christia(smješeći se): Uvijek sam bi kavalir...

May(udahnula se i spustila pogled): Dobro,imaš pravo...Ponekad povraćam(pokrila je lice plačući)

Capitulo 30 (Nesreća)

Poncho je zapanjeno trčao,jedan auto vozio je u suprotnom smjeru,punom brzinom.

Anny je trčala svim svojim snagama da bi ga makla s puta.

Auto je podigao Annyno krhko tijelo u zrak. Pala je na tlo oblivena krvlju.

Auto se zaustavio.Vozač je istrčap iz auta u namjeri da pomogne.

Poncho joj se približio,prestravljen.Panika i bol su zavladali njime.

Žena njegovog života,nešto najljepše i najgore u njegovom životu,ležalo je na tlu teško ozlijeđeno,ne prestajući krvariti.
Dva bolničara iz klinike su potrčala zajedno s Claudiom i još jednom doktoricom kako bi pomogli Anny te je brzo uveli u kliniku da provjere njeno stanje.

U čekaonici,Poncho je očajno hodao s jednog kraja na drugi,pokušavajući zamisliti kako su njegova voljena i njegovo dijete.

Claudio ga je potapšao po ramenu kako bi mu pokazao svoju potporu.

Poncho(očajan): Kako je?! Zaboga reci mi kako je Anny,molim te?!

Clčaudio: Žao mi je Poncho,tvoja rodica na odjelu intezivne njege.

Poncho se odsjekao...Njegova krv kao da se zaledila u njegovim žilama...njegovo srce nije davalo znakove života...njegove ruke su se znojile...njegov puls se ubrzao...osjetio je da ne može disati...bio je zapanjen,zaslijepljen..i nije čuo više ništa,do se nije onesvijestio...

Capitulo 31 (Put)

**** Trčala je po cijelom mjestu,nervozna.Njene ruke su se znojile od nervoze,još nije razumjela zašto ju je zvao tamo...

Trčala je kako bi stigla na vrijeme na mjesto sastanka,gdje ga je našla naslonjenog na zid i s totalno opuštenim izrazom lica...
Prijepila se čvrsto za njega,grleći ga. Zaista se iznenadila ovom iznenadnom pozivu,mislila je da mu je onaj nesretnik nešto učinio...

****-Dobro si?

****(vedro)-Savršeno dobro...

****(udarajući ga pomalo ljutito): I kojeg vraga si me natjerao da dolazim tako hitno? Skoro sam umrla od straha...

****Trebao sam da dođeš brzo,oprosti,ali bio je jedini način...

****-Možeš li mi objasniti što radimo ovdje?

****(smješeći se): Mislim da nema puno stvari koje bi se mogle raditi u avionu...

****-Ne rugaj mi se i bolje...(u šoku) Što on radi ovdje?

****-Naš je počasni gost.

****(ne shvaća):O čemu govoriš?

****-Odmah odlazimo odavde

****-Što?!

Bez više oklijevanja,uzeo je njenu ruku i uputio se prema "njihovom počasnom gostu". Zajedno su ušli u taj avion koji će ih udaljiti iz tog pakla na jedan tjedan. Htio je uništiti tog idiota,ali nikad ne bi izložio opasnosti svoja najveća zlata da bi to postigao.

Nekoliko dana dalje od Leona smirit će stvari te jedan tjedan uživati u sreći prave obitelji.

Capitulo 32 (Priznanje)

May je ušla u auto i promatrala Chrisa, koji je veoma zadubljeno(koncentrirano) čitao novine.

May: Dobra dan!

Cris:(bez da je maknuo pogled s novina)-Dobar dan gospođice.

May:Što čitaš s toliko koncentracije?

Cris:Znaš li da u svijetu umire više od 1000 mladih žena na dan zbog bulimije.

May(počela je nervozno kašljati): Ne,nisam znala.

Cris(netremice je promatrajući): Znate što je bulimija,zar ne?

May:Naravno da znam.A sada kreni da ne zakasnim.

Cris(vozeći): Bulimija je jedna bolest koja zahvaća psihu,čineći da žene vidu jednu iskrivljenu sliku svog tijela. Zog koje nekontrolirano jelu pa kasnije povračaju,jer se osjećaju...

May(ljuta): Dosta Cristian,možemo li promijeniti temu,molim te?!

Cris:Zapravo,sada kada pitate (zaustavlja auto i zaključava vrata) -Ne,ne možemo promijeniti temu...

May:Cristian što radiš?

Cris:To isto se pitam i ja "što radi?"...Ima sve što jedna žena može poželjeti: ljepotu,bogastvo,slavu,muškarce koji umiru za Vama...Zašto si nanosite toliko boli?

May(spuštajući pogled):Ne znam o čemu govoriš...

Cristian: Nije me briga i da ostanem bez posla,ali ne mislim Vas pustit dok ne kažete zašto to radite...

May(smješeći se bezobrazno): Zaljučao si me u mom autu,ali mi još uvijek govoriš "Vi"

Cristian(smješeći se): Uvijek sam bio kavalir...

May(udahnula se i spustila pogled): Dobro,imaš pravo...Ponekad povraćam(pokrila je lice plačući)

Cris:Znao sam..

May:Ali ne toliko,mogu se kontrolirati...

Cris:Nitko ne se može kontrolirati.

May(ponovno je explodirala u plač)

Cris je izašao iz auta i sjeo ozada do nje,kako bi je jako zagrlio.May se povukla u jegovo krilo,osjećaju neku čudnu senzaciju potpuno joj nepoznatu.

Cris:Sve će biti u redu,kunem ti se.

May("lijepeći" se uz njega):Zagrli me jako Cris,ne puštaj me molim te.

Cris:Naravno da neću,nikad te neću pustiti.

Capitulo 33 (Odmor)

Nakon 2 sata leta,došli su na jedno mjesto okruženo planinama.
Izašli su iz aviona i u 15 sati došli na mjesto gdje će provesti cijeli tjedan.

Dul(zadivljena):Ovo mjesto je nevjerojatno...

Ucker je izašao iz auta i zagrlio je jednom rukom,kako je u drugoj držao Tomia.

Ucker:Da,nevjerojatno je...zato sam ovdje doveo dvije najnevjerojatnije osobe na svijetu(dao joj je jedan poljubac u čelo)

Dul:Ucker,ovo je ludost...I što ako Leon sazna da smo zajedno? Ti znaš što bi to značilo?
Usto, može otkriti Tomasa,a ja ne želim da on uopće i zna da naš sin postoji..jer ti se kunem da ako mu se približi ja bi bila sposobna...

Ucker(stavioa je lagano svoj prst na njene usne):Smiri se..On nema pojma da smo zajedno...Misli da sam otišao u Kanadu posjetiti svog prijatelja Marcosa ..i misli da si ti odsutna nekoliko dana...(smije se) možda čak i misli da te uspio zastrašiti... (ozbiljan)
A za Tomasa se ne brini. Leon ne zna za njega,a ako mu se pokuša približiti,kunem ti se da bi ga bi kadar ubiti.
(Opet ju je poljubio u čelo i uzeo za ruku):A sada uđimo..jedvačekam da vidiš hotel...

Dul(zaustavila ga je):Čekaj!

Ucker:Što je?

Dul:Volim te (strasno ga je poljubila)

Ucker(zatečen): wow..i ja tebe volim..Mislim da ću vas češće morati iznenaditi,idemo?

Dul:Idemo.

Njih troje je došlo u luksuznu hotelsku sobu.Bila je to jedna široka i osvjetljena soba.
Zidovi su bili bijele boje,dok su posteljina,zavjese i cjelokupna dekoracija bili pastelni.
U središtu sobe se nalazio jedan prekrasni ,bračni krevet te odma do njega jedna kolijevka koju je Ucker posebno tražio za svoga sina.
Ispred kreveta se nalazio ogromni prozor koji je vodio prema balkonu.
Dul se približila,otvorila prozorka vrata kako bi vidjela krajolik.

Ucker je ostavio Tomija u kolijevci,ionako je već bio u dubokom snu,te se približio svojoj voljenoj grleći je odzada.

Dul je imala izgubljen pogled u tome krajoliku.

Dul:Ljubavi,ovaj pogled je prekrasan!

Ucker(ljubeći joj vrat):Ne tako prekrasan kao ti.

Dul(nasmijala se):Mogu ti reći jednu tajnu?

Ucker:Volio bih.

Dul:Kada završi ova mora,kada Leon bude tamo gdje i treba biti i plati za sve što je učinio,svidjelo bi mi se otići iz grada i otići živjetina neko ovakvo mjesto..gdje se diše čisti zrak,gdje se svi ljudi poznaju i gdje nema zavisti i neprijateljstava.
ili da bar nisu tako extremna kao tamo gdje mi živimo...Ništa me ne bi više usrećilo nego živjeti u miru s tobom i našim sinom.

Ucker(uhvatio ju je za ramena i natjerao da se okrene kako bi gledala u njega): Patila si pun...više nego što sam zamišljao.Leon ti je mnogo naudio i ja nisam bio tu da te zaštitim.

Dul(nježno ga je grlila):Ne govori to,ja sam kriva što sam te udaljila od sbe.

Ucker(uhvatio ju je za lice i netremice promatrao):Kunem ti se našim Bogom da ćete ti i naš sin biti sretni i kada ova prokleta mora završi da ćemo živjeti na jednom ovakvom mjestu.

Dul:Zaista?

Ucker.Zaista.

Ucker ju je nježno poljubio i ponovno zagrlio. Oboje su ostali zajedno gledati taj krajolik,sve dok njihov sin nije odlučio da je vrijeme za jesti.

Capitulo 34 ( Odmor II )

Nakon ručka u restoranu frente a las cataratas(na znam šta znači),Ucker je iznajmio jedan brodić kako bi se provozao rijekom zajedno sa svojim obitelji.

Dul je bila pomalo nervozna,bojala se da Ucker ne napravi ono što je smjerao,ali je pogriješila.
Jedan sat su uživali na suncu i prekrasnom pogledu koje je nudilo mjesto.

Kada su se vratili na kopno odlučili su prošetati šumom. Ucker je nosio Tomija, koji se igrao s listom jednog stabla.

Dulce:Moram priznati da si me iznenadio.Nisam mislila da ćeš izdržati na brodu,i kada si ulazio u rijeku uplašila sam se.

Ucker:Kako malo povjerenja imaš u mene.

Dul(zagrila ga je snažno i nježno poljubila)

Ucker(iznenađen):I ovo?

Dul:Ti si jedina osoba na svijetu kojoj slijepo vjerujem.

Ucker ju je gledao u tišini te se nasmijao.

Dul:Čemu se smiješ?

Ucker:Nečega sam se sjetio.Ali reći ću ti kada se vatimo u hotel.Ogladnio sam.Idemo popiti negdje kavu?

Dul:Idemo,i ja sam ogladnjela (grleći Tomija) I ti ljubavi,gladan si?

Tomas se sretno smijao bez da se prestao držati za svoga tatu.

Nakon ukusna jela,obukli su svoje kupaće kostime te proveli neko vrijeme hotelskom bazenu.
Tomi je nosio svoju spasilačku opremicu (misli na rukavice,kolut) kako bi mogao uživati u vodi u naručju svojih roditelja.
Vrijeme je bilo lijepo,voda je drhtala,zrake sunca osvjetljavale su bazen koji je bio okružen brojnim barovima i restoranima.

Izležavali su se tamo do 7 sati navečer dok Tomi nije počeo pokazivati znakove gladi i sna.

Došli su u sobu,Dul je okupala svog sina,dala mu jesti te ga uspjela brzo uspavati,u čemu je najviše pomogao u umor.

Ucker(izlazeći iz kupaonice):Već je zaspao?

Dul(šapčući):Shh,upravo je zaspao.(približila mu se i poljubila ga)

Ucker ju je počeo grliti te ju je zategnuo(nezgodan glagol XD) uz svoje tijelo.

Dul(u iskušenju se radvojila)

Ucker:Što ti je?

Dul:Ti si jedan grijač,već si se uzbudio! Embarassed (pokazujući na njegovo međunožje)

Ucker(nestrpljiv):Ti si kriva!Ti me izluđuješ (približavajući joj se)

Dul(udaljila se): Stani! Ovo popodne kada si se smijao,obećao si mi da kada dođemo ovdje ćeš mi reći...Ovdje smo.

Ucker(štipa joj obraze):Kako si radoznala ispala ljubavi!

Dul:Reci mi!

Ucker(ozbiljan):Bolje sjednimo.

Oboje su sjeli na kraj kreveta.

Ucker(nostalgičan):Znaš,onaj dan kada sam saznao da su e ubili bio mi je najgori u životu...Ironično je što sam do znaačajnog trenutka tvoje smrti bio najsretniji čovjek na svijetu.

Dul(iznenađena):Doista?! Zašto?

Ucker(uzimajući je za ruku):Sjećaš se da smo tu večer trebali ići na večeru?

Dul(osjetiljiva):Naravno da se sjećam.

Ucker:Tu noć ja...

Dul:Ti što?

Ucker:htio sam te zaprositi.
Dul(iznenađena):Što? Zaista (plačući) Crying or Very sad

Ucker(brišući joj suze): Ljubavi,zašto plače
Dul:Zbog moje krivnje,najvažniji dan u našim životima,bio je najgori oboje.

Ucker(grleći je): Nebo moje,nemoj biti takva.Nisam ti rekao zbog toga.

Dul:Ne?

Ucker(smješkajući se):Ne. Rekao sam ti jer te nikada nisam mogao pitati i ne znam što bi mi odgovorila.

Dulce(nasmijala se): Očito je da bih prihvatila. Kad te volim više od svog života.

Ucker:Sigurna?

Dul:Najsigurnija.

Ucker(izvadio je jednu kutijicu iz svog džepa i otvorio je,otvarajući pogled na prsten svojoj voljenoj):Onda,hoćeš li se udati za mene?

Capitulo 35 ( Bol )

Prošlo je već 2 sata otkako su doktori i medicinske sestre ulazili i izlazili. U hodniku Poncho,Marcela,Patricia i Fernando su čekali vijesti o Any.

Marcella je nekontrolirano plakala.Ptricia ju je pokušala smiriti.Fernando je bezuspješno pokušao dobiti Uckera.

Leon je došao do njih.

Leon:Ikakva novost?

Fernando:Ne,sve je isto.

Leon:I Christopher?

Marcela(bijesna):Možeš li prestati misliti na Christophera koji prokleti put?! Tvoja unuka,MOJA kći umire,a ti samo misliš na njega!

Doktor:Tišina, molim vas,u klinici smo.

Marcela:Doktore,kako je moja kći?

Doktor:Loše je,al se oporavlja.

PonchO:I dijete?

Svi su ga pogledali otvorenih usta.

Doktro:Žao mi je,izgubila je dijete.

Poncho se pustio pasti na pod,plakajući u tišini.

Doktori:Učinili smo sve moguće kako bi je stabilizirali,sada ne ostaje ništa više osim čekati.Ispričavam se(udaljio se od njih)

Marcela:Beba? Moja kći je bila trudna...

Ptricia:Ja nisam znala da ima dečka.

Leon(bijesan):I nema ga! Sigurno niti ne zna tko je otac! Mislila je imati kopile!

Poncho se ustao bijesan prema njemu,uzimajući ga za košulju.

Poncho:Da više nikad nisi govorio tako o njoj!

Leon(pokušavajući se odvojiti):Pusti me!

Patricia:Sine,pusti svoga djeda,smiri se.

Poncho(bijesno Leonu):Zaista želiš znati tko je otac?!

Leon(rugajući se):Reći ćeš mi da znaš?!

Poncho:Naravno da znam(plačući bijesno) Ta beba je bila moja.

Svi:Što?!

Capitulo 36 ( Farsa )

Svi su ostali u zatečeni ovom tajnom:Any i Poncho zajedno?

Leon(bijesan): Oni su dva bolesnika,dva degenerika...nije ni loše što je ono kopile umrlo...

Svi su promatrali Leona,zgroženi. Jedan od njih se ustao kako bi ga udario. Na iznenađenje svih,to nije bio Poncho, koji je bio oduzet svim svojim bićem.

Fernando(bijesan):Kako se usuđuješ govoriti tako o mom unuku!? To je bilo nevino biće koje je takođier nosilo tvoju krv...
Leon(ironično):Naravno da je nosilo moju krv,i to s obje strane...

Poncho se pustio pasti na jedan prazan naslonjač,očajno plačući.
Marcela je sjela kraj njega te stavila svoju ruku na njegovo rame kako bi mu pokazala podršku.
Poncho se pokušao dignuti te je promotrio svoju obitelj. Samo se Leon loše ponašao prema njemu.Kako je to moguće? Niti jedna uvreda,ni jedno odbacivanje..nešto se loše događa...

Patricia,Marcela i Fernando su ostali u tišini,zabrinuti za Annyno zdravlje.

Patricia i Fernando su se promatrali u tišini,osječajući da je došao trenutak da prekinu tu farsu.Nikada nisu dali da se sazna ta tajna u koju su mnogi sumnjali,ali bol njihovog sina bila je prevelika cijena.

Poncho:Što vam je?Mislio sam...

Fernando:Sine,hajdemo u kafić,moramo razgovarati.

Poncho se uputio prema kantini,zajedno sa svojom majkom i ocem bez da je zamišljao da će mu se uskoro život zauvijek promijeniti.

Capitulo 37 ( Pedeset dana )

Pedeset dana je prošlo od nesreće u kojoj je Anny bila udarena.Pedeset dana u kojima su se njihovi životi promijenili zauvijek.

Pedeset dana u kojima je,dva puta na tjedan,May posjećivala centar za pomoć kako bi se oporavila od bulimije..i uvijek je išla u pratnji Chrisa..Taj čovjek je u njoj probudio vatru.

Pedeset dana u kojima je Poncho nesretno patio zbog istine koja je bila otkrivena ono popodne:Saznao je da mu Fernando nije pravi otac,ali nije ga bilo briga...Ljubav njegovog života je bila na granici života i smrti,njegovo dijete je umrlo...tolika nepravedna bol,toliko prolivenih suza...i sve zbog jedna glupe laži.

Pedeset dana u kojima je Ucker nastavio sa svojim planom da uništi Leona,okupirajući misli svojim poslovima i radom tvtke. Svaki put je bila sve bliže danu kada će potpuno propasti.
Zahvaljivao je Bogu što njegov otac ima jednu turističku tvrtku koja ničim nije bila povezana s njegovim djedom. Nasreću,Marcela je živjela od svoga posla slikarice,a njegovom majci nije nedostajalo ništa. Želio je vidjeti Leona u jadu,ali bilo je teško da ostatak obitelji ne plati za njegove pogreške. Skoro više nije niti spavao u svojoj kući,obožavao je provoditi noći uz svoju voljenu i svoga sina.Žudio je za tim da za stalno živi s njima,ali znao je da bi to značilo izložiti Dul i Tomija opasnosti pred Leonom.

Pedeset dana u kojima je Dul uživala vidjeti kako se Leonov očaj diže.
Pedeset dana u kojima je patila zbog Anny i u kojima je znala biti neizmjerno sretna što ima Uckera uza sebe..

Pedeset dana u kojima je Patricia tražila oprost svog sina,ali bezuspješno.

Pedeset dana u kojima je Marcella provela dan i noć uz svoju kći,uvijek praćena Patriciom..sudbina koja ih je uvijek razdvajala se sada pobrinula da ih spoji na najbolniji način.

Pedeset dana u kojima je Fernando bio uz Poncha i njegovu bol,u kojima je bio najbolji čuvać tajne njegove kćeri May, i svjedok misterioznog Uckerovog ponašanja. Tužno Annyno stanje je učinilo da shvati da nitko nema kupljen život te da ne mislim izgubiti ni jednu sekundu bez svoje djece. Želio je slušati ih ,poduprjeti te pratiti u svakom trenutku.

Pedeset dana u kojima se Annyni život vuelto grises(?). Duboka koma koja je prijetila ostaviti je u vegetativnom stanju cijeli život,bila je dijagnoza doktora.

Capítulo 38 ( Identitet )

Hodao je s jednog kraja na drugi nervozno. Vidljivo s znojio. Noge su mu se sresle kako već duže vrijeme nisu.
Njegova unutrašnja hladnoća je bila nepodnošljiva. Uzeo je 1, 2, 3 gutljaja viskija kako bi umirio svoju dušu,ali bezuspješno.

Osjećao je nemoć: Jedina osoba do koje mu je stvarno bilo stalo u životu,njegov budući nasljednik,uništavao ga je...osjećao je mržnju i Uckerov prijezir,i već je mjesec dana pokušavao otkriti motiv tog ponašanja.

Dao ga je pratiti već 40 dana kako bi saznao gdje ide i s kim se nalazi,ali bilo Christopher bi ih uvijek uspio prevariti.

Osjećao je bol: bio je u stanju tolerirati sve,sve osim odbijanja svog unuka.

Osjećao je strah:poslovi nisu dobro funkcionirali. Od kad je Ucker zanemario svoje obveze,poslovi nisu išli na bolje.

Sjetivši se nekoliko puta u kojima mu je unuk otvoreno pokazao svoju mržnju,suze su se počele pojavljivati na njegovom licu. Brzo ih sklonio i uzeo novi gutljaj kako bi se opustio.

Ibáñez je ušao blijed,nervozan,šokiran.

León:Što ti je? Saznao si nešto? (hvatajući ga nasilno za košulju) - G.ovori već jednom.

Ibáñez: (uspuhan) - Bilo bi bolje da sjednete.

León: (sjedajući) - Govori više.

Ibáñez: (predao mu je jednu fasciklu) - Ovdje se nalazi istina koju toliko tražite.

León je uzeo fasciklu,otvorio je i počeo čitati.Malo po malo,bijes,mržnja i strah su mu se reklektirali na licuSuze su opet počele otbarati novi put.

León: - Ne može biti...Roberta je...

Ibáñez: - Dulce María Espinoza. Živa je.

León je ostao u tišini nekoliko minuta.Trebao je posložiti svoje misli.Iza tog šoka je stao na noge te se približio Ibanezu poklanjajući mu jedan ironični i pobjednički osmjeh.

León: - Rugaju mi se, ona i Christopher.Sada će vidjeti tko se zadnji smije.

Ibáñez: - Što ćete napraviti gospodine?

León: (nasmijao se okrenuo leđima te otišao mirnim putem ) - Vidjet ćeš,vidjet ćeš...

Farsa je gotova...

Leonova pokvarenost će ubiti sve što mu je na putu...

Dulcin život visi na koncu...

Uckerova sudbina će se promijeniti zauvijek...

Anny će se probuditi?

Poncho će uspijeti oprostiti svojim roditeljima?

Što će se dogoditi između May i Chrisa?

IDENTIDADES

Capitulo 39 (Noć)

Noć je već pala i na šestom katu zgrade, u jednoj sobi dekoriranoj u plavo i crno, jedan dječak koji će uskoro napunit 8 mjeseci mirno je spavao. U sljedećoj sobi,dvije osobe su ležale na krevetu,ali ne baš i spavale.

Ucker je mazio tijelo svoje voljene sa svojim rukama.Nježno je dirao svaki dio tog tijela koje toliko voli. Ona se pustila voditi ljubavlju... Naježila je se na svaki Chrisov dodir, te je drhtala svaki put kada bi osjetila njegov usne na svojoj koži.

Ucker je usklađivao poljupce sa dodirima, i malo po malo počeo se spuštati sve dok nije došao do najintimnijeg mjesta svoje voljene.

Dul se počela savijati od zadovoljstva,puštajući se da doživi ugodan orgazam. Ucker je podigao pogled te joj se uzbuđeno nasmiješio.

Brzo,ona ga je počela mahnito ljubiti. Označila je jedan put poljubaca od njegova vrata,torza,trbuha te se zaustavila na onom dijelu tijela svog ljubljenog koji joj je toliko noći zadovoljstva dao .

Sada je Cris bio taj koji se uzbudio osječajući kontakt usana svoje voljene poviše njegova spolovila .Uzbuđen,opet je preuzeo kontrolu i zarobio njezina usta u jedan strastveni poljubac..

Slatko je ušao u njeno tijelo, te su zajedno započeli jedan strastven i živahan ples.

Malo po malo,povećali su ritam,bez da su priskočili najnježnije riječi i najperveznije koje su mogli zamisliti. Njihova tijela su bila vatreni plamen koji je nemoguće ugasiti. Njihova usta su se spojila u intezivne,vatrene,nježne i uzbuđene poljubce...želja je bila neopisiva, strast je samo rasla,ali do krajnosti ,što je zaista jedinstveno,bio je to taj osjećaj kojem su se oboje predavali u svakom poljupcu i u svakom pogledu: prava ljubav.

Nakon što su se bezobzirno voljeli,oboje su otputovali u raj zajedno, te ujedinjeni pali na krevet. Ucker ju je čvrsto okrenuo sa svojim rukama, i Dul je legla na njegova prsa nježno ga milujući.

Dul: - Volim te bebe

Ucker: - I ja tebe volim ljubavi.

Dul je zatvorila očiju pokazujući jedan ogroman osmjeh na svome licu.. On ju je promatrao još nekoliko minuta, i kasnije se ujedinio sa svojom voljenom u u jedan miran san.

Capitulo 40 (Romance)

Zrake sunca su se probijale kroz prozor pokazujući početak novog dana. Sunčeva svjetlost mu je smetala očima,što ga je natjeralo da se probudi.

Vidjevši se ležeći u tome krevetu,još uvijek gol i kraj žene svog života,nije mogao izbjeći pokazati jedan veliki smješak na svome licu. Toliko puna je sanjao da je ima u svome krilu,da će fomirati obitelj s njom, i sada dio tog sna je bila stvarnost, samo je još trebalo vidjeti Leona kako propada kako bi mogao započeti jedan miran i sretan život zajedno sa svojom ljubavi i svojim sinom.

Ona je nastavila spavati s ustima prema dolje. On je gladio sa svojim prstima gola leđa svoje voljene prisječajući se snažne noći koju su upravo doživjeli,sve dok ga glasan,ljuti plač njegovog sina nije vratio u stvarnost.

Brzo je navukao boxerice te se uputio prema Tomijevoj sobi. Približio se kolijevci,i tamo ga je pronašao,trljajući svoje okice boje meda,i promatrajući ga tužno.

Ucker: (noseći ga i brišući mu suze ) -Što ti je ljubavi? Gladan si? Želiš svoju bočicu?

Toma se uzbuđreno nasmijao. Njegov tata je shvatio motiv njegovog plača te mu pripremio ukusno,toplo mlijeko.

Ucker je ušao u kuhinju i sjeo svog sina u njegovo "dvorište"(one dječje,ograđene igračke).. Dok je njegov tata pripremao mlijeko,Tomi se zabavljao puzeći po dvorištu i igrajući se sa nekoliko igračaka koje je nalazio na putu.

Ucker je iskoristio diskrakciju svog sina i također napravio kavu. Dok se kava kuhala,uzeo je Tomija u svoje krilo i počeo mu davati bočicu.

Dul ih je promatrala s vrata, zamotana u svoj ogrtač.

Dul: - Dobro jutro moje ljubavi.

Ucker: - Zdravo ljubavi,Tomi vidi tko je došao.

Tomas je promatrao svoju mamu i počeo se smješkati, pokazujuči na na njeno krilo.

Ucker: (pružajuću ga Dul) - Brzo je popio mlijeko. Znači,bio je gladan.

Dul: - On je proždrljivac.

Dul je naslonila Tomasa na sebe i počela mu tuckati po leđima kako bi učinila da podrigne.

Tomas je ispustio jedan glasan zvuk,što je učinilo da njegovi roditelji prasnu od smijeha.

Dul: (svome sinu) - Mislim da više nisi tolika beba kako bi radio ovo,zar ne?

Tomi se samo smijao i dirao svoje lice.

Ucker: (Približio se i poljubio ju) - Mmmm, kako ukusan poljubac. Idem se otuširati inače ću zakasniti.

Dul: - Kada se nalaziš sa svojim ocem?

Ucker: - u 9. Ideš u tvrtku?

Dul: - Naravno. Ne želim propustiti Leonovo lice kada otkrije da mu je propao posao s japancima.

Ucker: (Grleći ju) - Zločesta si Dulce María. (smješkajući se) - Slikaj ga i za mene,može?

Dul: (smješkajući se) - I hoću.

Ucker joj je dao još jedan poljubac i jedan svome sinu te otišao prema kupaonici.

Dul: - Tomi, Znaš li da sam najsretnija žena na svijetu? Tvoj tata i ti ste najbolje što mi se dogodilo u životu. Volim te moja prekrasna bebo (nježno ga je poljubila).

Dok za to vrijeme ,u jednoj klnici...

Doctor: - May zaista ti želim čestitati. Doista puno napreduješ. Primjeti se da se želiš oporaviti i da ćeš to postići.

Cris:- Naravno da će to postićii,ona može to preproditi.

May je poklonila jedan osmjeh i jedan smireni pogled pun ljubavi prema Chrisu i doktor je to primjetio.

Doctor: - Ostavljam vas same, moram hitno pregledati jednog pacijenta. Doviđenja,i vidimo se u petak

May: - Naravno doktore.

Capitulo 41 (Savjet)

Ucker je došao na vrijeme u kafić. Fernando je sjedio za jednim stolom čekajući ga. Sjeo je do njega te nakon jednog toplog zagrljaja,naručio kavu.

Ucker: -Dobro tata,slušam te.

Fernando: - Sine,već nekoliko mjeseci se primjeti tvoja promjena,nervoza,agresivnost, i ne možeš sve to negirati. Brine me da ne radiš nešto čudno,nakon Dulcine smrti nisi više isti.

Ucker: - Tata,dobro sam,ne brini se.

Fernando: - Sine,veoma sam se brinuo za tebe,tako da sam odlučio istražiti.

Ucker: - O čemu pričaš?

Fernando: - Znam sve sine.

Ukcer: - Ne znam na što misliš.

Fernando: (udiše) - Ok, reći ću ti ja. Znam da si prije 2 mjeseca otputovao na jug i nisi otišao vidjeti svog prijatelja kako si nas uvjerio, također znam da si imao pratnju,znam da imam unuka koji je navršio 8 mjeseci prošli tjedan, i da ne zaboravim (dajući mu jednu torbu) ovo je za njega, i najvažnije,znam da je Roberta Espinoza umrla prije skoro dvije godine,i da je žena koja radi u tvrtci Dul.

Ucker je bio šokiran. Nije mogao vjerovati u ovo što je upravo čuo.

Fernando: - Smiri se sine,neću ti ništa predbacivati. Također znam zašto se Dul skriva, i razumijem tvoj način reagiranja.

Ucker: - Tata ja...trebao bi me mrziti zato jer želim uništiti tvog oca,istina?

Fernando: - Naravno da ne sine.Da je netko učinio toliko zla tvojoj majci,reagirao bi isto.

Ucker: - Tata...Leon je ubio baku.

Fernando: ("prosuo" je suze)-Znam. I zbog toga znam da je kadar učiniti sve,zato te želim zamoliti da prihvatiš ovo(predao mu je jednu aktovku).

Ucker: - Što je ovo?

Fernando: - tu je 100.000 dolara.Želim da odeš po svoju ženu i mog unuka i odeš veoma daleko odavde.

Ucker: - Tata (predajuću mu aktovku) - Volio bih,ali ne mogu prihvatiti.

Fernando: - Zašto?

Ucker: -Jer ne mogu otići odavde i ostaviti Leona na slobodi kao da nije bilo ništa.Ubio je moju baku,ubio je Dulcina oca i sestru,pokušao je ubiti ženu koju volim,uvesti me u svoje prljave poslove,on je jedan zločinac.

Fernando: - Sine shvati,molim te. León je ubojica. Već ti je dokazao da je sposoban na sve. Ako sam ja uspio otkriti sve ovo, zašto misliš da neće on? Imaš li ti zamisli na što je sve spreman ako otkrije da je Dul živa?

Ucker: - Neka se ni ne usudi približiti joj se, jer ti se kunem da bih ga ubio svojim vlastitim rukama.

Fernando: - Sine moraš otići,sada jedino što ti treba biti važno je da zaštitiš svoju ženu i obitelj koju si formirao s njome.Otiđite daleko,na mirno mjesto,smirujuće,gdje možete početi od nule.

Ucker: - Znaš, Dul također želi otići odavde kada sve ovo prođe.Ali nijedno od nas dvoje neće to učiniti dok ne vidi Leona iza rešetaka.Ali ti se kunem nakon što ovo sve prođe to ću napraviti,otići ću daleko s njom i mojim sinom,i oduševilo bi me da mama,May,Poncho i ti idete s nama. Čak im Marcela i Anny mogu doći (uzadnuo je nostalgično) -To bi bilo nejvjerojatno.

Fernando: - Da.Zaista bi bilo divno.

Capitulo 42 (Otmica)

Spustila se brzo. Esther je trebala napraviti neke poslove te se ona morala pobrinuti za Tomasa.

Mjesto je bilo mirno,zapravo previše mirno u 12 popodne.Dok je hodala prema svome autu osjećala je čudnu senzaciju,njeno srce je ubrzavalo,njene ruke u drhtale...čudna senzacija straha ju je obuzela,natjeravajući je da ubrza svoj korak.

Došla je do svog auta i olakšano izdahnula. Dogodio se taj trenutak kada ju je netko udrio u glavu uspjevajući je onesvijestiti te brzo povući u auto.

Ucker je bio nervozan.Ima već više od 2 sata da je Dul trebala doći u svoju kuću kako bi ostala s Tomasom,i nije došla.Zvao je ju je u tvrtku,na mobitel,provjeravao je da nije u klinici kod Anny.Ali ne. Nije joj bilo ni traga.

Nervozan,promatrao je svog sina,koji se igrao u svome dvorištu nevino,ne shvačajući zabrinutost svoga oca.

Pusl mu se ubrzavaosrce mu je brzo kucalo, boljelo ga je u prsima...osjećao je da se nešto loše dogodilo.Ali što je mogao napraviti? Nije mogao ostaviti Tomasa samog i izaći potražiti je. Također nije mogao nazvati svoju majku i zamolit je da pričuva unuka za kojeg ni ne zna da postoji.

Zvuk zvona ga je odmah prekinuo iz te dileme.

Otvorio je vrata i ostao iznenađen vidjevši taj lik pred sobom.

Ucker: - Što radiš ovdje? Kako znaš gdje sam?

****: -Pustit ćeš me da uđem?

Ucker: (još uvijek šokiran) - Da,uđi.

**** je ušao/la te se približio/la djetetu

****: (smješkajući se) - Znači,on je...

Ucker: - On je sin jednog prijatelja,čuvam ga jer...(reagirajući)- Ali ti,kako si stigao/la ovdje?

****: - Doktor mi je dao dobru vijest o mome napretku.Tako da sam odlučila nazvati tatu kako bi mu to osobno rekla.Rekao mi je da će biti u baru s tobom, ali da bi volio da se vidimo malo kasnije.Ali tvoja tvrdoglava sestra je odlučila svejedno doći kako bi obojicu obavijestila o tome.Došla sam rano ,otišla u wc,i kada sam silazila niza skale primjetila sam da ste sjeli za stol daleko od wc-a, za najudaljeniji stol u baru. Vidjela sam da ste veoma ozbiljni, tako umjesto da sam se približila,sakrila sam se iza stupa i slušala vas.

Ucker: - Što? (preplašen) - onda,znaš sve?

May: (tužno) - Da. (sarkastično) - Na kraju naš je djed napravio cijeli jedan paket iznenađenja. Baš je pravi dragulj (gledajuću Tomija nježno) - On je moj nećak?

Ucker: - Da.

May ga je uzela u svoje naručje i Tomi se odmah počeo smješkati.

Ucker: - Mislim da si mu dobro pala.

May: - Naravno da sam mu dobro pala,njegova sam teta i bit ću najpopustljivija,zar ne prekrasni?

Ucker: - May, Oprosti mi što ti nisam rekao,znaš ja...

May: -Trabao si štititi Dul i svog sina.. Shvaćam te,usto ni ja nisam bila potpuno iskrena prema tebi,I ja sam također imala svojih problema i sakrivala sam ih od tebe i Poncha.

Ucker: - O čemu pričaš?

May: - Već ću ti reći...I gdje je Dul?

Ucker: ((nervozan) - Dul!!!! May,trebaš mi učiniti uslugu.

May: -Reci.

Ucker: - Trbaš ostati s Tomasom na nekoliko sati.

May: (uzbuđena) - Zaista?

Ucker: - Da.Možeš mi učiniti tu uslugu?

May: (Grleći svog nećaka) -Naravno da mogu.Idi miran.

Ucker: (poljubio ju je) - Hvala. (poljubiop je i Tomija) -Ponašaj se lijepo bebo.

Ucker se približio vratima te se okrenuo prema svojoj sestri.

Ucker: - May, ne otvaraj nikome.

May: - Obećajem ti.

Ucker ih je opet promotrio te izašao iz stana.Trebao je pronaći Dul.Nije znao gdje da je počne trežiti,ali morao ju je naći.Osjećao je da je njegova voljena u opasnosti i trebao ju je spasiti na bilo koji način.Ušao je u auto bez da mu je još uvijek bilo jasno gdje će ići,stavio je svoju ruku u jedan ruksak koji je nosio,te izvadio revolver koji je brzo sakrio u svoju jaknu.

Sjetio se riječi svoga oca: "Ako sam ja uspio otkriti, zašto misliš da neće i Leon?

Ucker: (zaslijepljen) - Bolje bi ti bilo da ne stojiš iza ovoga Leone Uckermann inaće ću te morati ubiti.

Capítulo 43 (Kalvarija)

Suze su se pojavile na njegovom licu. Sama pomisao da bi taj nesretnik mogao nauditi njegovoj voljenoj dijelila mu je dušu,pucala kožu i oduzimala zrak .

Zvuk telefona ga je paralizirao.

Ucker: - Halo?...Tata (tužan) - Još uvijek ne znam ništa o njoj. Tata očajan sam,bojim se...ne, tražim je iako ne znam gdje da tražim...s May je,kasnije ću ti objasniti...ok, obavijesti me,molim te...Bok!

Poklopio je,ali istog trenutka telefon je opet zazvonio.

Ucker: - Halo?

****: - Zdravo.

Ucker: - Ti? Reci mi istog trenutka gdje si!

****: - Što je? Čemu tolika nervoza?

Ucker: - (pokušavajući se smiriti)- Ništa,ne obaziri se na mene. Reci mi,znaš li nešto o Roberti?

****: -Naravno da znam. Znam da je pokopana na groblju Cerro prije 19 mjeseci.

Ucker se paralizirao.

Ucker: (nervozan)-Što?...Što to govoriš?

León: - To što si čuo.Sada,ako želiš znati gdje je Dulce Maria,to ti mogu reći.

Ucker: (izvan sebe) -Slušaj me dobro nesretniče, ako joj takneš samo jednu vlas s glave kunem ti se da ću te ubiti.

León: -Čega se bojiš? Da je ne silujem? Da je ne ubijem? Da je ne mučim? Ili da ću također doći i po tvog sina?

Ucker: (očajan) - Reci mi što želiš. Napravit ću što želiš,samo joj nemoj nauditi.

León: - Veoma dobro.Onda razmisli sam na kojem mjestu bi mogla biti.

Ucker: (plačući) -O čemu govoriš?

León: - Ti veoma dobro znaš o čemu ja govorim. Samo ti mogu reći da sam na mjestu gdje je sve počelo.

Ucker: - Ne znam o čemu pričaš.

León: - Požuri.Imaš 2 sata, ili ćeš naći Dulce Mariu na istome mjestu gdje i Robertu.

Ucker: -Ne!!!!! Ali ja ne znam...(León je poklopio) - Halo?....Ne,ne ,ne poklapaj mi,molim te!!!! neee!!!

Polako je otvorila svoje oči. Pogledom je promotrila prostor i šokirala se vidjevši gdje su.

León ju je promatrao,pobjednički.

León: -Napokon si nas odlučila nagraditi svojim velikim društvom.

Dul: -Što?...Što radimo ovdje?

León: -Što je čudno? Ovo je bio tvoj stan...

Dul: (prestravljena) - Što govoriš?

León: - Znaš veoma dobro što govorim.Prije oko godinu i pola ovo je bio tvoj dom Dulce Maria.

Dul: (plačući) - Ostavi me na miru idiote!!

León: - Smiri se,ne uzbuđuj se.

Dulce: - Zašto si me doveo ovdje?

León: - Kako bi dovršio ono što sam započeo prije 19 mjeseci:ubio te.

Dulce: - Bolestan si.Ucker će me pronaći.

León: -Naravno da će te pronaći.Ja sam mu sam rekao kako da te pronađe.

Dul ga je promatrala zbunjeno.

León: - Ne razumiješ,istina?Ti znaš veoma dobro koliko sam te cijenio.. I također znaš da mi je unuk oduvijek bio najvažniji.Ti si me izdala,i ja sam mislio da sam te ubio..Sasa,on me izdao i mora umrijeti.

Dul: -Ne!!!!!!!! Nemoj mu nauditi, tvoj je unuk. Ubij mene,ali njega nemoj!!!!

León: - Nravno da ću te ubiti, ali prije ću te mučiti...i učiniti ću to tako da ćeš me moliti da te ubijem...

Dok za to vrijeme....

Ucker je pričao na telefon sa svojim ocem,prestrašen...

Ucker: (izvan sebe)- Ali ne razumijem, ne znam gdje bi mogla biti...Kako želiš da se smirim?... Oprosti,veoma sam nervozan... ne, prokletnikov mobitel je isključen...u redu...bok...

Poklopio je i promatrao ulice iz svoga auta.

Ucker: (plačući) - Gdje si ljubavi? (zamišljen) -Znam,znam gdje si!

Vozio je agresivno, preskakao je semafore; zapravo se nije ni zaustavljao dok nije došao do mjesta na kojem nije bio više 19 mjeseci...
Brzo je izašao iz auta i uputio se prema stanu.
Drugi auto se zaustavio iza Uckerovog,vozač je izišao iz auta i krenuo istim putem kojim i Ucker.

Capítulo 44 (Pad Magnata)

Nasilno je ušao u stan. Promatrao je potpuno prazan stan,sve dok se njegov pogled nije susreo s jednim tamnim očima koje su ga preplašeno gledale.

Ucker joj se približio te ju počeo odvezivati..

Ucker: - Smiri se ljubavi, ovdje sam. (skidajući joj jednu traka s usana) - Dobro si?

Dul: (očajno plačući) - Chris idi!!

Ucker: -Luda si? Kako da te ostavim ovdje?

Dul: - Christopher odlazi!!!!!!!!!!!!!!

León: (izlazeći iz sobe sa oružjem u ruci)-Zašto ga tjeraš? Sada dolazi najbolji dio

Ucker: (bijesan) - Udalji se od nje. Neću dopustiti da je ubiješ.

León: - Ali ja je neću ubiti, bar ne u tvojoj prisutnosti. Ti odlaziš prvi..

Ucker se paralizirao. Njeogovo srce je prijetilo da će iskočiti.. Možda nije čuo dobro? Njegov djed ga namjerava ubiti?

Ucker: -Ne govori gluposti.

León: (uperujući pištolj) -Misliš da se zezam?

Ucker ga je netremice gledao. Shvatio je da će iza njega, Dul biti iduća žrta. Opet ga je bijesno pogledao,i u samo jednom potezu je izvukao revolver iz svoje jakne i uperio ga prema Leonu.

Ucker: -Onda je ovo ili sve ili ništa. Ili ti ili ja. I vjeruj mi da imam previše razloga za živjeti kako bi te pustio da pobijediš.

León: (sarkastično) - Što? Ubit ćeš me?

Ucker: -Nemaš ni ideje što sam sve spreman učiniti da bi zaštitio ono što najviše volim u životu.

León: - Ti nemaš hrabrosti ubiti me.

Ucker: - Ne izazivaj me León

Dul: - Ne Ucker!!! Ne čini to.

Ucker: (bez da je maknuo pogled sa Leóna) - Oprosti ljubavi,ali ovo je jedini način na koji ti i naš sin možete živjeti u miru.

Dul: - Ne ljubavi,ne razumiješ da on upravo to i želi.

Ucker: - Onda ću mu udovoljiti.

León: -Kukavica si, nemaš hrabrosti to učiniti, koja žalost (snažno uperujući pištolj)

Jedan se metak svom brzinom zabio u njegovu nogu,čineći ga da padne.

Ucker i Dul su se prostrijelili pogledom.

Fernando: (Leónu) - Nisam mogao spriječiti ubojstvo moje majke,ali neću dozvoliti da ozlijediš mog sina i njegovu obitelj.

León ga je promatrao bolno, jadno.Nije mogao vjerovati da ga je vlastiti sin bio kadar upucati.

León: -Ne mogu vjerovati, ti...moj si sin

Fernando: - I ti se smeće. Sramim se što sam ti sin.

Dva policajca su ušla u stan te su privela Leona. Glavni policajac se približio Fernandu.

Sargento: - Došli smo što smo prije mogli. Dobro ste?

Fernando: - Da,hvala (policajcima) - Pazite mu na nogu, morao sam ga upucati, želio je ubiti moga sina.

Gl.policajac: - Smireno gospodine Uckermann,bila je to samoobrana. Dečki odvedite ga.

Policajci su odveli Leona,osamljenog,uništenog.Njegovo mršavo lice je pokazivalo da više ništa nije ostalo od onog močnog magnata.

Ucker je zagrlio Dul,zajedno s Fernandom, ujedinili su se u jedan olakšavajući zagrljaj. Sve je završilo. Carstvo Magnata je palo.

Šest godina poslije.....

Capítulo 45 (Kraj)

Šest godina poslije...

Anny je mirno hodala ulicama Ville de La Angosture, jednog malenog gradića na jugu Río Negra, Argentina.

Zastala je na jednom kiosku kako bi kupila čokolade, da ih odnese svojim zlatima..

Hodala je nekkoliko blokova dok nije došla do impresionirajuće hotelske tvrtke.

Ušla je u tvrtku, i ljubazno pozdravila tajnicu.

Anny: - Kkao si Amanda?

Amanda: - Veoma dobro gospođo Anahí. ¿Tražite gospodina Uckermanna?

Anny: - Da. Je li slobodan?

Amanda: - Da,najavit ću Vas

Uz Amandinu pratnju,Anny je ušla u Fernandov ured.

Fernando: (grleći je) - Kako je moja najdraža nećakinja?

Anny: (uzvračajući zagrljaj) - Kkao ti se sviđa ulizivati ehhh, Zašto mi ne kažeš da sam ti najdraža nevjesta?

Fernando: - Jer si također i moja nećakinja,a i ovako mogu biti na dobro i s tobomi Dul.

Anny: - Varalica si.

Fernando: - Pričekaj me sekundu,potpisat ću ove papire i onda idemo.Kako teku pripreme?

Anny: - Kao lude smo, trčimo s jednog kraja na drugi.Nasreću,May je dadilja svim potomcima hahaha.

Fernando: - Jadna moja kći s tom djecom.

Anny: -Slušaj me bezobrazniče,Kako to govoriš?

Fernando: - Šalio sam se.

Anny: (ozbiljna) - Ujače, mama mi je ispričala o Leonu,kako si?

Fernando: (nostalgično uzdiše) - Dobro,u najboljoj mogućoj mjeri. Zaista bih volio otići ga posjetiti,ali neman volje to učiniti.

Anny: (grleći ga) - Shvaćam te. Ali smireno, ja znam da kada rane zacijele moći ćeš ga otići posjetiti.

Fernando: - Nadam se da imaš pravo(smješkajući se) - Sada hajdemo, još uvijek nedostaju neke stvari,ove godine nas je više(namigujući joj)

Anny: - Da!! Ne mogu vjerovati da ćemo upoznati maminog dečka.

Fernando: - Ja sam ga vidio nekoliko puta, čini se dobar čovjek.

Anny: - Nadam se. Dobro svekru, kupnja se neće obaviti sama, tako da krenimo.

Oboje su izišli iz tvrtke te se uputili u trgovački centar kako bi obavili posljednju božićnu kupnju.

Dok za to vrijeme...

U jednoj prelijepoj kolibi s pogledom na jezero...

May je pripremala voćnu salatu, iskorištavajući što se "anđelčići" igraju u dvorištu.

Cris je tiho ušao te ju promatrao u tišini..

May je primjetila da ju netko gleda, te vidjevši o kome se radi golemi osmjeh joj se pojavio na licu.

May: - Što radiš ovdje?

Cris: - Pobjegao sam na kratko, htio sam vidjeti kako su moje cure. I ti što radiš?

May: - Pripremam voćnu salatu za desert.

Cris: (pokušavajući uzeti malo) - Mmm, izgleda odlično.

May: (udarajući ga po ruci)- Ne diraj,to je za desert.

Cris: - Ok ok, oprosti.

May: - I djeca?

Cris: - Igraju se skrivača s djecom iz kuće kraj jezera.

May je nastavila pripremati salatu, i Chris ju je nastavio promatrati.

May: - Zašto me tako gledaš?

Cris: - Jer sam veoma ponosan na tebe, na to kako si uspjela sve prebroditi i prijeći preko toga. (rugajući se) - Iako kunem ti se da nikad nisam mislio da ćeš biti učiteljica.

May: (udara ga) - Slušaj,ne rugaj mi se. Usto ne postoji bolji posao na svijetu nego biti okružen s djecom.

Cris: (grleći je) - Mnogo ti se sviđaju djeca,zar ne?

May: - Oduševljavaju me.

Cris: (zavodljivo) - Onda,ako ti se toliko sviđaju,možemo napraviti jedno.

May: - Ni u snu,s dvoje je već gužva.

Cris: - Ok, odbijaš me(praveći se uvrijeđen)

May: - Lud si.

Cris: (gledajući na svoj sat) -Bolje da se vratim u tvrtku inače će me tvoj tata ubiti.Vidimo se popodne.

May: (dajući mu poljubac) - Ok, vidimo se popodne.

Cris je otišao,a May je nastavila raditi salatu.

Nekoliko blokova dalje....

[You must be registered and logged in to see this link.]

U kući Patricie i Fernanda...

Patricia i Marcela su sjedili na terasi te pijući kavu promatrale smirenost krajolika.

Patricia: -I kako si?Nervozna?

Marcela: - Bolje rečeno zabrinuta. Ovo je prvi put da ćemo Alberto i ja provesti Božić skupa...usto danas će upoznati cijelu obitelj.Previše je.

Patricia: - Smiri se,sve će ispasti dobro.

Marcela se nasmijala.

Patricia: - Čemu se smiješ?

Marcela: - Jesi li ikada zamišljala da ćemo ti ja i završiti ovako?

Patricia: - Uistinu ne, ali me veseli.

Poncho im se približio

Poncho: - Dobar dan.

Obje su mu dale poljubac.

Patricia: - Zdravo sine, ¿Kako te čudno vidjeti ovdje tako rano?

Poncho: -Administrativni sektor tvrke je pušten ranije i sada sam ovdje.Došao sam po darove za djevojćice kako bi ih odnio u Uckerovu kuću.

Patricia: - U biblioteci su. Ali,Tomas ih neće vidjeti?

Poncho: - Ne. Svi u Mayinoj kući.

Patricia: - Kako dobro!! Moja curica uvijek okružena djecom.

Poncho: - I tempom kojim ide mogla bi ti dati još nekoliko unuka.

Marcela: - Zašto to govoriš,dragi? Ne zaboravi da ti imaš dvoje,kao i ona.

Poncho: - Ali ja želim 6,tako ja još fali.

Obje su se zaprepastile.

Patricia: - Ti misliš da je Anny zec? Jadnica hahaha.

Poncho: - Ona također želi 6, tako da nema problema. Imat ćete još puno unuka da ih razmazite.

Patricia: - Bože,ludi ste.Na kraju,hajdemo potražiti darove.

Svo troje su krenili prema biblioteci u potragu za darovima za sestrice Uckermann.

Jedan čovjek je parkirao auto nekoliko metara ispred prekrasne kolibe.

Potiho,približio se kući, s namjerom da ga ne otkriju. Ušao je na sporedna vrata, približio se kuhinji te je tu našao.

Dul je zaista bila koncentrirana. Dok se piletina sa senfom pekla u pećnici, ona je tukla pjenu za desert, te kontrolirala vatru mrkava za desert.

On se sporo približio, čekajući trentak da je napadne.

Dul se osjetila promatranom, pogledala je oko sebe, te ne vidjevši nikoga nastavila kuhat

Iznenada joj se ppribližio i pokrio joj usta.

Dul, prestravljena, ugrizla ga je za ruku te potrčala preplašeno iz kuhinje. Uzvik osobe koju je upravo ugrizna,učinio je da se vrati.

Taj čovjek je brisao svoj prst pod slavinom vode, ugriz je učinio da mu počne curiti krv.

Dul mu se približila posramljeno i zabrinuto.

Dul:Oprosti mi ljubavi.Mislila sam da je provalnik(uzimajući mu ruku) - Ozlijedila sam te, ide ti krv(ljubeći mu prst) - Moj dragi prstiću, oprosti. Toliko si me prepao,mislila sam da je netko ušao u kuću (udarajući ga,ljuta) - Christopher Uckermann koji vrag mi to radiš? Skoro si nas ubio od straha.

Ucker: - Nas?S kim si?

Dul: (nervozna) - Sa psima.

Ucker: - Ok. Imaš pravo, oprosti. Samo sam te htio iznenaditi. Opraštaš mi?

Dul: (grleći ga) - Naravno da ti opraštam bebo(nježno ga ljubeći) - I ti meni oprosti za ugriz.

Ucker: - Samo ako mi daš još jedan poljubac.

Dul se namijala i u jednom se pokretu našla poviše njega,strasno ga ljubeći.

Ucker je odgovorio na poljubac, hvatajući je za stražnjici i priljubljujući je uz svoje tijelo.

Poljubac je počeo voditi u nešto dublje i njihove su ruke počele očajno kliziti po njihovim tijelima.

Ucker je podigao a Dul na šank i počeo joj skidati majicu. Dul je počela otkopčavati Uckerovu košulju, ljubeći njegov torzo. Napetost je bila velika, želja spaljiva. Dul je otkopčala Uckerova hlače, dok joj je on brzo skinuo suknju te se uputio prema njenoj tangi sve dok...

Jak udarac nečega o pod, učinio je da se okrenu. I tamo je bio on, udaljen nekoliko metara, otvorenih usta pred scenom koju je imao pred svojim očima.

Ucker je brže obukao hlače,posramljen dok je Dul bezuspješno pokušavala naći svoju majicu, koja je odletjela na drugi kraj kuhinje.

Ucker: (približavajući se svom bratu) - Poncho, oprosti,ja...

Poncho: - Ne,ne..Oprostite vi meni. Nisam trebao ući bez znanja. Trebao sam znati da će na mjestu gdje se kuha,Dul biti okupirana drugim stvarima hahahaha.

Dul: - (oblačeći Uckerovu košulju) - Ne pravi se smiješan šogore,ubit ću te.

Poncho: - oprosti, ne mogu izbjeći, hahaha. Došao sam donijeti darove za curice..

Ucker: - Dođi, idemo ih spremiti.

Oboje su napustili kuhinju, dok je Dul to iskoristila da nađe svoju majicu.

Između smijeha i agnedota,večere i vremena za otvoriti poklone ,zora je iznenadila obitelj Uckermann koja je sjedila u vrtu veselo razgovarajući. Djeca su spavala već satima, zbog čega su odrasli odlučili ostati spavati u Dulinoj i Uckerovoj kući.

Jutro 25., May se posljednja probudila. Uputila se u sobu kraj, i tamo ih je još pronašla još uvijek kako spavaju.
Njženo ih je probudila, Uz poljupce i zagrljaje, te ih počela oblačiti.

Mariela: - Mama mogu li se igrati sa svojom novom lutkom?

May: - Naravno da možeš nebo moje,ali nakon kasnog doručka,dugo spavate moje bebe.

Gabriela: - Mama,možeš mi staviti onu kopču u kosu? Darovala mi ju je Maltina.

May: - Da ljubavi,dođi

Nakon što je završila s uređivanjem svojih kćeri,ponovno ih je proomatrala,ponosna.

May: - Kako divne kćeri imam!

Obje su joj se nježno nasmiješile,pružile joj ruku i krenule prema dnevnom boravku.

Dok za to vrijeme u vrtu.

Patricia, Fernando, Alberto, Marcela, Ucker, Poncho i Cris su pričali uz kavu

Nekoliko metara dalje Anny i Dul su promatrale svoju djecu kako se igraju.

Oriana je hodala po pločniku, dok su se Tomi Martina igrali lovice.

Martina: (parándose agitada) -Cekaj,umolila sam se tlcati.

Tomi: (uzimajući zraka) - Ja također

Tomas je zavukao ruku u svoj džepi izvadio nekoliko karamela.

Tomi: - Vidi što imam da nam vlati enelgiju(dajući joj jednu)

[You must be registered and logged in to see this link.]

Martina: - Karamele! Hvala (dajući mu poljubac u obraz)

Oriana: - A ja?

Tomi se nasmijao, približio se svoj mlađoj rodici te joj dao karamelu.

Tomi: -Za tebe također.

Oriana: (uzela je karamelu i dala mu također poljubac) - hvala..

Tomi: - Nista..

Anny i Dul su iz raznježeno promatrale.

Dul: -Tako su lijepi.

Anny: - Da,i sad će ih biti više..jesi li rekla Uckeru?

Dul: -Još nisam.

Anny: - I što čekaš?

Dul: - Stvar je u tome što nisam našla prikladan trenutak.

Anny: - Dul znaš već 5 dana i nisi našla prikladan trenutak?

Dul: - Htjela sam mu reći na Božić

Anny: - Danas je Božić(Gledajući u Uckera) - I baš sada dolazi. Trenutak je tvoj(udaljila se,ostavljajući ih same)

Ucker rodea a Dul por deje zagrlio Dul odzada i poljubio ju u potiljak.

Oboje su promatrali djecu u tišini.

Dul: - Nisu li predivni?

Ucker: - Savršeni. Sve je savršeno. Živjeti u ovome mjestu s tobom, s našim sinom, i sa svim ljudima koje volimo,ništa ne može biti bolje.

Dul: (nasmijala se) - Ništa?

Ucker: (bez da je prestao gledati djecu) - Ništa...Jesi li primjetila da je naš sin jedini dječak u obitelji? Okružen je samim djevojčicama.

Dul: - Možda će se to ubrzo promijeniti, ili možda ne...

Ucker: (zbunjen) - O čemu pričaš?

Dul: (nasmijala se) - Ljubavi,trudna sam!

Ucker: (uzbuđen) - Što?

Dul: - Govorim ti da ćemo imati još jednog sina,ili možda jednu kći

Ucker: - Sigurna si?

Dul: - Najsigurnija. 3 mjeseca sam već trudna.

Ucker: (uzbuđeno plačući) - Volim te, dala si mi najbolji dar za Božić na (nježno ju je poljubio i onda zagrlio)

Oboje su nastavili promatrati svoga sina i njegove rodice,uzbuđeni,radoznali,nestrpljivi ...proživljeni pakao u prošlosti je pokopan zajedno s Leonom , vrata prema raju su se otvorila prije skoro 5 godina,kada su svi počeli od nule na jednom novom mjestu.. Dosegli su tako očekivanu sreću, i ovo novo dijete će doći kako bi potvrdilo njihovu ljubavnu priču.

FIN